Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
nedjelja, travanj 15, 2012
Rodjen je 13. 12.1905. godine u Sutivanu na Bracu, u cinovnickoj porodici. Osnovnu skolu je zavrsio u Sutivanu, a Klasicnu gimnaziju u Splitu. Odlican ucenik, upisao se 1924. na Medicinski fakultet u Zagrebu.Poslije godinu dana, presao je na Filozofski fakultet, na kojem je diplomirao 1931. U tom vremenu odsluzio je i redovni  vojni rok, u Sarajevu i Mostaru. Kao profesor, sluzbuje u Senju, Pozarevcu, Valjevu i Koprivnici. Zbog naprednih stavova, premjestan je iz mjesta u mjesto.

Godine 1932. radi u koprivnickoj gimnaziji na stvaranju  djackih kruzoka, u kojima siri komunisticke ideje. U okolnim selima Koprivnice, Marinkovic pored ucenika gimnazije ukljucuje u komunisticki pokret pojedine seljake, koje upozorava da ce ih dr. Macek napustiti i izdati cim se domogne vlasti. On Cesto sa seljacima i zanatlijama koprivnickog kraja, Peteranca, Hlebina, Novigrada i drugih sela razgovara o ekonomskim prilikama Kraljevine Jugoslavije,  znacenju, ciljevima, zadacima KPJ i drugim pitanjima.

Zbog komunistickog rada  Marinkovic je uhapsen u Koprivnici, 25.04.1935. Okruzni sud u Bjelovaru osudio ga je, avgusta iste godine,  zbog zlocina protiv javne sigurnosti i poretka u drzavi, na sedam mjeseci strogog zatvora. Kasacioni sud u Zagrebu povecao je kaznu na tri godine robije. U vrijeme saslusanja, Slavko je mucen. Priznao je da je komunist, ali nikad nikoga nije odao. Tamnovao je u kaznionicama Lepoglave, Maribora i Sremske Mitrovice, gdje je proveo 815 dana, i u istraznim zatvorima u Zagrebu i Bjelovaru 81 dan. Na robiji, Ivo je ucio, posebno u Mitrovici, zajedno s Mosom Pijade.

Na slobodu je pusten 23.04.1938. godine. Nekoliko mjeseci nigdje nije mogao naci posla, dok ga sestra Marica nije uspjela zaposliti kao knjigovodju, u Fabrici koze "Podvinec", u Karlovcu. Od 1938. do marta 1942, njegov zivot i rad vezan je za Karlovac, Pokuplje, Liku, Baniju, Gorski kotar i Hrvatsko primorje. Godine 1939, sekretar je OK KPH za Karlovac, Kordun i Baniju. Najveci broj partijskih organizacija u tim krajevima nastao je zahvaljujuci radu komunista Ive Marinkovica Slavka. Jedan je od najistaknutijih organizatora ustanka na Kordunu, Baniji, Pokuplju i Gorskom kotaru. U prvoj godini NORa,kao sekretar OK KPH, prisustvuje vojnopartijskim konferencijama, ucestvuje u formiranju organa narodne vlasti, SKOJa i AFZa.

Znanjem, savjetima, iskustvom, Ivo je jedan od komunista koji je najvise doprinio organizaciji zajednicke borbe Srba, Hrvata i Muslimana u ovim krajevima Hrvatske. Jos 1940. postao je clan CK KPH, a u aprilu 1942. clan je i Biroa CKKPH. U maju iste godine, Ivo je na Kordunu i Baniji ostavio, kao plod svog rada, razvijenu mrezu NOOa,organizacija SKOJa, AFZa i snazne partizanske jedinice. Po zadatku Partije, otisao je preko Banije, Kozare, Slavonije i Moslavine u okupirani Zagreb, na duznost sekretara Povjerenstva CK KPH za Zagreb i sjevernu Hrvatsku. Tu nastavlja organiziranje ilegalnog rada u vrlo teskim uslovima u okupiranom gradu. Radi na uspostavljanju veza s oslobodjenim podrucjem, na prebacivanju ljudi u partizanske jedinice i organiziranju druge pomoci za NOP. U novembru 1942, organizirao je prebacivanje na slobodno podrucje Korduna pjesnika Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovacica.

Izdajom provokatora, 19.02.1943. uhapsen je od ustaske policije istaknuti partijski radnik i organizator ustanka, pred Radnickim opornom u Zagrebu. Za Ivinu cvrstinu, hrabrost i izdrzljivost, za njegovu humanost, znali su svi njegovi saradnici. Znali su oni da njihov drug i sekretar nece nikoga odati. Ostali su, zato, na svojim mjestima, sigurni u cvrstinu karaktera svog sekretara. Ni najveca surovost neprijatelja i mucilistu nije slomila narodnog heroja Iva Marinkovica. Sve sto je radio za NOP, sve sto je znao o svojoj Partiji i svojim drugovima, ostalo je u njemu. Neprijatelj je bio nemocan. Jedino sto je mogao oduzeo mu je zivot. Strijeljan je 21.04.1943. godine.

Narodnim herojem proglasen je 26.07. 1945. godine.

titanik @ 12:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare