Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
četvrtak, svibanj 22, 2008



 



Rođen u 9. decembra 1887. godine u selu Klinci kod Valjeva. Potiče iz bogate patrijarhalne zajednice, gde se smatralo da je školovanje i učenje samo za gradsku djecu. Završio je osnovnu školu, a sam naučio latinicu i engleski jezik. Postao je najpismeniji i najnačitaniji seljak u Srbiji, jedan od najuzornijih Domaćina u svom kraju. 

Poslije dinastičke promjene 1903. godine kada pala dinastija Obrenović nastala su nemirna vremena sukoba i ratova. Poslije balkanskih ratova spremalo se za  I svjetski rat. 

Dragojlo Dudić poslije odsluženja vojnog roka 1909. godine bio u ratovima u kojima je bio bolničar, kaplar i narednik. Poslije povlačenja-prelaska srpske vojske preko Albanije 1915. godine i Solunskog fronta, trajno se opredjelio za ideje ljevice, socijalne i druge promjene. Tako je 1919. godine postao član Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista). 

U svome selu je formirao partijsku organizaciju 1920. godine. Nekoliko puta je bio kandidat za narodnog poslanika (1923 i 1925). Bio je član Mjesnog komiteta KPJ za Valjevo i član Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju, od 1940. godine. 

Između I i II svjetskog rata sarađivao je u više listova i časopisa, uključujući "Politiku", "Radničke novine", "Rad", "Narodnu pravdu" i zbornik seljaka pisaca "Za plugom". 

Organizator je ustanka u zapadnoj Srbiji 1941. godine protiv okupatorske vojske nacističke Nemačke. U julu 1941. godine formirao je Kolubarsku partizansku četu,  zatim je postao komadant Valjevskog NOP odreda, u novembru 1941. izabran je za predsjednika Glavnog Narodnooslobodilačkog odbora Srbije. 

Poginuo u borbi s Nijemcima, 29. novembra 1941. godine, kod Mačkata na Zlatiboru. 

Za narodnog heroja proglašen je 14. decembra 1949. godine. 

Čitava Dragojlova porodica učestvovala je u Narodnooslobodilačkoj borbi. Sin Miloš, koji je umro 1943. godine od posljedica ranjavanja u Prijepoljskoj bici, proglašen je za narodnog heroja, kćerka Persa je stradala u logoru Aušvicu, a supruga Stanka i kćerka Zorka bile su zatočenice Banjičkog logora. 

 Dnevnik 1941 


Njegov "Dnevnik", koji je objavljen 1945. godine, predstavlja važno svjedočanstvo o prvim mjesecima ustanka u Srbiji. 

Ivo Andrić je o "Dnevniku 1941" Dragojla Dudića napisao:

"To je jedan od onih zapisa u čijem postanku književni planovi i ambicije nisu igrali nikakvu ulogu, a koji upravo zato imaju i za književnost ogromnu dokumentarnu vrijednost, i koji se, što je najčudnije, i sami uzdižu do neposrednog pravog književnog izraza".

 Vladimir Dedijer: 
"To je prava istorija odozdo, istorija koja se ne trudi da opiše događaje onako kako bi oni trebali da se odvijaju, već onako kako su se dešavali"

titanik @ 09:16 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare