Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
petak, veljača 20, 2009
Medju najpaklenijim planovima za atentat na Tita nesumnjivo je bio onaj kojeg je smislila grupa oficira JNA u Beogradu, inače Crnogoraca. Pripadali su odlučno prosovjetskoj političkoj struji. Jedan od njihovih članova saznao je od svog prijatelja kada i kojim putem će Tito ići iz Belog dvora na sastanak CK KPJ u centru Beograda. Odlučili su da iz sporedne ulice na Slaviji "spuste" tramvaj koji je trebalo da smrska Titov automobil. Svaki detalj izračunali su u desetinu sekunde.
Tog jutra, početkom oktobra 1948, jedinica garde obezbjeđivala je put. Za dio trga kojim je prolazila tramvajska pruga bio je zadužen starješina garde Ratko Jović. Trebalo je takođe da zaustavi tramvajski saobraćaj. Ali, užas:
Kada je ugledao da prema Titovom automobilu juri tramvaj pun balvana izabrao je jedinu mogućnost - bacio se pod tramvajske točkove i usporio ga svojim tijelom samo toliko da je automobil pobjegao za samo 60 centimetara.
Jović je posmrtno odlikovan. Istraga je utvrdila da je u toj grupi informbiroovaca učestvovalo 11 članova iz Crne Gore, 7 iz BiH i 3 iz Beograda.
Kasnije su sve sporedne ulice obezbjeđivali tako što su postavljali automobile ili kamione da spriječe nalijetanje na kolonu, odnosno Titov automobil.
"Staljin je čudovište, vi i ne znate da je nekoliko puta pokušao da me likvidira. Jednom uz pomoć svojeg ljekara, a kasnije posredstvom mojeg dobrog prijatelja", požalio se Tito pukovniku A. Matunoviću. "Obzirni" pukovnik nije želio da dosađuje maršalu radoznalošću o detaljima. Ali se povjerio svom starijem kolegi ličnom Titovom ljekaru Brecelju. Započeo je razgovor. Brecelj je Matunoviću pomenuo i stalnu telefonsku vezu između Tita i Staljina za vreme Informbiroa. A što se pokušaja atentata tiče, prisjetio se, da su, osim Tita, samo on, kao njegov lični ljekar, i Kardelj znali da je Ivan Krajačić Stevo, dugogodišnji agent i general-lajtant NKDV, još na Staljinovom platnom spisku.
Plan Krajačićevog atentata Tito je opisao najprije Kardelju, a kasnije i Brecelju. Naime, neposredno poslije objavljivanja rezolucije Informbiroa Krajačić je Titu na Brionima rekao da je dobio iz Moskve veoma povjerljiv zadatak. Tito je odgovorio: "Znam". Saznao je od Josipa Kopiniča, ali mu nije bilo poznato kada namjeravaju da ga likvidiraju. Krajačić je priznao da bi prema Staljinovom nalogu upravo on trebao da ga likvidira prilikom prve posjete inostranstvu. Ne bi ostali pošteđeni ni Titov ordonas general Žeželj niti tadašnja "domaćica" Jovanka.
U znak prijateljstva maršal je Krajačiću dao pištolj kojim je "trebalo da ga ubije". Krajačić je odgovorio da će morati uvjerljivo da odglumi atentat, inače ga čeka Staljinova žestoka kazna. Nepoznato je kako je izvršena "inscenacija". Tito je, ipak pojačao opreznost. Krajačić nikada nije bio član njegove pratnje na putovanjima u inostranstvo.
Međutim, nameće se zaključak o dva suštinska nedostatka čitavog "slučaja". Naime, slične događaje Tito je tada najprije otkrivao Aleksandru Rankoviću, šefu Udbe. Zatim, netačno je da Krajačić nikada nije bio u Titovoj pratnji u inostranstvu. Naprotiv, zajedno su putovali brodom "Galeb" u Indiju i Burmu, 1945/1955. Takođe ne vjerujem da bi dr profesor Brecelj mladom vojnom ljekaru Matunoviću "povjeravao" državne i lične predsjednikove tajne.
Druga verzija navedena je u "prepisu" stenograma razgovora Tito-Kopinič, na Vangi 1979. U "posljednjoj ispovesti" o Krajačiću i atentatu Tito, naime, kaže: "Za Krajačića sam znao još od 1935. kada sam mu pisao karakteristiku za prijem u NKVD. Poslije pada Srebrenjaka on je kao rezident preuzeo centar NKVD za Jugoslaviju. I, vidi, tako je 1948. dobio od Staljina zadatak da me likvidira. On bi to i uradio da nije, ne znam od koga, saznao da si me ti obavijestio o toj opasnosti. Došao sam u Zagreb, i odlučio da ga izazovem. Rekao sam mu: 'Ajde, Stevo, odvezimo se do Samobora. Ja ću da vozim!' Pristao je. Zaustavio sam se na parkiralištu na strmini, i rekao: 'Stevo, izvrši Staljinov zadatak!' Problijedio je. Iz futrole je izvukao svoj pištolj i predao mi Staljinov telegram, rekavši: 'Stari, izvršio sam svoj zadatak!'
Od tada sam bio tolerantan prema njemu. Još prije, doveo mi je Jovanku za domaćicu. Naravno već kao agenta NKVD-a. Sumnjam da je to tvoje upozorenje upravo ona (Jovanka) prenijela Stevi."
Tito je takođe dodao Kopiniču da je bio u prijateljskim kontaktima sa Krajačićem sve do 1977. A zatim nije više želio ni da ga vidi niti primi.

Kada je Tito putovao "Plavim vozom" bezbjednosni organi uobičajeno su pripremali dvije ili tri jednake kompozicije. Tako se nikada nije znalo u kojoj je Tito. Ka odredištu su uvijek kretale sve kompozicije, ali u različitim vremenskim razmacima. Nekada čak i po više sati. Maršal je nekada ulazio u voz u Beogradu, ili su ga "stizali" automobilom. Put je zatim nastavljao u jednoj od kompozicija. Bilo je i slučajeva prelaska iz jedne u drugu.
Cilj ovih "manevara" bio je prvenstveno zavaravanje inostranih obavještajnih službi koje su budno pratile Titovo kretanje po Jugoslaviji i inostranstvu. Pred samu odredišnu stanicu kompozicije su se spajale u "Plavi voz".
Upravo obezbjeđivanje trase Titovih putovanja bilo je najteži dio zadatka. Važilo je pravilo da se put zaštiti najmanje 24 sata prije dolaska kolone u tu zonu. Obezbjeđivale su je jedinice JNA i milicije. Na svakih sto metara postavljan je vojnik, ili milicioner, naoružan puškom sa slijepom municijom! Starješine jedinica imale su revolvere i kontrolu nad određenom količinm bojeve municije. Civilni i vojni bezbjednosni organi na terenu i u garnizonima obavještavani su o zadatku nekoliko dana prije Titovog odlaska na put.
titanik @ 11:38 |Komentiraj | Komentari: 0