Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
petak, ožujak 7, 2008
Borba za socijalna i politička prava žena u našoj zemlji razvija se u okviru antifašističkog pokreta i borbe za demokraciju, slobodu i jednakost početkom 20. stoljeća. U Hrvatskoj su hrabre žene organizirale javne prosvjede protiv kapitalističkog patrijarhalizma. Jedna od njih bila je i književnica Marija Jurić Zagorka (Golubovec, 1873.- Zagreb, 1957.). Ona je tridesetih godina prošlog stoljeća u vrijeme zabrane štrajkova, organizirala žene koje su poslije mise, na Markovu trgu u Zagrebu, tražile pravo glasa i socijalnu jednakost. Do Drugog svjetskog rata žene su bile pod patronatom muža ili određenog tutora po čijim odredbama su morale živjeti i odgajati djecu. Protest žena, sa zahtjevima za humanije uvjete rada i građanska prava, organizirala je tih godina u Splitu i Anka Berus. Socijalistički pokret bio je znak buđenja društvene svijesti i bio je opasan za diktaturu koju je nametala vlast.

U Hrvatskoj su žene - seljanke, radnice i intelektualke, zajedno s muškarcima aktivne u antifašističkom pokretu. Organizirale su mlade, razvijale im osjećaj za pravdu i samopoštovanje a ne za pokornost. Uoči samoga rata uključile su se u ilegalni rad, bile zatvarane i mučene. Mnoge već prve godine okupacije odlaze u partizane, ali znatan ih broj ostaje u pozadinskoj ilegali. One su prikupljale informacije, sakrivale i prevodile antifašiste u partizane, sakupljale i prenosile borcima hranu i sanitetski materijal. Bile su u stalnoj životnoj opasnosti. Mnoge od njih nisu dočekale pobjedu nad fašizmom ni izjednačavanje svojih prava s muškarcima, pravo da budu birane, da se obrazuju. Nisu dočekale 1945. godinu, da prvi put u povijesti, na osnovu odluke 3. zasjedanja ZAVNOH-a, na izborima glasuju.

U borbi žene postaju punopravni članovi društva i dokazuju svoje sposobnosti na svim poljima života i rada. Josip Broz Tito je na prvoj Zemaljskoj konferenciji AFŽ-a 1942. god. rekao da se ponosi ženama jer su u »nadčovječnoj borbi dale toliko života i primjera heroizma«. Vladimir Nazor im se divio jer su uvijek pokazivale »nevjerojatnu ustrajnost i hrabrost«. Msgr. Svetozar Rittig je istaknuo »da nije bilo suradnje požrtvovane borbene žene ne bi ni danas mogli djelo našega narodnog oslobođenja slaviti kao trijumf cjelokupnog naroda«.

U NOR-u Hrvatske je sudjelovalo 43.000 žena, od toga je 4.579 poginulo, 1.898 je ratnih invalida, dok su 772 žene nositeljice Partizanske spomenice 1941. Narodnim herojima proglašeno je osamnaest žena iz Hrvatske: Rajka Baković, Olga Ban, Anka Berus, Persa Bosanac, Anka Butorac, Nada Dimić, Kata Dumbović, Ljubica Cerovac, Milanka Kljajić, Dragica Končar, Milka Kufrin, Anka Pađen, Kata Pejnović, Smilja Radošević-Pokrajac, Ivanka Trohar, Savka Javorina, Šonja Marinković i Marija Vidović-Abesinka
titanik @ 20:59 |Komentiraj | Komentari: 0