Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
srijeda, kolovoz 27, 2008
U NEMAČKI logor na Beogradskom sajmištu gotovo svakodnevno pristizale su manje ili veće grupe zatočenika, a nije bila retkost da, u toku istog dana, stigne i po nekoliko grupa.
Zatočenici su dovođeni sa raznih strana i pod različitim uslovima. Veći deo zatočenika iz okupirane Srbije doveden je u logor posle dužeg ili kraćeg boravka u nemačkim ili kvislinškim zatvorima ili logorima, dok su neke brojnije grupe, posle nemačkih akcija na terenu, dovođene direktno u logor na Sajmištu.
Iako su uslovi pod kojima su ovi zatočenici tamnovali pre dolaska u logor na Sajmištu bili negde lošiji a negde nešto bolji, generalno gledajući njihovo fizičko i psihičko stanje bilo je mnogo bolje nego kod zatočenika dovedenih iz logora NDH. Ustaški zatočenici prošli su iskustvo logora smrti, a njihovi krvnici terali su ih i mučili do pred sam ulazak u logor na Sajmištu.
Preživeli srbijanski zatočenici upamtili su zatočenike ustaških logora kao žive leševe, u dronjcima, divljih pogleda i, ubijene volje, bez sposobnosti da pričaju o strahotama kroz koje su prošli.
Celi logorski režim sastojao se od stalnog ponižavanja zatočenika i njihovog dehumanizovanja. Postupci komande logora i unutrašnjeg obezbećenja, čiji su pripadnici sledili svoje nemačke gospodare, na razne načine pokazivali su zatočenicima da njihove ličnosti i životi ne vrede ništa, da su oni samo broj u masi koja ima samo upotrebnu vrednost kao radna snaga i to samo dotle dok su radno sposobni. Ljudsko dostojanstvo zatočenika unižavano je gotovo svim sa čime su se oni u logoru susretali, od odnosa komandnog osoblja do uslova za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba.
Dok su boravili u logoru, svi zatočenici morali su da rade makar to bili i besmisleni poslovi, jer je hranu, čak i tako bednu, svako morao da "zasluži".
Radilo se u grupi, a kretanje pojedinaca po krugu logora bilo je opasno i moralo je da se obavi trčeći. Zatočenik je u logoru depersonalizovan; bio je samo deo veće grupe, obično čete, i gotovo sve njegove aktivnosti bile su grupne: od postrojavanja, odlaska na rad, na obed ili na spavanje, pa do noćnog odlaska na vršenje nužde.
Isto tako, i kažnjavanje je bilo kolektivno: za prekršaj jednog kažnjavana je cela grupa. Ako je prekršaj bio teže prirode, kolektivno su kažnjavani svi zatočenici.
Ako su simboli nacističkih koncentracionih logora gasne komore i dimnjaci krematorijuma, a simboli ustaških logora nož ili malj, simbol Prihvatnog logora Zemun svakako je bila batina.
Svi oni koji su nosili batine imali su pravo i obavezu da na licu mesta kazne batinama svaki stvarni ili izmišljeni prekršaj zatočenika.
Kada bi batinaš ocenio da je neki prekršaj naročito težak, krivac nije, kako je bilo uobičajeno, udaran po zadnjici, nego bi ga krvnik usmrtio udarcima po vratu i zatiljku.
Među mučiteljima razvila se, čak, i neka vrsta groznog takmičenja u ubijanju batinama, a neki od njih stekli su žalosnu slavu ubijanjem jednim udarcem.
titanik @ 17:00 |Komentiraj | Komentari: 0