Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
utorak, veljača 10, 2009
Nagovještaji atentata na Tita počeli su da se ređaju. Služba bezbjednosti JNA i Maršalat donijeli su odluku da Tito ubuduće mora da ima neprobojnu (pancir) košulju ili prsluk. Iako nerado, na kraju je pristao, a baš pancir spasio ga je sigurne smrti 1950.
Ovog puta našao se na nišanu rukovodstva informbiroovske emigracije u Sovjetskom Savezu i Rumuniji. Njen zaključak glasio je prijeteće: Tita konačno likvidirati na klasičan način. Za atentatora su izabrali potpukovnika Branka Rudića, jednog od Titovih ličnih pratilaca. Dobro su znali da je na određen način pristalica rezolucije Informbiroa i Staljinove podređivačke politike prema Jugoslaviji.
Atentat je trebalo da izvrši u Titovoj rezidenciji u Dubrovniku. Po svom planu.
Rudić je iz neposredne blizine ispalio tri hica pravo u Tita dok je dolazio iz svoje sobe u radni kabinet. Pancir je spasao maršala sigurne smrti! Njegovi pratioci koji su se tada zatekli u blizini likvidirali su atentatora na licu mjesta. To je bio prvi oružani i direktni atentat na Tita.
Ovaj slučaj zavijen je u veo tajne. Najverovatnije iz razloga što je predstavljao veliku sramotu za gardiste i sistem obezbjeđenja.
Nesumnjivo je potvrđena opravdanost bojazni da ni gardijska jedinica izabranih Titovih bezbjednjaka, tjelesnih stražara, pratilaca, nije imuna. Očito da su za novac ili iz patriotizama (internacionalizam, staljinizam, nacionalizam i slično), iz njenih krugova mogli da regrutuju atentatora, a kamoli agenta inostrane obavještajne službe. Oficire garde čekali su neprestano provjeravanje i obuka gađanja. Bilo je neizbježno latiti se organizovanja svakodnevnog vaspitnog rada i brige ne samo o mlađim, nego takođe starijim članovima sistema zaštite maršala.
Atentat u Dubrovniku bio je brižljivo čuvana državna tajna. Do sada o tome nije ništa objavljeno. Pomenuo ga je jedino publicista Vjenceslav Cenčić.
Staljin je poslije više neuspješnih pokušaja likvidiranja Tita odlučio da iskoristi za atentat čak i čuveni diplomatski lov. Zadatak je povjeren vojnom stručnjaku i specijalisti, pukovniku Belovu, ali je propao i prije nego što je započeo.
Ondašnjeg ambasadora Jugoslavije u Londonu (1951) ministar inostranih poslova Britanije Anton Idn lično je obavjestio da će jedan od sovjetskih diplomata izvršiti atentat na Tita prilikom tradicionalnog lova. Rekao je samo kakvu torbu će imati i marku pištolja.
Na preporuku Aleksandra Rankovića, načelnika jugoslovenske Udbe, Tito je "zakasnio" u lov pun sat, da bi Ranković u međuvremenu, uz pomoć svog zamjenika Slobodana Penezića Krcuna, razoružao sovjetskog pukovnika. Sa pratnjom je odveden u ambasadu SSSR u Beogradu.
Žeželj u svojim memoarima ne pominje ni taj atentat. Predviđam da je razlog prvenstveno ponovno upozorenje Britanaca.
Uprkos svim propalim pokušajima, Staljin je i dalje uporno tražio šansu za atentat na Tita. Zadatak je povjeren pomoćniku sovjetskog vojnog atašea u Beogradu, potpukovniku Smirnovu. Imao je "renome" dobrog obaveštajca i iskusnog diverzanta.
Sovjetski stručnjaci za diverzantsko-terorističku djelatnost konstruisali su mu specijalno oružje - nalivpero koje na pritisak izbaci tanku strelicu dugu oko tri santimetra natopljenu otrovom. Izvježbani atentator mogao je njome da pogodi cilj udaljen 25-30 metara. Udarac strelice osjećao se slično ubodu muve. Otrov počinje postepeno da deluje, ali je bio garantovnao smrtonosan.
Planirano je da Smirnov izvrši atentat na Tita dok bude podnosio izvještaj u Saveznoj skupštini. Staljinovu uvjerenost u konačan uspjeh prekinula je njegova smrt. Akcija je propala, jer je novi predsednik SSSR - Nikita Sergejevič Hruščov uputio sovjetskom ambasadoru u Beogradu hitno šifrovano naređenje: "Bijeli medvjed mora da živi!" To je značilo da novo sovjetsko rukovodstvo odustaje od već pripremljenog atentata na Tita.
Strahujući da je otkriven, Smirnov se iznenada obreo u kabinetu tadašnjeg načelnika Udbe Aleksandra Rankovića. Sa sobom je imao svu "opremu" za atentat i posebnu dokumentaciju. Zbog psihičke iscrpljenosti i strahovite napetosti, iznenada se, poslije kraćeg vremena, srušio. Bio je na ivici nervnog sloma i ludila. Udba je detaljnijom istragom utvrdila da je cilj atentata ponovo bio Tito.
Smirnov je kasnije, pod tajnim imenom, liječen više godina u psihijatrijskoj klinici. Umro je 1968. u Jugoslaviji.
Američki obavještajac Boris Moros rekao je jednom prilikom da su sovjetski agenti jula 1950. ubili trojicu jugoslovensih funkcionera. Nije navodio njihova imena i druge detalje. Marta 1953. sovjetski član Ekonomskog veća u Beču Afanasij Jefimov otkrio je da je atentat na Tita zaustavio njegov šef Kristofer Petrosjan, telefonskim pozivom iz Moskve samo 12 minuta prije izvršenja plana.

U obavjestajnim krugovima poznat je i podatak da je nekadašnji abverov obavještajac Andreas Zitzelberger, austrijski biznismen, u periodu poslije rezolucije Informbiroa dostavio Udbi dokumentovano upozorenje da je u Jugoslaviju poslat sovjetski agent koji će izvršiti atentat na Tita. Za "signal" je saznao od mađarskih obavještajaca. Jugoslovenska Služba državne bezbjednosti tek je 1956, kao zahvalnicu, poslala nemačkoj službi tajni referat Hruščova na kongresu SSSR. Imali su ga jedino jugoslovenski obavještajci. Tako su, naime, sarađivali i nekadašnji zagriženi protivnici.
titanik @ 07:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare