Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
utorak, ožujak 5, 2013
Ljubljena moja ženice,

Pišem na brzinu kako bi stigao ovo pismo otpremiti. Pisao sam jednom već to pismo.

Sutra odlazi i Edita će ti ga sigurno poslati. Ako uzmognem poslaću i ovo drugo. Od srca se nadam da će bar jedno stići u tvoje ruke.

Mnogo bi htio da kažem, ali ne znam što bi ti kazao. Tuga i očaj, i ne vjerujem da ćemo uopšte izvući žive glave odavde, tako da se čudim šta nas drži u životu. Jedino što znam da imam tebe i djecu kod kuće. Sve su moje misli i želje usmjerene ka Vama i donekle sam sretan samo kada sam u mislima sa Vama, kada se igram sa dragom dječicom i osječam tvoju blizinu kraj sebe. Sav sam izgubljen, ni sam ne znam šta pišem. Znam da bi trebao pisati o sebi, ali to bi bili sami užasi i grozote, čitave stranice o ubijanju i klanju, tako da bi samo još više otežao tvoj ionako težak život.

Mogu ti reći toliko da je još jedino Aco od cijele familije živ. Svi ostali su poubijani. Hrane nas očajno-10 dkg brašna dnevno, a iz paketa oduzimaju svu hranu za kuhanje i kruh-tvoji paketi su dobro kamuflirani, dobivam ih ispravno a batine i ubijanja su i danas na dnevnom redu. Sve ono što se prića o logorima, kako je dobro je laž. Znam da od molbe nema ništa, jer za Jevreje nema izlaza prije svršetka rata, ukoliko nas prije toga ne ubiju.

Nemoj se ljubljena ljutiti na mene i oprosti mi npravde koje sam ti nanjeo. Želio bih opet biti s tobom, da to ispravim, jer tek sam u logoru spoznao što si ti bila a što si sada za mene. Ne ljuti se ako u pismu očajan. Vjeruj, ove tri godine su me ubile, učinile bezosječajnim za sve, tako da nisam u stanju iskazati ono što srce osjeća. Kažem, ti si jedina misao i svrha moga života, a znam da sam bio bjednik koji te je zapostavljao, koji ti nije nikakve radosti životu priuštio i koji bi rado, da mu se pruži prilika, sve to ispravio.

Ne zamjeri, već oprosti, jer čovjek umije cijeniti ono što je posjedovao istom onda kad izgubi.

Boli me pomisao da se možda više nečemo vidjeti, da neću nikada više čuti dragi glas tvoj i naše djece, djece koja se neće ni sječati svoga oca, ali vjerujem ipak da će na njega pomisliti.

Najviše vjerujem tebi, da češ ih odgajati onako kako sam ja to zamislio.

Pokušaj jos jednom sve za moje izbavljenje. Prodaj svu moju garderobu, ako je potrebno da bi nabavila novac. Znaš li bilo šta o mami i Pubi? Čuo sam da su negdje oko Otočca u Lici.

Emil i ostali prijatelji su mrtvi.

E, da hoću ja imati sreću da svoju ljubljenu Vesnu i djecu opet vidim i grlim i ljubim.


KRAJA NEMA

28.8.1944.god, Jasenovac
Pismo Isaka Danona-Geze upučeno ženi Vesni Danon i kčerkama Idi i Neli

titanik @ 16:28 |Komentiraj | Komentari: 0