Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog
subota, kolovoz 2, 2008
Rođen je 24. travnja 1911. u Podgori, Krapina, Hrvatska.

Izidor je odrastao u radničkoj porodici, a i sam je bio metalski radnik. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a strojobravarski zanat u Žutnici, gdje je ostao na radu do 1927. godine, kada se njegova porodica preselila u Zagreb. Rano je pristupio radničkom pokretu, a posebno se isticao sindikalnim radom. Kada je u Španjolskoj počeo građanski rat, Štrok odlazi da se bori, kao dobrovoljac, na strani Republikanske armije. U Španiji je ostao do kraja 1938. godine. Tada je primljen u Komunističku partiju. Na povratku iz Španjolske, bio je interniran u Francusku, gdje je ostao u koncentracionom logoru do ožujka 1941. godine, kada se, da bi se mogao lakše vratiti u Jugoslaviju, javlja na dobrovoljni rad u Njemačku. Iz Njemačke se, posebnim kanalima, prebacio, početkom srpnja 1941. godine, u zemlju. Poslije dolaska u Zagreb, aktivno se uključuje u pripreme za podizanje ustanka. Zajedno s još nekim svojim drugovima iz Španjolske, Izidor štrok, poslije nekoliko dana boravka u Zagrebu, odlazi u Karlovac, gdje se susreće s Josipom Krašem. Uz pomoć partijskih veza u Karlovcu, Štrok odlazi na Debelu kosu, ogranak Petrove gore. U Tušiloviću, gdje se formira prvi partizanski odred, dolazi u prvi dodir s partizanima i pomaže im u radu, prenoseći im svoja iskustva iz Španjolske. U listopadu 1941, ističe se u napadu na neprijateljsko uporište na Perjasici. Tada postaje politički komesar Čete, a ubrzo zatim, u prosincu 1941, i politički komesar bataljona.

Sredinom 1942. godine, prema direktivi Glavnog štaba Hrvatske, štab Druge operativne zone donio je odluku da se na Žumberku formira četa od četrdesetak dobrovoljaca koja bi bila upućena na Kalnik, i da sa tamošnjim partizanima i dobrovoljcima, koji su bili upućeni iz Slavonije, formira Kalnički partizanski odred. U četi dobrovoljaca nalazio se i Izidor Štrok. Na putu za Kalnik, četa je vodila gotovo svakodnevne borbe. Između ostalog, uništila je neprijateljsku posadu na željezničkoj stanici Ključ, zapalila željezničku stanicu u Zaboku, vodila borbu kod Marije Bistrice, i razbila posadu u Đurmancu. U studenom 1942. godine, četa je u stanici Cerje Tužno zarobila vlak koji je trebalo da krene prema Varaždinu. Partizani su se ukrcali na vlak i krenuli prema Varaždinu, želeći da što prije stignu na Kalnik. Četiri kilometra pred Varaždinom, partizani su se iskrcali, zapalili vlak i tako ga, u punoj brzini, pustili u stanicu. Ta je akcija imala veliki odjek u cijelom Hrvatskom zagorju.

Poslije formiranja Kalničkog partizanskog odreda, Izidor Štrok je postao njegov komandant. Zbog akcija čete dobrovoljaca sa Žumberka (ona je, prilikom formiranja Odreda, ušla u njegov sastav, kao 3. bataljon), neprijatelj poduzima u studenom i prosincu 1942. godine, veliko ofenzivu na Kalnik. Pred nadmoćnim neprijateljskim snagama, Odred je prisiljen na povlačenje. Prvi bataljon kreće prema Zagrebačkoj gori, Drugi na Bilogoru, i Treći na Ivančicu. Poslije ofanzive, u prosincu 1942. godine, Odred se vraća na Kalnik. Prema naređenju Glavnog štaba Hrvatske, 1. i 2. bataljon odlaze u Slavoniju da ondje pojačaju jedinice NOV, a na Kalniku je ostao samo 3. bataljon, koji je postao jezgra oko kojeg se stvorio novi Kalnički partizanski odred, na čijem je čelu bio Izidor Štrok, Štrok je, također, ostao na Kalniku zajedno sa svojim drugovima, koji su s njim stigli na Kalnik iz Žumberka.

U ožujku 1943. godine počinje nova neprijateljska ofanziva na Kalnik. Odred se mora povući u Moslavinu, a poslije završetka ofanzive ponovo se vraća na Kalnik. Tu Odred organizira niz uspješnih akcija. Početkom lipnja 1943. godine, na područje sjeverozapadne Hrvatske dolazi 12. slavonska proleterska divizija, koja zajedno s Kalničkim partizanskim odredom, i uz pomoć artiljerijskog domobranskog diviziona koji je prešao na stranu NOP-a, u noći između 13. i 14. lipnja 1943. godine oslobađa Lepoglavu.

U rujnu 1943. godine, Izidor Štrok postavljen je za komandanta brigade "Braća Radić", koja pod njegovom komandom oslobađa Novi Marof, Varaždinske Toplice, i u Šemovcu vodi uspješne borbe s dvije ustaške bojne. U prosincu 1943. godine, Izidor štrok je postavljen za komandanta 32. divizije, koja je pod njegovom komandom izvršila niz uspješnih operacija u Hrvatskom zagorju. Kolovoza 1944. godine, Štrok je postavljen za načelnika divizije KNOJ-a, a početkom 1945. godine za komandanta Autokomande JA u Beogradu.

Poslije oslobođenja, Izidor Štrok je postavljen, u Sloveniji, za šefa delegacije za raspodjelu robe koju je poslala UNNRA. Početkom 1946. godine, postavljen je za tehničkog direktora "Auto-saobraćaja Hrvatske", a sredinom 1946. je upućen u Tiranu, kao instruktor auto-saobraćaja, gdje ostaje do kraja 1946. godine. Poslije povratka u zemlju, bio je na nizu dužnosti u JNA, do 1956, kada je, u činu pukovnika, preveden u rezervu.

Poslije izlaska iz Armije, kratko vrijeme radi kao direktor VIMPIKa u Vrbovcu, a zatim niz godina kao direktor "Hospital-denta", poduzeća za promet medicinskim i zubarskim instrumentima, aparatima i priborom.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja.

Narodnim herojem proglašen je 27. studenog 1953. godine.

titanik @ 09:37 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare