Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
četvrtak, ožujak 5, 2009
Titova posjeta željezari u Zenici 1952. pripremana je u punoj tajnosti. Uprkos strogim mjerama vijest su objavili pojedini mediji zapadnoevropskih zemalja. Ustaška emigracija u Zapadnoj Njemačkoj odlučila je da "iskoristi šansu"! Započele su pripreme za atentat na maršala.
Diverzantski štab ocijenio je da su najpouzdaniji saradnici emigranti koji u zeničkoj željezari imaju prijatelja ili poznanika. Za vezu su izabrali Vejsila Rinića. On je još 1947. ilegalno prebjegao u Zapadnu Nemačku, zbog više krađa. Tamo se ubrzo pridružio ustaškim emigrantima. U dva putovanja u Jugoslaviju Rinić je uspostavio kontakte sa ostacima ustaških grupa, koje su se skrivale na području Bosne.
Skovao je jednostavan plan: potplatiće vozača krana (dizalice) u željezari da na Tita i njegovu pratnju sruči kotao pun užarenog istopljenog čelika. Zavrbovao je mladog šofera Gorana, za "nagradu" od 10.000 DM. Goranovi roditelji odmah su posumnjali da se iza sastanaka njihovog sina sa Ranićem kriju prljave rabote. Sve su prijavili organima bezbjednosti. Goran je u prvom razgovoru sa inspektorima priznao ko ga je nagovarao da izvrši atentat i kakav je bio plan akcije.
Rinić, njegovi istomišljenici ustaše i Goran osuđeni su za pokušaj diverzije na industrijskom objektu, a ne za pripremanje atentata. Bilo je još sličnih slučajeva. Detalji o njima nisu zabilježeni, jer su pravovremeno otkriveni i spriječeni.

Iz Austrije se 1947. na planinu Papuk ubacila grupa ustaša na čelu sa okorelim zločincima Ljubom Milošem i Božidarom Kavranom. Namjeravali su da u Hrvatskoj potpire bunt protiv nove vlasti, izvrše prevrat i ponovo uspostave Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Ustaške vođe u Austriji saznavši za "Plan H" zapadnih obavještajaca, koji je najavljivao početak borbe protiv komunizma, i sami su skovali svoj špijunsko-teroristički pohod, zvani "10. april", datum osnivanja NDH. Pripremali su više raznih diverzantsko-terorističkih akcija, opremanje i švercovanje u Jugoslaviju oko 80 terorista i diverzanata, 10 specijalnih radio-stanica i slično.
Prije započinjanja operacije centar Udbe za Hrvatsku u Zagrebu dobio je u maju depešu iz Beča od svog glavnog saradnika među ustaškim emigrantima, da će uskoro na Papuk doći prvi "gosti". Udba je odmah pripremila akciju pod šifrom "Gvardijan". Postavljene su zamke. U prvoj trojci koja je prešla granicu bio je i ozloglašeni ustaški bojnik (major) Ljubo Miloš, komandant koncentracionog logora Jasenovac.
U Austriji su već pripremali ubacivanje nove grupe u Jugoslaviju, na rezervnom prelazu. Isti Udbin obaveštajac, zvani Fani, već je znao za plan. Pravo u šake Udbe pala je i ta grupa. Miloš se pod pritiskom dokaza uskoro slomio i pristao na saradnju sa Udbom. Odao je šifru i radio-signale, prihvativši takođe da potpisuje i pismene poruke. Sljedeće nedjelje pristizala je grupa za grupom, pravo u zamke Udbe. Zatvori su ostali pretjesni. Posljednji je oktobra 1947. došao i Kavran. Svih 96 ustaških terorista i diverzanata završili su u hapsanama umjesto na Papuku.

titanik @ 20:38 |Komentiraj | Komentari: 0