Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
nedjelja, srpanj 3, 2011
Fahrija Dautbegovic  rodjen je 1943. godine u Gornjem Vakufu, karijeru je zapoceo u Rudaru iz Kaknja, a 1967. presao je u Dinamo, te je bio u legendarnoj momcadi koja je te godine osvojila Kup velesajamskih gradova. Od 1967. do 1973. za Dinamo je branio u 341 utakmici, a osvojio je i Kup Jugoslavije 1969. godine. Nakon Dinama, branio je za ljubljansku Olimpiju, München 1860 i Sarajevo. Za reprezentaciju Jugoslavije branio je dvaput. Odlično je branio jedanaesterce. Dugo je bio trener Dinamovih golmana, radio je u Iranu, Kini...

Fahrija Dautbegovic: 


– Sedam godina bio sam u Dinamu kao vratar i još 23 kao trener, nije baš malo, zar ne? I bilo je lijepo.

– Nije bas jednostavno izdvojiti najdojmljivije utakmice, puno sam branio, a bilo je i puno dobrih utakmica. Trofeji se ipak najvise pamte, a bio sam clan momcadi koja je 1967. pomela sve u Kupu velesajamskih gradova, slavili su nas, bili smo junaci. I jugoslavenski kup 1969. ima svoje mjesto.

Taj kup ipak ima posebno mjesto u Facinu sjecanju.


– I nakon 120 minuta u Beogradu bio sam igrač utakmice, odlicno sam branio, a potom se islo na izvodjenje jedanaesteraca i Partizanu sam od pet udaraca obranio tri. Poslije smo igrali dvije finalne utakmice s Hajdukom u Beogradu, prva je zavrsena 3:3, pa se tri dana kasnije igrala nova i slavili smo s 3:0.

najdraze su mu utakmice  velike cetvorke..

– Valjda je to zbog motiva, a posebno sam dobro branio u Beogradu protiv Zvezde i Partizana, te u Splitu protiv Hajduka.

Za reprezentaciju je branio samo dvaput, ali jedan je nastup bio poseban.

– Pobijedili smo u Zagrebu s 2:0 strasno jaku Njemacku 1972, s Beckenbauerom, a dvije godine kasnije Nijemci su postali svjetski prvaci.

On kao ni svi ostali golmani nije imun na pricu o najsmjesnijem golu koji je primio


– To me prati vec 40 godina. Primio sam gol sa 62 metara, igrali smo protiv Bora. Napisali su tada u novinama da sam primio gol s Trga marsala Tita. Bilo je tada 3:2 za Bor, no spasili su me Miljković i Gucmirtl sa jos dva gola, pa smo ipak pobijedili s 4:3..

titanik @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare