Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
srijeda, prosinac 8, 2010
 



 

Perica Bjelčić rođen je 5. listopada 1909.godine u Varešu (Bosna i Hercegovina). Rano je ostao bez roditelja, pa ga je odgajala baka. Škole je polazio u Varešu, Visokom i u Sarajevu, a trgovački zanat učio je u trgovini Kesegi u Varaždinu. Kao trgovački pomoćnik, zaposlio se u dućanu Josipa Milkovića. Na varaždinskog gimnaziji izvanredno je polagao ispite.
Perica Bjelčić već se vrlo rano uključio u napredni radnički pokret. Bio je član radničkog društva „Sloboda“, a neko vrijeme bio je i predsjednik tog društva. U prostorijama Radničke komore, u današnjoj ulici Zagrebačkoj ulici, provodio je mnogo vremena i tu mu je bio drugi dom.
Održavao je predavanja o položaju i borbi radničke klase. Godinama je bio tajnik Podružnice Saveza privatnih namještenika. Nakon demonstracija 1938. godine bio je neko vrijeme u zatvoru. Te godine postao je član Komunističke partije.
I za vrijeme okupacije, Perica Bjelčić nastavlja s ilegalnim radom. Prenosio je letke i rasturao ih, a iz dućana je slao živežne namirnice partizanima. Zbog svog djelovanja bio je uhapšen 1942. godine, ali je nakon nekog vremena pušten iz zatvora. I poslije toga je nastavio raditi na liniji Narodnooslobodilačkog pokreta. U mjesecu ožujku 1944. godine ustaše su ga ponovo uhapsile. U zatvoru je bio strašno mučen. Petnaestog rujna 1944. strijeljan je u Tomaševcu zajedno s Franjom Prelovšekom, Martinom Skoliberom i Mirkom Posinovcem. Njegovo ime nalazi se na spomen-ploči koja je postavljena na željezničkoj stanici Varaždinske Toplice (danas Turčin), te na spomen-ploči žrtvama fašizma RKUD „Sloboda“.
Posmrtni ostaci Perice Bjelčića sahranjeni su u Kosturnici na Partizanskom spomen-groblju u Varaždinu.

titanik @ 23:47 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare