Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
srijeda, listopad 10, 2012
Rođen je 14. decembra 1920. godine u selu Manđelos, kod Sremske Mitrovice. Po završetku osnovne škole u rodnom selu, pohađao je gimnaziju u Sremskoj Mitrovici i kasnije Srednju mašinsku školu u Novom Sadu. Pinki se priključio borcima koji su se u to vrijeme spremali za otpor nadolazećem fašizmu.
U vrijeme napada Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju, aprila 1941. godine, i ako nije bio vojnik, Pinki je, odazivajući se pozivu Partije, dobrovoljno stupio u vojsku i u borbi zarobljen. Prije transporta u sabirni logor, uspio je da pobjegne iz Rume, ponijevši sa sobom jednu bombu, koju je uzeo prilikom istovaranja municije, a sa privremenog aerodroma u selu Veliki Radinci, uzeo je mitraljez, i naoružan stupio u partizane na Frušku goru.
Pinki je bio jedan od organizatora bujega robijaša-komunista iz zatvora u Sremskoj Mitrovici. Poslije izvršenih priprema za bijeg, on je dobio zadatak da sa grupom naoružanih drugova sačeka bjegunce na izlasku iz prokopanog kanala. Kada su 22.08. 1941. godine, poslije pola noći, 32 zatvorenika jedan za drugim izašli iz podzemnog kanala, kraj samog zatvora, Pinki ih je sa svojim drugovima prihvatio i odveo na Frušku goru. Pošto je bilo odlučeno da četvorica ostanu na Fruškoj gori, a ostali prebace u Srbiju, Pinki ih je prebacio u Bogatić, gdje su ih prihvatili mačvanski patizani.

Pinki je bio neustrašivi borac. Prvi voz u Sremu digao je u vazduh, minom koju je sam napravio. Odmah poslije toga, usred dana, preobučen u domobransku uniformu, sa džakom na leđima, odlučio je da digne u vazduh i željeznički most na Bosutu i ako su mu drugovi govorili da most čuva jaka straža, on je ipak odlučio da pokuša. Prišao je ustaškom stražaru i zamolio ga da mu da vatre da zapali cigaretu. Pošto je pred sobom video domobrana, stražar ga je pozvao da uđe unutra, u baraku. Pinki je unutra ubio stražara, a zatim i drugog koji potrčao iz susjedne barake. Deset minuta kasnije, postavio je minu i digao most u vazduh.
Pinki je bio i prvi partizanski kurir iz Srema koji je u Vrhovni štab donio prve izvještaje o NOB u Vojvodini, poslije neprijateljske ofanzive u zapadnoj Srbiji i povlačenja partizanskih jedinica prema Bosni i Sandžaku. Od početka decembra 1941. godine, kada je po zadatku pošao na put, do početka januara 1942. godine, cijelog mjeseca, Pinki se probijao kroz neprijateljsku teritoriju i bio čak zarobljavan od četnika, ali je zadatak uspio da izvrši, i vratio se u Srem sa direktivama. Veza Vrhovnog štaba sa Sremom je bila, zahvaljujući njemu, uspostavljena.
Kada se, 10.06.1942. godine, vraćao sa akcije rušenja mosta, na putu Ruma-Veliki Radinci, zadržao su u selu Mala Remeta. U zoru je narod počeo da bježi na sve strane jer su u selo ulazili Nijemci. Pinki je zauzeo položaj i otvorio vatru, s namjerom da zaustavi Nijemce i omogući narodu da pobjegne u šumu. Kada je pokušao da se prebaci preko jedne čistine, mitraljeski rafal mu je presekao grudi..
Za narodnog heroja proglašen je 25.10.1943. godine.

titanik @ 18:42 |Komentiraj | Komentari: 0