Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
utorak, rujan 30, 2008


Rođen je 4. augusta 1902. godine u selu Donje Konjuvce, kod Leskovca. Potiče iz pčelarske porodice. Zbog početka srpsko-turskog rata, 1912. godine, nije uspeo da završi osnovnu školu. Poslije završetka 1 svjetskog rata, naučio je metalski zanat. Kao mlad radnik, šegrt i kalfa, prišao je naprednom radničkom pokretu. Pošto je učestvovao u jednom štrajku u Fabrici sita u Beogradu, posle završetka štrajka je prvi put otpušten s posla. Prešao je da radi u Kragujevac, i bio još aktivniji u radu radničkih organizacija i izvođenju akcija. Oko 1933. godine postao je predsjednik udruženja metalskih radnika u Kragujevcu. Kao aktivan i napredan radnik, učestvovao je na svim zborovima, akcijama, manifestacijama ili demonstracijama naprednog radništva. Zbog svoje aktivnosti i vezanosti za radnički pokret, početkom 1940. godine primljen je u članstvo KPJ.


Poslije okupacije zemlje 1941. godine, odmah je pristupio pripremama za dizanje ustanka i izvođenju diverzantskih akcija. Bio je u jednoj od 15 desetina koje su, još prije napada fašističke Njemačke na SSSR (22. juna 1941. godine), izvele niz diverzantskih akcija i sabotaža (sječenje telefonskih stupova, skidanje, i okretanje u pogrešnom pravcu, putokaza, paljenje njemačke karte prikaza istočnog fronta pred njemačkom komandom...). Po odluci partijske organizacije vojno-tehničkog zavoda, borbene desetine su, u noći između 6. i 7. augusta 1941. godine, zapalile senjak i sedlarnicu u fabrici oružja, a trebalo je da još vozom iznesu oružje za Kragujevački odred. Akcija je dobro počela, ali kada je trebalo pokrenuti voz, neki učesnici su se pokolebali, pa akcija nije do kraja uspela. Nijemci su izvršili mnoga hapšenja, pa je, pored ostalih, uhapšen i Radić. Međutim, on je preko zatvorskih ograda i žica pobjegao iz zatvora, i odmah stupio u Kragujevački odred, augusta 1941. godine.

U Kragujevačkom odredu brzo je postao komandir 1. čete. Sa svojom četom izvodio je borbene akcije, napadao i uništavao sve što je bilo okupatorsko i što je okupatoru služilo na terenu Knića i Levaca. Uređaji na željezničkim stanicama duž pruge Kragujevac—Kraljevo bili su uništeni, a tunel srušen. Trebalo je uništiti sve uređaje i na željezničkoj stanici Kragujevac, i time omesti uredan i brz odlazak jedne njemačke jedinice na istočni front. S grupom boraca, Radić je dobio najvažniji i najteži zadatak u ovoj akciji — napad na samu stanicu. Približio se stanici, odvojio od grupe, prišao njemačkom stražaru ispred stanice, i oteo mu pušku. Kada je Nijemac počeo da teži, ubio ga je. Ostali Nijemci počeli su da gađaju iz susjedne zgrade, ali to Radića nije pokolebalo. S još trojicom drugova, počeo je njemačku kasarnu da zasipa ručnim bombama. Istovremeno, drugi partizani su mitraljezima i vatrom iz pušaka kosili Nijemce koji su iskakali iz zgrade i pokušavali da beže. Radić je u tom trenutku utrčao u željezničku stanicu, uništio sve uređaje i zaplijenio desetak pušaka. Ovaj napad izvršen je 29. septembra 1941. godine. Radić je i u svim drugim akcijama i napadima pokazao veliku hrabrost i herojstvo.

U l neprijateljskoj ofanzivi povukao se s glavninom partizanskih snaga za Sandžak. Pri formiranju 1. proleterske brigade, 21. decembra 1941. godine u Rudom, postao je zamjenik komandanta 3. (kragujevačkog) bataljona. Sljedeće, 1942. godine, postao je obavještajni oficir u 1. proleterskoj brigadi. Septembra 1943. godine, s te dužnosti prelazi na dužnost komandanta 1. tenkovskog bataljona 1. proleterske divizije.

Nešto kasnije je, s 96 boraca, otišao u Italiju, a iz Italije u Egipat, da se tamo nauči rukovanju oružjem koje je NOV trebalo da dobije od Saveznika. U Egiptu je našao veliki broj vojnika i oficira bivše jugoslavenske vojske, i znatan broj Slovenaca koji su bili zarobljeni kao talijanski vojnici. Radić je među njima odmah razvio vrlo intenzivan politički rad, objašnjavajući im stanje u Jugoslaviji i ciljeve NOP. Najveći broj tih naših ljudi je prišao NOP-u, i Radić se vratio na oslobođenu teritoriju Jugoslavije s 3.000 novih boraca.

Posle povratka iz Egipta, primio ga je Vrhovni komandant, gdje mu je saopćeno da je određen da ide u SSSR zbog prijema tenkova za NOVJ. Preko Barija i Besarabije Radić je stigao u Moskvu, a zatim se, s tenkovskom jedinicom koja je bila pod njegovom komandom, preko Rumunjske i Bugarske, vratio u Jugoslaviju i priključio završnim borbama za oslobođenje zemlje. Od augusta 1944. komandant je 1. tenkovske brigade, a marta 1945. godine postavljen je za komandanta 2. tenkovske brigade. Njegova tenkovska brigada dala je vrlo veliki doprinos proboju Sremskog fronta, 12. aprila 1945. godine. Od prvih dana ustanka do završetka rata pokazivao je neizmjernu hrabrost, junaštvo i dosljednost u borbi protiv okupatora i domaćih izdajnika.

Posle oslobođenja zemlje, bio je direktor fabrike „Crvena zastava" u Kragujevcu. Umirovljen je, novembra 1956. godine, u činu general-majora JNA, zbog bolesti.

Nosilac je mnogih visokih odlikovanja. Umro je u Beogradu 1977. godine, i sahranjen u Aleji narodnih heroja.

Narodnim herojem proglašen je 27. novembra 1953. godine.
titanik @ 13:40 |Komentiraj | Komentari: 0