Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
utorak, studeni 20, 2007
O ratovima i bunama pod Kozarom znali su samo iz priča starijih, jer knjige još nisu bili počeli da čitaju. Rođeni su u selima što su sa prvim pucnjima Mladenovih i Šošinih partizana ušla u najljepše hronike našeg oslobodilačkog rata: Gornji Jelovac, Dragotinja, Devetaci, Vodičevo, Gaćani, Draksenić, Sovjak, Palančište, Vrbaška; rođeni su u vrijeme kada je trebalo da strahuju da u igri ne izgube loptu, a oni su strahovali, ima li ičeg strašnijeg, da u ratu ne izgube život.
Neki od dječaka iz ove neobične desetine ne znaju tačan datum svog rođenja, a ni godine nisu uvijek sasvim sigurne. Sabrali smo i provjerili, koliko smo mogli, njihove godine — najmlađi je imao tri, najstariji petnaest, sa kojima su dječaci ušli u tešku i slavnu 1942. koja se na Kozari pamti kao da je juče bila.
Ukrstiše se frontovi nad njihovim glavama i kolone stegoše svoj obruč, Štalova ofanziva sažeže sve pred sobom. I djeca upoznadoše rat iz neposredne blizine. Zbjegove i juriše, bombardovanja i topovske granate, kundačenja i strijeljanja najbližih, Jasenovac i smrt na savskom nasipu, Staru Gradišku i Cerovljansko sabiralište, dječje logore u Sisku i Jastrebarskom. Potraja to dugo, mnogi se izgubiše u metežu, i rat se ne završi za hiljade dječaka i djevojčica sa brojevima oko vrata. Njima je ostavljeno da se nadaju. Tražiće se dugo, lutaće i čekati, kopaće uzalud po pamćenju i nastojati da se sjete djetinjstva kada su imali roditelje, svoje ognjište.
I za one koji se vratiše na zgarište kao junaci ovih priča, rat se ne završi njegovim prestankom. Dio njihovih biografija, onaj prvi, iz ranog djetinjstva, gotovo je identičan. Svi su vodili čudesan rat protiv okupacije i svoje zlehude sudbine. A bili su djeca, kao i sva djeca, željna igre i života, ali i ratnici silom prilika, jer drugog izlaza nije bilo. Rano su naučili najopasniju vještinu života — vještinu ratovanja.
Ali, mi ne govorimo o njima samo zbog rata u kojem su kao djeca učestvovali, već ih želimo predstaviti i kao pjesnike, romansijere i slikare, istoričare i muzičare, jer u njihovom stvaralaštvu rat odzvanja kao topovska kanonada i osjeća se kroz njihovo pamćenje i svjedočenje, kao nezaboravljena mrtva majka i sestra, kao djetinjstvo bez igre i radosti.

U njihovoj umjetnosti i ljubavi Kozara je najviši vrh.

titanik @ 20:38 |Komentiraj | Komentari: 0