Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
nedjelja, studeni 28, 2010
 

 

U bitkama za Livno i Duvno, krajem 1942. godine, i u bitkama  u kanjonu Neretve, pocetkom 1943. godine, brigade II proleterske divizije zaplijenile su nekoliko baterija topova i bacaca. Zato je Stab divizije zatrazio da mu svi bataljoni upute najbolje borce radi formiranja artiljerijske jedinice.

 Iz II bataljona IV proleterske brigade upucen je na vlastito insistiranje i invalid Ivo Strugar, zvani Repato, koji je u bitki kod Pljevalja 1941. godine ranjen u obe noge, a zatim ponovo ranjen u noge pri povlacenju nasih snaga iz Crne Gore sredinom 1942. godine. Iako invalid, sa osjetno kracom nogom, on je ipak uspio da postane artiljerac.

Kad su postrojeni najbolji borci iz brigade da bi se od njih odabrala artiljerijska posada (a takav izbor je bio potreban zato sto je nasa artiljerija dejstvovala pretezno iz streljackog stroja, ne samo zbog karaktera naseg dejstva, nego i zbog nedostatka municije i instrumenata), medju odabrane se umijesa i Ivo Strugar, koji je zbog zadobijenih rana i nesposobnosti da pjesaci bio postavljen za zamjenika intendanta bataljona, iako je prije roga odlucno trazio da ostane kao borac u bataljonu.

Kad sam ga kao komandant divizije prilikom obilaska primjetio u stroju novih artiljeraca, zastadoh pred njim i iznenadjeno ga upitah:

-A sto ces ti tu, Repato, pa ti si se sav iskrivio, junace moj?

-Kako iskrivio – skoro uvrijedjeno, ali i seretski odgovori Strugar, i brzo privuce jedan kamen koji je stajao u blizini, osloni na njega kracu nogu i, sa dobrocudnim osmijehom, ispravljen, dodade:

-Zar ne vidis da sam prav?

-vidim, vidim, Repato!

I tako, zahvaljujuci svojoj snalazljivosti, Repato postade partizanski artiljerac.

titanik @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 0