četvrtak, srpanj 11, 2013
Midhat Begić (1911–1983) je rođen u Koraju, BiH, 1911, gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Sarajevu. Od 1930. do 1934. studirao je i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Od 1936. do 1941. bio je profesor u srednjoj školi u Novom Sadu i u Banjoj Luci. Ilegalno je učestvovao u NOP-u u Sarajevu od 1941. do 1945. Od januara do aprila 1945. radio je u ZAVNOBiH-u u Jajcu, a potom u Ministarstvu prosvjete BiH do 1950. god. Od 1948 do 1950. pohađao je Institut za društvene odnose u Begradu, a od 1950. do 1953. bio je lektor na Faculté des Lettres u Lyonu (France). Od 1953. do 1973. Begić je profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je predavao istoriju jugoslovenskih književnosti. Od 1966. do 1969. predavao je našu književnost na Sorbonni u Parizu. Penzionisan je 1973. kao redovni profesor Filozofskog fakulteta u
Sarajevu.
Počeo je objavljivati književnokritičke i putopisne radove uskoro poslije oslobođenja u listovima i časopisima: Oslobođenje, Odjek, Brazda, Život i Pregled. Bio je jedan od osnivača i prvi glavni urednik časopisa Izraz tokom nekoliko godina (1957–1963. god). Objavio je tri knjige eseja i studija pod naslovom Raskršća (1957, 1965. i 1976). 1963. godine mu je u izdanju Instituta slavenskih studija u Parizu objavljena studija na francuskom Jovan Skerlić et la critique littéraire en Serbie, koju je 1958. branio
na Lionskom univerzitetu kao doktorsku disertaciju. Pored toga, priredio je kritičko izdanje Sabranih dela Jovana Skerlića u 13 tomova, a u posljednjem tomu toga izdanja štampao je studiju o piscu: Jovan Skerlić – čovek i delo. Uz ove radove ističu se svojim obimom i studije objavljene u časopisima: Umjetnik novele Dinko Šimunović (Izraz, 1962) i Poetska čistota Nečiste krvi Borisava Stankovića (Život, 1972) koje su posthumno objavljene u knjizi Umjetnost propovijedanja (“Veselin Masleša”, Sarajevo
1984). Napokon, u prvoj svesci Radova Odjeljenja za književnost i umjetnost (ANUBiH, 1972) izašao mu je oveći istorijski pregled razvoja književnosti u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1970. Posthumno su objavljena Djela Midhata Begića u šest tomova 1987. godine (Veselin Masleša–Svjetlost, Sarajevo).
Za svoje radove na polju književnosti dobio je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva i Dvadesetsedmojulsku nagradu SRBiH. Odlikovan je, Ordenom rada II reda, Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom, Ordenom rada sa crvenom zastavom i Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom.
Od 1974. do smrti bio je član Savjeta Republike BiH.
Za dopisnog člana ANUBiH izabran je 1967, a za redovnog 1973. godine.