Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
utorak, listopad 2, 2012
U Sarajevu ima preko 350 ulica, a rijetke od njih nose ime nekog sportskog velikana, ili ljudi koji su svojim radom unaprijedili bh. sport. Jedan od ljudi koji nemaju ulicu je Bozidar Bosko Antic.

Rijec je o covjeku koji je i kao igrac i kao trener Sarajeva u glavni grad Bosne i Hercegovine donio titulu prvaka Jugoslavije.

Bozidar Antic rodjen je 7. januar 1944. godine u Sarajevu, a u isotimenom klubu 1965. godine pocinje nogometnu karijeru. Vec u prvoj sezoni je bio najbolji strijelac kluba sa 26 golova.

Bordo dres je oblacio ukupno 276 puta i postigao 140 golova.

Bio je clan generacije koja je 1967. godine osvojila prvu titulu prvaka Jugoslavije, cime su ujedno postali i prva ekipa koja je u Bosnu i Hercegovinu donijela taj trofej. U toj sezoni Bosko je u svim takmicenjima postigao 30 pogodaka, od cega 14 u ligaskom takmicenju, te je uz Boska Prodanovica i Vahidina Musemica bio jedan od najzasluznijih za osvojenu titulu.

U to vrijeme pojavila se parola "Dva Boska na dva coska, Musemija u sredini, za pobjedu ne brini".

Iste sezone Sarajevo je bilo na korak osvajanja duple krune. Tada su u finalnom susretu Kupa Marsala Tita porazeni od Hajduka (2:1). To je bio prvi put da se finalni susret ovog takmicenja igra van Beograda, a zrijebom, koji je po mnogima bio namjesten, domacinstvo je dobio Split.

Sarajevo je te godine igralo u Kupu sampiona. Tada je Sarajevo eliminisano u osmini finala od Manchester Uniteda koji ce te sezone i osvojiti svoju prvu titulu prvaka Evrope.

Prvi susret u Sarjaevu zavrsen je 0:0, dok su Englezi slavili u uzvratu sa 2:1. Nakon desetak minuta igre domaci su dosli u vodstvo golom Astona. Sporna siutacija dogodila se u 63. minuti, kada je nakon jedne akcije lopta izasla iz terena, pogodila fotoreportera, te dosla do Georga Besta koji pogadja za 2:0. Tri minute prije odlaska na odmor Delalic je postavio konacnih 2:1.

Dva puta je bio igrac sa najvise odigranih utakmica u sezoni i to u sezonama 65/66. i 67/68. Dobitnik je i srebrne znacke povodom obiljezavanja 70-godisnjice Fudbalskog saveza BiH.

Nakon sedam godina provedenih u Sarajevu, sa napunjenih 28 godina odlazi u Francusku gdje tri godine igra u Angersu i dvije u Caenu gdje zavrsava igracku karijeru.

Poslije zavrsetka igracke karijere, otisnuo se u trenerske vode, najprije u Francusku, a potom je 1983. godine uslijedio povratak u Sarajevo ito na klupu voljenog kluba.

Ponovo je doveo Sarajevo u finale Kupa Jugoslavije, ali ovaj put kao trener. Ipak, nije imao srece te je Bordo tim porazen od Dinama sa 3:2.

Godine 1985. pobjedom nad Crvenom Zvijezdom na stadionu Kosevo Sarajevo je po drugi put postalo prvak Jugoslavije. Sarajevo je tako postalo jedini klub iz Bosne i Hercegovine koji je dva puta podizao pehar namijenjen osvajacu jugoslovenskog prvenstva.

Bozidar Bosko Antic, koji je tako postao prvi covjek koji je sa Sarajevom kao igrac i kao trener stvorio jednu sjajnu ekipu predvodjenu reprezentativcima: Hadzibegicem, Pasicem, Bozovicem, Jozicem i Husrefom Musemicem.

Upravo je ovaj posljednji uspio ponoviti Anticev uspjeh - kao igrac i kao trener osvojiti titulu.  Kao trener mu je to poslo za rukom u sezoni 2006./07.

U jednom intervjuu prije par godina je izjavio: "Ne zaboravljam sarajevske dane, nisam bio primoran da odem, ali pokojna zena se lijecila u Beogradu. Shvatili su tada ljudi iz vlasti i kluba da sam morao otici", rekao je jednom prilikom Antic.

Vodio je jos Nogometnu reprezentaciju Togoa, a zatim i srbijanske timove Celarevo, Rad,  Sartid iz Smedereva, Vozdovac, Radnicki iz Nisa, a jedno vrijeme je radio i u Kini.

Umro je nakon teske bolesti 4. decembra 2007. godine, u Beogradu gdje je i sahranjen.

Bozidar Bosko Antic definitivno je licnost koja zasluzuje da jedna od ulica u njegovom rodnom gradu dobije ime po njemu.

titanik @ 12:37 |Komentiraj | Komentari: 0