Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
četvrtak, listopad 11, 2007

Sudbina djece, pogotovo u kataklizmama, oduvijek je najvise uzbudjivala svijet. Nacifasisticka najezda i okupacija nase zemlje 1941. godine ucinila je da tragicna smrt desetina hiljada malisana, posebno na teritoriji tzv. Nezavisne Drzave Hrvatske, preraste u najvecu nacionalnu nesrecu. U ustaskoj NDH, toj tvorevini njemackog Rajha, za cetiri godine (od aprila 1941. do aprila 1945), ubijeno je i na druge nacine umoreno vise od 40.000 djece, od kolijevke do 14 godina.
Svako cetvrto je bilo sa Kozare.
Kada je pod zastitom njemackog oruzja 10. aprila 1941. godine proglasena Nezavisna Drzava Hrvatska, pakleni plan o „definitivnom rjesavanju srpskog pitanja“ vec je bio sastavljen, a odmah zatim i ozakonjen. Sa koliko je nagomilane mrznje prema „nizoj rasi“ pripreman i izvodjen veliki zlocin vidi se iz sacuvanih dokumenata i izjava vodecih licnosti ustaske drzave, koje su vec tada imale programski karakter.
Ante Pavelic, ustaski poglavnik: „Iz slobodne Nezavisne Drzave Hrvatske bice iskorijenjen sav korov sto ga je tudjinska dusmanska ruka bila posijala.“
Mile Budak, ministar za nastavu i bogostovje NDH: „Jedan dio Srba cemo pobiti, drugi raseliti, a ostale prevesti na katolicku vjeru i tako pretopiti u Hrvate.“
Milovan Zanic, ustaski zakonodavac: „Ovo ima biti zemlja Hrvata i nikoga drugog. I nema te metode koju mi necemo kao ustase upotrijebiti da nacinimo ovu zemlju zbilja Hrvatskom i da je ocistimo od Srba.“
Viktor Gutic, jedan od najistaknutijih predstavnika NDH u Bosanskoj krajini, ovako je govorio: „Ove srpske cigane poslacemo u Srbiju, jedne zeljeznicom, a druge Savom bez ladja. Nepozeljni elementi bice iskorijenjeni tako da ce im se zatrti svaki trag i jedino sto ce ostati bice zlo sjecanje na njih. Svu srpsku gamad od 15 godina pa navise mi cemo poubijati, a njihovu djecu smjestiti u klostere i od njih ce biti dobri katolici.“
Dionizije Juricevic, ustasa i svestenik u Pavelicevom i Artukovicevom vjerskom odsjeku: „U ovoj zemlji ne moze niko da zivi osim Hrvata, a ko nece da se pokrsti mi znademo kuda cemo s njim. Danas nije grehota ubiti i malo dijete koje smeta ustaskom pokretu. Nemojte misliti sto sam svecenik da ne mogu uzeti strojnicu u svoje ruke i tamaniti sve do kolijevke, sve ono sto je protiv ustaske vlasti i drzave.“
Citava teritorija NDH — 22 velike zupe, 142 kotara i hiljadu opstina s povrsinom od 103.000 kvadratnih kilometara i 6,500.000 stanovnika — zahvacena je nemilosrdnim istrebljenjem Srba, Jevreja, Cigana a potom i drugih protivnika ustaskog poretka. „Ciscenje“ pojedinih krajeva u Baniji, Kordunu, Lici, Slavoniji, Sremu, Gorskom kotaru, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini — raseljavanje i progoni, hapsenje i zatvaranje u logore, pokrstavanje i fizicke likvidacije — poprimili su zastrasujuce razmjere.
Svi Srbi i Crnogorci, rodjeni u Srbiji, morali su da napuste svoja ognjista, mjesoviti brakovi silom su raskidani. Srbima, Jevrejima i Ciganima odmah je ograniceno kretanje, zabranjena upotreba sredstava javnog saobracaja, posjecivanje lokala, bioskopa, pozorista; zabranjeno je bilo kupanje u banjama. Skidani su natpisi cirilicom i sa nadgrobnih spomenika.
U jednom od prvih akata NDH, Okruznici Ravnateljstva za ponovu, stoji: „Raseljavanje Srba mora se sprovesti na bezobziran nacin. Hapsenja i interniranja se vrse nocu i danju bez predaha. Uhapsenik je duzan da se pripremi za trideset minuta. Imovina se oduzima i sa njom raspolazu ravnateljstva za ponovu. Gdje god je moguce hapsiti citave porodice. Ne mogu biti postedjene starije osobe, zene i djeca.“
Bio je to samo pocetak.
Prvim kursumima mrznje ispaljenim 28. aprila 1941. godine u pripadnike srpske nacionalnosti iz Gudovca, Brezovice i jos nekih mjesta oko Bjelovara, dat je signal poslije koga ce mnogi krajevi ustaske drzave biti pretvoreni u stratista na kojima su ubijana i djeca.
Sve ono negativno, patolosko i zlocinacko sto je karakterisalo nacifasizam i njegove sluge dostiglo je vrhunac u genocidu nad djecom. Ubijajuci nejac, krvnici su pokazivali najmracniju stranu svoga bica. Na najsuroviji nacin unistavali su zivote djecaka i djevojcica, od kojih su mnogi bili jos u pelenama.
Ubijali su ih Paveliceve ustase, njemacki vojnici, cetnici Draze Mihailovica, jurisnici 369 „Vrazje“ i 13 SS „Handzar“ divizije, italijanski fasisti, pripadnici Hortijeve Madjarske i Cerkezi Prve kozacke divizije. Pri tom su primjenjivali metode koje po svireposti prevazilaze najvece grozote kakve se ne pamte u nasoj i svjetskoj povijesti. Zaista u nasem savremenom rijecniku tesko je naci odgovarajuce oznake kojima bi bilo moguce izraziti stepen necovjecnosti i groznomornost izvrsenih zlocina.
Djecu su strijeljali u stalku i pelenama, bebe su nabijali na bajonete, kolje i siljate letve od plotova, klali nozevima, bradvama i sjekirama, spaljivali u kucama i krematorijumu, na Gradini kod Jasenovca kuvali u kotlovima za spravljanje sapuna, zavezanu u stroze i dzakove bacali u rijeke i bunare, zivu otiskivali u spilje i pecine, gusili cijankalijem i trovali kausticnom sodom, satirali gladju, zedju i hladnocom.


titanik @ 19:17 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare