Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
ponedjeljak, listopad 22, 2012
Drugovi i drugarice

Kad sam Ivanom Goranom Kovacicem pobjegao iz glavnog grada takozvane NDH (koja zapravo nije ni nezavisna ni drzava, pa bogme ni Hrvatska), kad sam prelazio preko ravnica i suma i preko triju rijeka da stignemo u ovaj bosanski kraj,nisam znao kamo zapravo idem.  A kad sam,napokon, sretno stigao do cilja,veoma sam se obradovao sto sam u Bihacu. Obradovao sam se ne samo jer je Bihac poznata i lijepa i uredna varos na Uni ,i jer sam u njoj dosao do druga zapovjednika,Tita, nego takodjer jer se nasa nova sudbina gradi bas u mjestu sto se Bihacem zove.
Ne moze biti puki slucajsto se sada gradi nasa nova zajednicka buducnost i nasa nova drzava mjestu sto se zove bas onako kako se zvala i koljevka nase prve slobodne drzave ! Biscu grade,kao da bijese sudjeno vec davnoda se u tebi zgodi ono sto mi danas u tebi gledamo !  A sto je nakon druge seobe i stradanja poslo za rukom nasim pradjedovima uraditi u Bihacu kraj mora,uspjet ce i partizanima u Bihacu na Uni ispod Pljesevice. Kad na to sve mislim,ne mogu ne izraziti svoju radost sto se nalazim bas ovdje ;sto gledam kako Biscani zive,cemu se raduju,i zavirujem u njihove kuce,stiskom njihove ruke.Ovdje vidim kako se sastalo bratsko kolo,muslimani,pravoslavci i katolici nasli se napokon skupa.Obistinila se stara rijec da samo nevolje,progonstva istradanja zblizuju valjane ljude.Muke i trpljenje su najjaca veza,najcvrsci cement,kojim se ljudi zbiju u jedno,da sami od sebe,sazidaju zgradu svoje buducnosti.

Slava i dika Bihacu gdje se,u ovom historijskom casu,postavljaju temelji nase zajednicke srece!
Nasa se buducnost i nasa sreca ovdje sada radja.
Druze Tito vodi nas k pobjedi!!
Biscu, budi nam kolijevkom!
titanik @ 20:54 |Komentiraj | Komentari: 0