Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
srijeda, rujan 10, 2008


Zarobljene partizane peklo je osećanje odgovornosti, ponekad i stida, što su zarobljeni i pored okolnosti u kojima se to desilo.
Pojedinačno ili grupno, bili su izloženi dodatnim ispitivanjima i mučenjima, a neki su ubrzo ubijani.
Od početka 1943. godine, ishrana zatočenika ponovo se pogoršala i po količini i po kvalitetu.
Mere za održavanje higijene i izolovanje bolesnika nisu mogli da zaustave širenje raznih bolesti, a pre svega epidemije pegavog tifusa.
Dovođenjem velikih grupa zatočenika iz Bosanske Krajine, prvih meseci 1943. godine počela je nova epidemija.
Dok je tokom epidemije pegavog tifusa 1942. godine smrtnost bila 6 odsto, sada je smrtnost dostizala čak 70 odsto. U jesen 1943. godine epidemija se razbuktala i izmakla kontroli. Uveden je karantin koji je, sa manjim prekidima, trajao do 1. maja 1944. godine.
Vakcinacija i lečenje doveli su do smirivanja enidemije, na čemu su nemački lekari čestitali dr Stevanoviću iz logorske bolnice.
Komanda logora "suzbijala" je epidemiju na još jedan način. Iz logorske bolnice i iz logorskog kruga neprekidno su odvođeni teži, pogotovo stariji bolesnici, u smrt, u mađarski paviljon. Uslove za povezivanje i organizovanje otpora uglavnom su imali zatočenici iz stalnog osoblja logora (personalci).
Kako su oni vodili gotovo sve logorske službe, imali su mogućnosti da se međusobno ispomažu i da, ako se ukaže prilika, pomognu i drugima.
Samoorganizovanje zatočenika, uglavnom partizana, članova Komunističke partije Jugoslavije i drugih pripadnika NOP-a, dovodi se u vezu s početkom 1943. godine, kada su i prilike u logoru bile nešto snošljivije.
Organizovani zatočenici za jedan od svojih glavnih zadataka smatrali su spasavanje pripadnika partizanskih jedinica, NOP-a i KPJ.
Mnogobrojni životi sačuvani su i angažovanjem personalaca iz logorske kartoteke.
Uz veliki rizik, samoinicijativno ili po dogovoru, oni su uspevali da u transporte iz logora ubace zatočenike određene za streljanje i da među maloletne koje je preuzimao Komesarijat za izbeglice ubace i punoletne zatočenike.
Pojedini personalci iz magacina hrane i kuhinje mnogo su učinili na poboljšanju ishrane zatočenika, čime su spaseni mnogi životi.
Posebno istaknuto mesto u spasavanju života mnogobrojnih zatočenika imali su zatočenici lekari iz logorske bolnice.
Oni su činili sve što je bilo u njihovoj moći da nedaće koje su pogađale zatočenike, pre svega epidemije zaraznih bolesti, posebno pegavog tifusa, ne prerastu u pravu katastrofu.
Mnogobrojnim bolesnicima, ili samo iscrpljenim zatočenicima, boravak u logorskoj bolnici, i pored vrlo oskudnih mogućnosti lečenja i oporavka, spasao je život.
Lekari i bolničko osoblje mnogo su činili i na održavanju higijene u logoru.
Zaslužni su i za sprečavanje širenja epidemije pegavog tifusa na ženski paviljon, u čemu je značajnu ulogu imala i grupa organizovanih zatočenica.
Logorski život i patnje brzo su zbližavali zarobljene partizanke i druge pripadnice NOP-a, i pored početnog nepoverenja i straha od provokacija.
One su smatrale za svoju dužnost da organizovano deluju i u logoru, pa su se spontano zbližavale, povezivale i organizovano radile sa drugim zatočenicama, pre svega na poboljšanju životnih uslova u logoru.
     
STIZALI I GRCI
OD sredine juna 1943. godine počela je da se menja i nacionalna (u smislu državljanstva) struktura zatočenika dovođenih u logor na Sajmištu.
Osim Jugoslovena, uglavnom Srba, počelo je dovođenje grčkih rodoljuba sa strateški važne "tvrđave Krit".
Posle kapitulacije Italije i velikog širenja nemačkog vojnog angažovanja na jugoistoku, nacionalna struktura zatočenika još više se promenila.
Osim Italijana, koji su kratko boravili u logoru, u jesen i zimu 1943/1944. godine stizale su nove grupe Grka, kao i transporti Albanaca. Sa jugoslovenske teritorije zauzete posle kapitulacije Italije, Nemci su u logor na Sajmištu internirali sve Jevreje koji su tu živeli ili našli utočište.
titanik @ 19:36 |Komentiraj | Komentari: 0