Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
četvrtak, studeni 20, 2008

Rođen je 9. veljače 1914. godine u Šagudovcu, Donja Stubica, Hrvatska, u siromašnoj seljačkoj porodici. Škrta zagorska zemlja nije mogla prehranjivati obitelj Lisak, pa se Jankov otac uputio u svijet još prije prvog svjetskog rata. Poslije dvije godine uzaludnih traženja posla, vratio se kući; obitelj je morala živjeti i dalje u neimaštini, gotovo bijedi.

Ipak je Janko uspio završiti limarski i vodoinstalaterski zanat u Mariji Bistrici, i radio je kao radnik te struke sve dok nije pozvan na odsluženje vojnog roka, 1934. godine. Već u vrijeme šegrtovanja počeo se zanimati za literaturu o radničkom pokretu i za sam pokret. Čim je postao kvalificirani radnik, uključio se, kao izrazito aktivan Član, u rad Ujedinjenog radničkog sindikalnog saveza, popularnog URS-a, koji je u to vrijeme i u Hrvatskom zagorju postepeno prelazio u ruke komunista. Tada je postao i član SKOJ-a. Isticao se u raspačavanju letaka, partijske štampe i drugih materijala.

Registrirali su ga i organi vlasti kao "opasnog komunista".

Poslije odsluženja vojnog roka, zaposlio se u Zagrebu u jednoj radionici, i tu se još čvršće povezao s komunistima, radeći u sindikatima. Tu je 1935. godine postao i Član Komunističke partije. Bito je to vrijeme velikog komunističkog sindikalnog rada putem URSSJ-a, štrajkova i demonstracija, i sindikalnih i političkih. Na raspačavanju letaka komunističkog sadržaja, uhapšen je 1936. godine. Poslije toga ga je zagrebačka policija prognala iz Zagreba na pet godina.

Izvjesno je vrijeme živio u rodnom kraju pod paskom policije. Nije dugo izdržao u tom prisilnom boravku. Po nalogu Komunističke partije, i da bi izbjegao paski policije, upućen je na rad u Beograd, gdje je ušao u Pokrajinski komitet SKOJ-a za Srbiju. Na ovom poslu vrlo se brzo istakao kao sposoban organizator u učvršćivanju i širenju skojevske organizacije. Prelaskom u Srbiju mijenja svoje prezime u Lisjak.

Povjerena mu je i nova dužnost: godine 1940. postao je sekretar četvrtog rejonskog komiteta KPJ u Beogradu. Iskusni skojevac, komunist, neumorno je radio izvršavajući partijske zadatke. Uvijek se nalazio u prvim borbenim redovima, u vrijeme kad se i u Beogradu sve vise razvijao komunistički pokret. Na tom poslu zatekla ga je i okupacija zemlje, i Lisak se odmah, kao i tisuće drugih komunista, uključio u rad na pripremi za ustanak, na skupljanje oružja, organizaciju otpora okupatoru.

Prebacio se u Zemun, i tu postao sekretar Sreskog komiteta KPJ, u rujnu 1941. godine. Zahvaljujući njegovom neumornom radu, samoprijegoru i borbenosti, u Zemunu se, i u uvjetima okupacije, sve više počeo osjećati rad komunista — stvoreni su dobri temelji za djelovanje narodnooslobodilačkog pokreta. Zemun je tada imao oko šezdeset članova KP, a njihov se rad osjetio u svakoj ulici tog grada. Lisak je tada organizirao i rad tehnike Sreskog komiteta, koja je štampala vijesti i letke povodom tadašnjih burnih događaja. Odlazio je na sastanke ćelija u samom gradu, a bio je čvrsto povezan i s Okružnim komitetom KPJ u Beogradu, koji je neposredno rukovodio radom Sreskog komiteta.

Poslije velikih provala u partijsku organizaciju u Beogradu, u proljeće 1942. godine, imenovan je za sekretara Mesnog komiteta KPJ za Beograd, u ljeto 1942. godine. Na toj dužnosti ostao je kratko vrijeme, do siječnja 1943. godine. Uspio je, zajedno sa svojim drugovima i suborcima, uspostaviti dosta jaku mrežu partijskih delija u okupiranom Beogradu, obnovio je rad tehnike Mesnog komiteta i rad tehnika rejonskih komiteta. Uspostavio je dobre veze s partizanskim odredima i uspio u njih prebaciti mnoge kompromitirane drugove. Organizirao je i rad Narodnooslobodilačke fronte i skupljanje priloga za narodnooslobodilački pokret. Tada su bile stvorene i udarne grupe za uništenje neprijatelja u gradu. Učinio je još mnogo drugih stvari za uspješan razvoj narodnooslobodilačkog pokreta u okupiranom Beogradu. Medu posljednjim takvim važnim akcijama bilo je rasturanje letaka povodom 25-godišnjice Oktobarske revolucije, u studenom 1942. godine, i montiranje radio-stanice na Zelenom vencu, u siječnju 1943. godine.

Zahvaljujući provali policije u partijsku organizaciju Beograda, Lisak je uhapšen 16. siječnja 1943. godine, u Prištinskoj ulici. Dao je, prilikom hapšenja, žestok otpor, ali su ga policajci ipak savladali. Pred policijom držao se herojski, nije rekao niti svoje ime. Umro je od batina, u zatvoru Specijalne policije u Beogradu, poslije desetak dana.

Narodnim herojem proglašen je 5. srpnja 1952. godine.

postao je član Partije.

titanik @ 06:50 |Komentiraj | Komentari: 0