Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
četvrtak, siječanj 22, 2009
Tadasnji načelnik sudskog odjeljenja pri VŠ NOVJ Vladimir Velebit, koji je inače odlično govorio njemački, naredio je da mu privedu šefa njemačkih stručnjaka. Ot se predstavio na besprijekornom srpskom jeziku, rekavši iznenađenom Velebitu "da nije pametno da ih streljaju". Predložio je razmjenu zarobljenika. Velebit je to prenio Titu. Pošto se složio, Tito je započeo razgovor sa Otom.
"Čujem da dolazite iz Berlina?", rekao je nasmijan, puneći svoju lulu.
- Da.
- Berlin je lep grad.
- Da. Volim ga.
- Željeli biste ponovo da ga vidite, zar ne pitao je Tito
- Razumljivo - odgovorio je Ot.
- Ja cijenim Njemce - nastavio je Tito.
Posle kraćeg ćutanja Ot je upitao: "Mogu li šta učiniti da postignemo neki sporazum?"
Tito se nagnuo preko stola, zadržao je pogled uperen ka njemačkom oficiru koji je napeto čekao šta će mu reći taj nekrunisani kralj Balkana - piše u knjizi "Lov na Tita" izdatoj u Nemačkoj.
- Vi znate da ja veoma poštujem njemačke komandante, na primjer generalpukovnika Lera, generala Edmunda fon Glaise-Horstenau, glavnog oficira u Zagrebu. Možete li me povezati sa njima?"
Ot je ne vjerujući u ono što čuje pomno pratio Titove riječi. Odgovorio je potvrdno. Tito je zatim objasnio da je u njemačkom zarobljeništvu veoma poznata i omiljena partizanska funkcionerka. Bila je ranjena. Tito je predložio da svih jedanaest njemačkih zarobljenika zamijene za nju. Ot je odmah prihvatio i otputovao u Zagreb, gdje je podnio izvještaj generalu Glaise-Horstenau. Kada je kasnije potvrdio Titu da će Njemci osloboditi ranjenu partizanku čim ozdravi, zarobljeni njemački stručnjaci odmah su oslobođeni.
"Riječ nemačkog generala garancija je za poštovanje našeg dogovora" zaključio je Tito.
Veza sa Njemcima posredstvom Ota nastavila se do kraja rata. Tako tvrde sami Njemci.
Zaplašeni prvim ozbiljnim nagovještajima posustajanja njihovog ratnog pohoda na svijet, Njemci su pokušali da prekinu sve češće i veće gubitke mnogobrojnim planovima atentata na savezničke državne čelnike i vojne komandante. Stalna meta među njima bio je upravo Tito. Sve nade polagali su u najstrožije pripremanu operaciju, nazvanu "Roselsprung" (Skok šahovskim konjem). Glavni cilj bio je: zarobiti ili ubiti Tita, i uništiti njegov štab zajedno sa savezničkim misijama.
Abver i Gestapo dobili su zadatak da padobranskim desantom napadnu sjedište partizanskog štaba i "ulove" Tita. Akcija je planirana za 25. maj 1944, na njegov rođendan, uz lukavu pretpostavku da partizani tada neće očekivati desant.
Nadali su se takođe da će zbog slavlja oslabiti i inače čelične mjere bezbjednosti. Oštro odbacujući sve dileme o neuspjehu akcije, lično zloglasni Hajnrih Himler odlučio je da desant izvedu, kako je rekao, "kriminalci, stranci i psi!" Petstoti SS padobranski bataljon, udarna pesnica atentata, sačinjavali su kriminalci i osuđenici, kojima je obećana sloboda ako "poduhvat" uspije.
Naređenje za padobranski desant na VŠ NOVJ i likvidiranje Tita izdao je lično Hitler. Pripreme su započele još dok se VŠ NOVJ nalazio u Jajcu. Planirane su dvije varijante. Prva: ubiti dvojicu pripadnika NOV; presvući ih u britanske uniforme i kao padobrance kojima se nije otvorio padobran baciti na cilj. Osim britanskih dokumenata imali bi kod sebe "poklone" za Tita, u stvari, paklene mašine čija eksplozija bi raznijela partizanskog vođu čim otvori jedan od paketa.
Drugi scenario atentata predviđao je lažni desant u neposrednoj blizini VŠ NOVJ, a istovremeno upad esesovaca i četnika, preobučenih u partizanske uniforme, u GŠ, sa zadatkom da zarobe ili likvidiraju Tita.
Ubrzo nakon što je Tito napustio Jajce, njemački agenti dojavili su da je u Drvaru. Vrhovni štab NOVJ navodno je bio smješten na Šobića glavici, kraj drvarskog groblja. Netačne dojave o VŠ potekle su očito od terenskog agenta - izvidnika.
Glavnina njemačkih snaga, oko 20.000 vojnika, trebalo je da opkoli Drvar, a udarne grupe SS padobranskog bataljona da zarobe i likvidiraju Tita. Pošto su imali informacije da je Tito blizu groblja na Šobića glavici rasporedili su padobranske snage, oko 900 ljudi. Čelo, zvano "Panter", 110 SS padobranaca, imalo je zadatak da u prvom naletu zauzme objekat "Citadela" (Šobića glavicu).
Oko pet ujutru 25. maja 1944. počeo je prvi avio-napad, sa šest "štuka" koji je trajao sve do osam. Slijedio je nalet 40 transportnih aviona "JU-52", iz kojih su iskočili padobranci udarnih formacija. Neposredno poslije toga jedrilice su dopremile dodatne odrede.
Čitava akcija bila je pucanj u prazno. Uporište štaba, čuvenu pećinu već prije toga su zbog organizovanja odbrane napustili Aleksandar Ranković, Arsa Jovanović i Sreten Žujović Crni. Kasnije i sam Tito. Oko devet sati sa položaja udaljenih 12 kilometara došli su borci Šeste ličke brigade, i zaustavili Njemce. Tito i VŠ NOVJ bili su spaseni. Njemci "zarobili" jedino njegovu novu maršalsku uniformu koju su našli u krojačkoj radionici.
Kada su Hitlera obavestili o krahu, doslovce je pobjesnio.


Spanski borac

Šefovi njemačkih obavještajnih službi u Beogradu, očajni zbog propalog "Konjičkog skoka", užurbano su pripremali novi lov na Titovu glavu i uništavanje VŠ NOVJ. Zadatak je povjeren jednom od vođa Komunističke partije Holandije Andreasu Engvirdu, kojeg su nacisti pridobili na svoju stranu zbog razbijanja KP Holandije. Krivac je takođe za upad njemačkih "krtica" u sovjetsku obavještajnu službu u Holandiji.
Engvird, inače školovani agent, diverzant i terorista trebalo je zajedno sa još trojicom lažnih prebjega u partizane da se ubaci do VŠ NOVJ na Visu. Pošto je uspostavio kontakt sa partizanima predstavio im se kao jedan od vodećih holandskih komunista, španski borac. Želio je, navodno, da posredstvom VŠ NOVJ dostavi zapadnim saveznicima veoma značajne podatke. Obavještajni oficir partizanskog odreda odmah posle prvog susreta sa njime posumnjao je u pravu namjeru. Naročito, jer su pojedini naši španski borci upozorili da su njihovi ratni drugovi u Holandiji postali lak plijen Nemaca odmah po okupaciji.
Mada oprezni partizani su ipak omogućili Engvirdu da dođe na Vis. Prvo je smješten u nekadašnjem hotelu, a kasnije u kamenu kućicu starijeg bračnog para. Na krevetu partizanski major predložio mu je da se presvuče. Holanđanin je pažljivo izvukao nalivpero ušiveno u svojoj uniformi, koje je u stvari bila paklena naprava - tri ručne bombe izuzetne razorne snage, zatim i mali revolver. Oboje je sašio u novu britansku uniformu, približno na ista mjesta kao u ranijoj, kako su mu to naredile njegove gazde, šefovi njemačkih agentura.
Njemačku bluzu bacio je u ognjište, pod izgovorom da je puna buva. Dobre vojničke pantalone poklonio je domaćinu, čija je žena sutra o svemu obavjestila partizanskog majora. Rekla je da je ostao kraj vatre sve dok bluza nije izgorila. U šetnji Visom precizno je uz pomoć kompasa izračunao da se nalazi sat hoda od mjesta gdje bi trebalo poslije atentata na Tita da ga čekaju dvojica njemačkih diverzanata koji bi ga brzim gumenim čamcem prevezli do podmornice kraj Visa.
Gestapovci su mu obećali da će za nagradu birati gdje bi želio da živi i šta da radi. Razmišljao je i da pobjegne, znajući da će ga Njemci prije ili kasnije likvidirati. Njegov zadatak bio je precizan i potpuno jasan. Glasio je: "Kada stupite na ostrvo morate saznati gdje se nalazi Vrhovni štab. Imate jake razloge da vas prime. Ako ni to ne bude dovoljno morate se probiti do njih i izvršiti zadatak. Ne zaboravite, to je vaš jedini zadatak, i morate ga izvršiti."
Partizanski oficiri ubrzo su utvrdili više protivrječnosti u njegovoj biografiji, koju je sam napisao prvog dana po dolasku, na zahtjev službe bezbjednosti.
U međuvremenu ilegalci u Sarajevu kidnapovali su agenta Gestapoa Adalberta Kungla. Pokušavajući da se spase otkrio im je plan za atentat. Javili su u Vrhovni štab. Hitno je uhapšen, na vrlo spretan način. Njegovu bluzu koja je ostala u sobi domaćin je donio oficirima bezbjednosti, rekavši "sve je na svom mjestu", što je značilo da su nalivpero i ostali diverzantski pribor bili u djelovima bluze gdje ih je brižljivo skrivao.
Major je započeo saslušanje krajnje neuobičajeno. Najprije je iz bluze izvukao gestapovski terorističko diverzantski pribor, pročitao Kunglovo priznanje i pitao Engvirda: "Počećemo od kraja. Šta je bio vaš zadatak?"
- Morao sam da ubijem Tita!
Partizani su Engvirda predali sovjetskoj vojnoj misiji, odnosno njihovim obaveštajcima, da detaljno istraže upad njemačke obaveštajne službe u Holandiji.
Tako se neuspješno završila još jedna akcija njemačkih obavještajnih i bezbjednosnih službi da obezglave partizansku vojsku. Međutim to nije bio i posljednji pokušaj.
titanik @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 0