Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
ponedjeljak, veljača 9, 2009
Rođen je 14. travnja 1920. u siromašnoj seljačkoj porodici u selu Kovačiću, općina Knin, Hrvatska. U majke je bio jedino dijete, a oca nije ni zapamtio, tako da mu sreća od najranijih dana nije bila naklonjena. Osnovnu školu završio u svom selu. U petnaestoj godini krenuo je u svijet za zaradom. Godine 1936. kao fizički radnik zaposlio se na Unskoj pruzi. Na tom radu je proveo dvije godine i postao član URSS-ovih sindikata, učestvujući u štrajkovima. U aprilskom ratu 1941. godine Jošo je kao dobrovoljac stupio u 54. pješadijski puk, koji je iz Knina upućen na Zadarski front. Sudjelovao je u borbi koju su dijelovi puka vodili s Talijanima kod sela Oćestova i Staroj Straži. Prilikom raspadanja vojske, Jošo je izbjegao zarobljavanje i s pedesetak ljudi pod oružjem vratio se u Kovačić.

Već 1. kolovoza 1941. među ustanicima je koji napadaju ustaše u selu Polači, oko Knina i Strmice, gdje je njegova hrabrost i odvažnost došla do naročitog izražaja. Kad je uslijedila Četnička izdaja, Jošo se odlučno suprotstavio četnicima. Upadao je na zborove, koje je držao četnički vojvoda pop Đujić, i otvoreno istupao protiv izdajnika. Zbog toga postaje veoma popularan u Kninskoj krajini. Ugled mu je još više porastao poslije uništenja jedne grupe ustaša rujna 1941. u selu Krčiću.

Siječnja 1941. Jošo postaje komandir Kninske partizanske čete, na čijem je formiranju radio po direktivi Partije. Sa ovom četom učestvovao je u mnogim borbama Protiv četnika i Talijana na sektoru Knina i Bosanskog Grahova, postižući uvijek pobjede. Lipnja 1942, formiranjem 2. dalmatinske brigade, Jošo Durbaba je postavljen za komandira 3. čete 2. bataljona. Tada je primljen u članstvo KPJ. To ga je još više potaklo na podvige. Poslije nekoliko uspješnih borbi studenog 1942. postavljen je za komandanta 2. bataljona. Poslije borbi za oslobođenje Livna, prosinca 1942, u kojima je razbio ustaše na Borovoj glavi, Jošo je upućen u Kninsku krajinu sa zadatkom da radi na formiranju partizanskih jedinica i da razbije četnike. Zahvaljujući stečenoj popularnosti, uspio je za kratko vrijeme da formira Kninski partizanski bataljon; postao je njegov komandant. Odlučnim ofanzivnim akcijama potisnuo je četnike iz znatnog dijela Kninske krajine. U siječnju 1943. razbio je napad oko 1400 hercegovačkih četnika, pod komandom zloglasnog vojvode Petra Baćevića, koje su tu prebacili Talijani radi učešća u IV ofanzivi. Poslije toga Kninski bataljon ušao je u sastav 5. dalmatinske brigade i učestvovao u borbama u dolini Neretve, a zatim u prenošenju nepokretnih ranjenika preko masiva Prenja. iako je bio ranjen od neprijateljske avijacije, Jošo nije napuštao bataljon, bodreći borce da izdrže izuzetne teškoće.

Poslije rasformiranja 3. dalmatinske brigade, na Sutjesci 7. lipnja njen 2. bataljon sa Jošom Durbabom došao je u sastav 2. dalmatinske brigade. U vrtlogu velike bitke našla se i njegova familija. Jošo je tu na Sutjesci doživio najteže momente. Od avionske bombe ranjen je njegov trogodišnji sin, izgubivši lijevo oko. Iako mu se ništa teže nije moglo dogoditi, Jošo se nije kolebao. Stegao je srce i odlučno je probijao njemačke obruče kroz Zelengoru.

Listopada 1943. na Čakoru je 2. dalmatinska brigada vodila borbu protiv dijelova 297. njemačke divizije i muslimanskih balista. Tu je Jošo na čelu 4. bataljona, na položaju Sikirice, vještim manevrom uništio 220 njemačkih vojnika i 7 oficira i zaplijenio cijelo njihovo naoružanje, a sutradan, na ponovljeni napad Nijemaca, poveo bataljon u protujuriš i ponovo ih razbio i nanio im velike gubitke.

Početkom ožujka 1944. godine, 2. dalmatinska vodila je borbu protiv Nijemaca i četnika oko Dragalja i Crnogorskog Grahova. U tim teškim okršajima, neprijatelj je sa više pravaca koncentrirao oko 8000 ljudi i napao naše pozadinske jedinice oko Čeva i Bate. U kritičnoj situaciji u kojoj se našla bolnica, Josi je naređeno da sa svojim bataljonom razbije neprijatelja. Ne gubeći vrijeme pošao je na izvršenje zadatka. Borba je trajala dan i noć. Pojačan još jednim bataljonom, Jošo je odlučnim napadom i manevrom razbio neprijatelja, koji je imao 150 poginulih i 130 zarobljenih četnika.

U lipnju 1944. Jošo Durbaba je sa još nekoliko izraslih vojno-politički h rukovodilaca upućen iz Crne Gore u 8. dalmatinski korpus i tamo raspoređen za komandanta Kninskog partizanskog odreda sa tri bataljona. Kasnije je bio i zamjenik komandanta brigade i istakao se u završnim operacijama za oslobođenje osobito u borbama za oslobođenje Sušaka i Rijeke.

Po završetku rata Jošo je ostao u Armiji kao aktivni oficir. Završio je Vojnu akademiju. Položio ispit za Čin pukovnika. Bio je na dužnosti komandanta puka i brigade. U rezervu je preveden u činu general-majora. Od tada je aktivni društveno politički radnik. Predsjednik je općinskog SUBNOR-a Knin, član predsjedništva SUBNOR-a za Dalmaciju, član saveznog odbora SUBNOR-a Jugoslavije, član Komiteta SK općine Knin i zastupnik u Saboru SR Hrvatske.

Za narodnog heroja proglašen je 27. studenog 1953. godine.

titanik @ 14:34 |Komentiraj | Komentari: 0