Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
petak, rujan 5, 2008

Kao što je navedeno, prilog knjige Dnevnik Diane Budisavljević je 80 dokumenta koji svjedoče o djelovanju Akcije DB, što daje posebnu vrijednost samom dnevniku. No kako je djelovanje Diane Budisavljević bilo dugo zanemareno, zanimalo nas je na koji način se o njezinom radu govori u nekim drugim relevantnim publikacijama.
U knjizi Dječji dom u Jastrebarskom (1939.-1947.) Dokumenti (Petešić, 1990.),koja se u velikoj mjeri vremenski podudara s Dnevnikom DB te u fokusu također ima djecu stradalu tijekom 2. svjetskog rata, spominje se djelovanje Diane Budisavljević i Kamila Breslera u vezi spašavanja kozaračke djece. Kao izvori koriste se i tekst K. Breslera iz 1947. godine «Spašavanje kozaračke djece» te izvodi iz dnevnika D. Budisavljević koji je tada još bio neobjavljen, a autoru ga je ustupila na uvid njezina unuka S. Szabo. U knjizi se koriste i neki drugi izvornidokumenti kao npr. Zapisnik Zemaljske komisije za utvrđivanje zloćina okupatora i njihovih pomagača o saslušanju prof. Kamila Brösslera od 18. prosinca 1945

U proljeće god. 1942. stigao je delegat Medjunarodnog Crvenog križa u Zagreb Dr. Širmer i obratio se na Crveni Križ Hrvatske … Kad je dr. Štirmer došao do mene, pitao me je o stanju djece u logoru u Gradiški, Mlaki i Jablanovcu i što se može poduzeti da se tu djecu nekako spasi. Ja sam odgovorio da ću sa svoje strane učiniti u koliko sa strane tadanjih vlasi, a i Hrv.Crv. Križa ne ću imati na smetnji. Dr. Stirmer je na to otputovao u Genevu, te je Međunarodni Crv. Križ učinio presiju na H.C.K, da mi H.C.K. dade na raspolaganje potrebno osoblje. Ne dugo iza toga došla je do mene Dijana Budisavljević, žena prof. Dr. Budisvljevića, te mi kazala, da li ja mogu poduzeti što da se ta djeca, koja se nalaze po logorima spase, a ona da će već ishoditi dozvolu od vlasti da ih iz logora izvuče. I tako je počeo rad na vađenju djece iz logora Gradiška, Jasenovac, Jablanac, Mlaka i dr. ….7

U knjizi se na više mjesta jasno navodi zasluga Diane Budisavljević za dobivanje dozvole za izvlačenje djece iz logora Stara Gradiška "koja je kao Austrijanka uspjela uspostaviti kontakte s višim njemačkim oficirima" (Petešić, 1990.:21). No, njezinom kontinuiranom radu na njihovom zbrinjavanju i evidentiranju ne posvećuje se gotovo nikakva pozornost. Puno veći značaj se daje prof. Bresleru, te se navodi da je "Brössler bio glavni akter u spašavanju djece iz logora Stara Gradiška 1942. godine. U njihovom izvlačenju iz logora, smještanju u Zagreb – u bolnice, Gluhonijemi zavod, Jeronimsku dvoranu, na Josipovac, u staklenike nadbiskupa, itd. u Jastrebarsko i Sisak“ (Petešić, 1990.:21). Tekst K. Breslera iz 1947. godine «Spašavanje kozaračke djece» te njegova posveta Diani Budisavljević puno jasnije govori o značaju njezinog kontinuiranog angažmana i potvrda je njihove bliske suradnje tijekom navedenog razdoblja.

Oko gospodje D. stvorio se krug požrtvovnih i marljivih gradjanki (supruga prof. Becića, akadem. slikara, Bajo Omičkus, trgovac, Bojanić, trgovac, D. Vidaković. arhitekt itd. itd.), te su dobavljale sve ono što nam nije bilo moguće pribaviti. Šile su košuljice, zarubljivale pelene, pomagale danju i noću njegovati djecu uporedo sa sestrama Crvenog Križa.8

Zanimljivo je da u svom tekstu K. Bresler često spominje Dianu Budisavljević, ali kao gospođu D., iako inače koristi puna imena i prezimena ostalih sudionika tih zbivanja. Ostaje otvoreno pitanje zbog čega je tako postupio.
U knjizi sjećanja Slave Ogrizović "Zagreb se bori" (1977.) djelovanje Diane Budisavljević je još skromnije opisano. U poglavlju "Kozaračka djeca" autorica opisuje atmosferu u Zagrebu neposredno prije i za vrijeme akcije spašavanje djece s Kozare.

Kad su tako u Crvenom križu s raznih strana doznali da u logoru ima djece, odmah su odlučili da ih spase. Obratili su se profesoru Kamilu Bresleru u tadašnjem Ministarstvu udružbe... Ali do djece se nikako nije moglo doći. Iz Stare Gradiške su dolazile vijesti o tome kako djeca umiru od gladi i bolesti, pa su Zagrepčani počeli već naglas na ulicama protestirati, iako je sve bilo puno vojske i agenata.
Tada je Dijana Budisavljević odučila uzeti stvar u svoje ruke. Njen suprug prof. Budisavljević bio je jedan od najboljih kirurga, pa ga ni ustaše nisu dirale iako je bio Srbin. Radila je u Crvenom Križu, a kao rođena Austrijanka iskoristila je svoje znance Bečane da je upoznaju s visokim njemačkim vojnim funkcionarima. Uspjelo joj je da je najave generalu Viecku, komandantu svih njemačkih snaga u "endehaziji".
Kad ju je primio u audijenciju, Dijana Budisavljević je ispričala kako u logoru ima mnogo djece, kako su u užasnom stanju, a da se to u Zagrebu zna. Istakla je da su građani jako uzbuđeni, da se njihova mržnja okreće i na Nijemce, što bi moglo dovesti do raznih neprilika. Tima ga je pogodila u pravo mjesto. (Ogrizović, 1977.:127)
Slijedi opis akcije zbrinjavanja djece u kojoj je opravdano istaknuta uloga prof. Breslera i Crvenog križa, poimenično Jane Koch te Tatjane Marinić, aktivistice KPJ.
Diana Budisavljević se spominje još dva puta. Jednom uz Dragicu Habazin, kao jedna od dobrovoljnih bolničarki sestara Crvenog križa koje su došle početkom srpnja u Staru Gradišku (str. 129). Na samom kraju tog poglavlja S. Ogrizović ponovo spominje Dianu Budisavljević:

Doktorica Budisavljević je bez znanja ustaša načinila dvostruku kartoteku. Duplikate je sakrila i kad je Zagreb oslobođen, donijela ih je Tatjani Marinić, tada načelnici odjela za brigu o djeci u Ministarstvu socijalnog staranja, gdje je radio i profesor Brössler. Tatjana se pobrinula da se po selima na Kozari razglasi da su djeca smještena u Zagrebu. I počeli su dolaziti roditelji u potrazi za svojom izgubljenom, otetom djecom. (Ogrizović, 1977.:153)
titanik @ 14:16 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare