Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog - srpanj 2007
utorak, srpanj 31, 2007



Rodjen je 25.06.1918. u selu Goli Ridj u okolini Leskovca. Gimnaziju je zavrsio u Leskovcu, a studirao pravo u Beogradu.


Naprednom omladinskom pokretu prisao je jos u gimnaziji, a kao student aktivno je ukljucio se u rad naprednog studenskog i radnickog pokreta. Ucestvovao je u svim revolucionarno- politickim akcijama  i strajkovima. Bio je predsjednik udruzenja studenata  u Leskovcu, a u KPJ primljen je u martu 1940. Postao je sekretar  OK SKOJ-a,  i OK KPJ-u  za leskovacki okrug. Zbog svog rada uhapsen je i protjeran  u svoj rodni  kraj  bez prava povratka u  Leskovac, medjutim on se vratio u Leskovac.  Tu zivi i radi ilegalno. radio je na organizovanju Partije i SKOJ-a u ovom kraju.

Posto je bio rezervni oficir ucestvovao je u aprilskom ratu i tu je zarobljen i odveden u zarobljenicki logor u Njemackoj. Prilikom vracanja zarobljenika iz Njemacke s tzv. teritorije Bugarske i pri  prolasku kroz  Jugoslaviju  pobjegao je i otisao u Leskovac i stupio u jablanicki partiozanski odred.

u toku NOR-a bio je jedan od rikovodilaca NOP-a na jugu Srbije. Obavljao je razne duznosti na podrucjr juzne Srbije. Posto se sirio ustanak postala je potreba stvaranja jedinstvene operativne zone.  Za njenog komadanta postavljen je  Antunovic  Rista. kada je formirana  I srpska divizija ( xxi divizija) postao je njen komadant.

Dolaskom Pokrajinskog komiteta i  Glavnog staba za Srbiju  u juznu Srbiju iz Bosne, jula 1944, vratio se na duznost  sekretara OK  KPJ za leskovacki okrug.  Na toj duznosti ostaje do salaska u Beograd na rad u PK KPJ u novenbru  1944.

Poslije rata vrsio je razne partijske duznosti
sekretar OK KPJ za niski okrug
clan CK KPJ Srbije postao je na I kongresu 1945.
clan VK SKJ na VI kongresu 1952.
 clan Izvrsnog kom komiteta  CK SKJ Srbije  1948 i na toj funkciji ostaje do 1965.
 od  februara 1961 sekretar Gradskog komiteta SK za Beograd itd.
Obavljao je i drzavne funkcije

Bio je ministar trgovine, poljoprivrede, clan Izvrsnog vijeca Srbije... Vise puta je biran za saveznof i republickog poslanika. Mosilac je partizanske spomenice 1941, Ordena jugoslovenske zastave sa lentom, i drugih visokih odlikovanja. Za narodnog heroja proglasen je 6.-07.1953.god.

titanik @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 30, 2007

Rodjen je 02.10.1918. u Gospicu. poticao je iz siromasne porodice.  Zavrsio je osnovnu skolu i 4 razreda gimnazije. zavrsio je podoficirsku skolu. Sluzbovao je u Skoplju kao rukovodilac administracije artiljerijske baterije. Ovdje je stupio u kontakt sa naprednom omladinom i radnickim pokretom. Komunistima koji su sluzili vojsku u njegovoj bateriji pomagao je tako sto je unistavao dokumente koje je policija slala za njima iz njihovih mjesta stanovanja.

1939. je odbio da sa svojim vodom puca u demonstrante koji su u skoplju demonstrirali protiv okupacije Albanije od strane Italije. uhapsen je i zatvoren. Poslije  izlaska iz zatvora  premjesten je u kraljevo. Povezao se sa naprednim radnicima tvornice vagona. ukljucio se u rad njihovog sportskog drustva zeljeznicar.

posto su pocele pripreme za oruzani ustanak po direktivi Partije odlazi na Goc i tu  ucestvuje u prvim oruzanim akcijama na podrucju  Kraljeva.

21.01.1941, postavljen je za  komadanta pratecih orudja. Prilikom napada na Teslic na novu 1943.god., uspjeh napada je doveden u pitanje. On je na celu bataljona jurnuo u grad. zauzeo topove i tako pomogao zauzimanje grada. U proljece 1944. postavljen je za komadanta VI licke  proleterske divizije.

Po zavrsetku rata zavrsio je Visu vojnu akademiju u SSSR-u i Visu vojnu akademiju JNA.. obavljao je visoke vojne duznosti korpusa Armije i u saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu. Penzionisan je kao general-potpukovnik  JNA. nosilac je Partizanske spomenice 1941. i vise ratnih i mirnodopskih odlikovanja. narodnim herojem proglasen je 20.12.1951. god.

titanik @ 20:16 |Komentiraj | Komentari: 0

 

Rodjen je28.01.1916.god. u Tesnju, Bosna i Hercegovina

Gimnaziju jhe zavrsio uSsarajevu. U visim razredima gimnazije dosao je u vezu sa napredno orijentisanim omladincima i ucestvovao u akcijama radnickog pokreta. 1936. god. po Zakonu o zastiti drzave, osudjen je na godinu dana strogog zatvora, koji je izdrzao u beogradskoj "Glavnjaci" i na Adi Ciganliji u Beogradu.

Posto je aktivno radio kao clan Mjesnog komiteta KPJ u Sarajevu, pocetkom 1941.god, nekoliko mjeseci proveo je u koncentracionom logoru u Ivanjici. Bio je jedan od najzapazenijih organizatora  i ucesnika demonstracija 27.07.1941. u Sarajevu. Organizovao je ustanak, vrsio je razne partijske zadatke. Ubrzo po ustanku i sam je otisao u partizane.

 Bio je pomocnik politickog komesara bataljona, a potom sekretar Okruznog komiteta KPJ za Romaniju, clan Oblasnog komiteta KPJ za Istocnu Bosnu i sef Odjeljenja za zastitu naroda za oblast Treceg korpusa.

Poslij oslobodjenja zemlje Nisim je obavljao mnoge partiske i drzavne zadatke. Bio je nacelnik odjeljenja u Centralnom komitetu Komunisticke partije Bosne i Hercegovine, ministar u Vladi Narodne Republike Bosne i Hercegovine i najzad clan Izvrsnog komiteta CK Saveza komunista Bosne i Hercegovine.

Za narodnog heroja proglasen je 27.11.1953.


titanik @ 19:04 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 29, 2007

Započeo je masovni narodni ustanak u južnoj Lici. Gerilski odredi i narod iz Donjo-lapačkog kotara predvođeni komunistima, zauzeli su komunikacije koje vode prema Srbu, napali žandarmerijsku stanicu i zauzeli Srb, porušili željezničku prugu Knin-Drvar blizu sela Tiškovca te kod Klanca uništili kamion ustaša. Ustanak se brzo proširio i u ostale krajeve Like. Taj se dan slavi kao Dan ustanka naroda Hrvatske.

 

Gerilski i partizanski odredi, pod rukovodstvom Štaba gerilskih odreda za kotar Bosansko Grahovo i okolinu, zauzeli su Drvar i Bosansko Grahovo te uništili više žandarmerijskih stanica. Početkom kolovoza partizanski odredi i ustaničke snage proširili su oslobođeno područje u zapadnoj i istočnoj Bosni. Taj se dan slavi kao Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine.

titanik @ 19:39 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare


Rodjena je 1. januara 1915. godine u selu Josanu, kod Korenice. Posijle zavrsene osnovne skole odlazi na dalje skolovanje u Zagreb, gdje upoznaje Radu Koncara i ubrzo postaje njegova zena. U clanstvo KPJ primljena je 1938. godine.

- U toku NOB-a Dradica je ilegalno zivjela i radila u Zagrebu. Aprila 1942. godine pod tudjim imenom se porodila u jednoj bolnici u Zagrebu. Po izlasku iz bolnice sina je povjerila radjacima, a ona je nastavila sa daljim radom. Jednog jutra u ljeto 1942. uhapsili su je ustaski agenti i poslije strahovitog mucenja ubili u zatvoru agusta 1942. godine. Za Narodnog heroja proglaasena     23.07.1952.
titanik @ 19:16 |Komentiraj | Komentari: 0




Rodjena je 6. septembra 1923. godine u selu Divoselu, kod Gospica. Osnovnu skolu zavrsila je u Gospicu, a cetiri razreda gimnazije i prvi razred trgovacke akademije u Zemunu, gde je 1938. godine postala clanica SKOJ-a. Aktivno je ucestvovala u borbi omladine Beograda, a 1940. godine je primljena u KPJ.
  Nada Dimic se vec u junu 1941. godine nalazila u Prvom partizanskom odredu u Brezovici, kod Siska. Kao clanica OK SKOJ-a za Kordun u okupiranom Karlovcu izvrsavala je mnoge partiske zadatke. U ruke ustaske policije pala je 3. decembra 1941. godine, a februara 1942. godine odvedena je u logor u Staroj Gradiski. Posle najstrasnijih mucenja ubijena je 17. marta 1942. godine.
  Za Narodnog heroja proglasena je 7. jula 1951. godine. Ekonomska skola i jedna mala ulica u Zemunu nose ime ove velike i proslavljene revolucionarke.


titanik @ 19:14 |Komentiraj | Komentari: 0




Rodjen je 1916. u Grabovcu kod Obrenovca.

Zavrsio je gimnaziju , a zatim se uoisao na tehnicki fakultet u Beogradu i ubrzo stupio u redove revolucionarne studentske omladine, koja je pocela masovno da prihvata borbu Komunisticke partije Jugoslavije.

 Vlada  je postao pred rat clan Okruznog komiteta KPJ za Beograd. Zbog revolucionarnog rada bio je izveden na sud i po Zakonu o zastiti drzave osudjen na robiju; kaznu je izdrzavao u Mariboru.

Kad se u Srbiji podigao ustanak pobjegao je sa robije, prebacio se u Srbiju i stupio u Posavski partizanski odred, u kome je postao komesar Prvog bataljona. Junackim drzanjem u borbama stekao je veliku popularnost kod boraca i naroda Posavine. Agitovao je po svim selima, drzao govore i konferencije, pozivajuci narod u Narodnooslobodilacku borbu. Zahvaljujuci takvom njegovom radu, bataljon je vec oktobra 1941 godine okupio preko 800 boraca.

Iz Srbije Vlada se povukao sa glavninom partizanskih snaga u Sandzak. Otuda je, sa jos nekoliko drugova  vracen na teren Posavskog sreza za sekretara Okruznog povjerenistva KPJ. Povezivao je grupe partizana koje su ostale i borile se na teritoriji Srbije i radio na jacanju borbenog morala u narodu.

U prolece 1942 godine prebacio se u svoje rodno selo. Tu su ga cetnici, blagodareci izdaji, uhvatili na spavanju i predali Njemcima. Zvjerski je mucen, ali nista nije priznao. Kada je odveden pod vjesala, jos jednom je, posljednji put, pozvao okupljeni narod u oslobodilacku borbu protiv okupatora i njegovih slugu.

Za narodnog heroja proglasen je 14.12.1949.

titanik @ 10:23 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, srpanj 28, 2007




Rodjena je 27.08.1905. u Donjem Pazaristu kod Gospica. Napustila je ovaj kraj i dosla  u Zagreb, gdje je radila u fabrici rublja. 1925 uclanila se u sindikat. Tu je naucila citati i pisati. Pocela je ucestvovati u akcijama naprednih radnika,

Na pocetku svog revolucionarnog rada upoznala se sa Blagojem Parovicem, kasnije clanom CK KPJ, koji je poginuo pod Madridom kao pukovnik Internacionalne brigade.  Iz njihovog braka ostala je kcerka.

Za vrijeme stare Jugoslavije proganjana je i hapsena. 1929 osudjena je na jednu godinu robije. Poslije toga otisla je u SSSR, gdje je pohadjala Komunisticki univerzitet. Vratila se 1936. Dvije godine kasnije htjela je ilegalno otici u Spaniju. Tom prilikom je uhapsena.

Na konferenciji KP Hrvatske 1940 izabrana je za clana CK  KP Hrvatske. Poslije toga uhapsena je i zatvorena u Lepoglavu. Tu je docekala okupsciju. Ustase su je selile iz logora u logor. 26.12.1941. pobjegla je iz logora „Danica“ u Koprivnici  i pobjegla u Zagreb.. Tu je bila dvadesetak dana, uspostavila vezu i prebacila se u portizane.

Pri prebacivanju u Banijski odred njena grupa je naisla na ustasku zasjedu kod sela Veliko Krcevo. U borbi ranjena je i zarobljena. Ustase su je odvele u Kostajnicu, gdje je ispitivana i mucena. Pri ispitivanju jedinu sto su ustase cule od nje bilo je  

. „Mozete me ubiti, ustaski gadovi, ali s vama necu ni da razgovaram“. 

Ubijena je  22.01.1942. Za narodnog heroja proglasena je 14.12.1949,godine.

titanik @ 19:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, srpanj 27, 2007


Svatri ste mi na sisi capcala - joj, blagodatno
sunce knešpoljsko! -
svetrojici povijala nožice sam rumene
u bijele povoje lanene,
svetrojici sam prala jutrenje tople pelene ...
Joooj,
Srdane,
Mrdane,
Mladene,
joj, tri goda u mom vijeku,
tri prvine u mom mlijeku,
tri saca teška,
silovita,
što ih utroba moja izvrca,
joj, rosni trolisni struce djeteline knešpoljske,
što procva ispod moga srca!
Joooj,
tri goda srpska u mom vijeku,
tri Obilica u mom mlijeku,
joj, Srdane-Ðurdevdane,
joj, Mrdane-Mitrovdane,
joj, Mladene-Ilindane:
Kozara izvila tri bora pod oblak,
Stojanka podigla tri sina pod barjak!
Joooj,
gdje ste,
Srdane,
Mrdane,
Mladene,
Joooj,
gdje ste,
tri ilinske puške prve,
tri suze moje zadnje:
Hoce majka mrtve da vas izljubi
pa sedam ravnih redi
- što Knešpolje izrovaše pogani nerasti svejedi
nit ije
nit pije,
vec petama krvavim
Kozarom, Prosarom
po lješevima cepa crvavim
ne bi li kojeg od vas poznala
žalosna majka Stojanka,
što vas je zimus pratila u akciju,
posvunoc cjelcem batrgala
i prugu trgala!
Joj, tri vuka moja i tri ljute mecave,
hoce majka da vas izljubi ledene:
Zasuci rukav, Srdane,
lako bi tebe majka poznala:
na lijevoj miški mladež - mrka kupina!
Zavrni, sine Mrdane,
zavrni mi desnu nogavicu:
tu ti je prvi kuršum probio
pod listom cjevanicu!
A ti se mrtav nasmij majci, Mladene,
tebe bi majka ponajlakše poznala:
cetiri ocnjaka ostale zube prerasla,
ko u kurjaka!...
Joj, tri moje biljege od soja,
joj, tri ljute guje s prisoja
što vas majka junackom snagom nasisa,
što vas buna kuršumskom šarom ispisa,
Joooj,
gdje ste?
Da l vas placu
vode mljecanicke,
ili gracanicke,
ili moštanicke,
ili vas rastacu
bljuvci žutih crvi
po skotskim crnim rovovima,
na skotskim stozubim žicama
kraj dubicke ceste?
Ustajte, ustajte,
niz Knešpolje pogledajte:
Je li ovo juceranje Knešpolje?
Je li ovo, djeco, pred jesen?
Gdje su bijele kosacke družine povijene?
Pod kojom kruškom uzrelom
ceka
kosce jarne, uganule
i žetelice preplanule
velika rumena pita
od prvog slobodnog žita
i velika zdjela kisela mlijeka?



A od Kozare, rano moja, pa do Save,
ljetina natisla iz slobode,
ko iz vode,
kukuruzi nanijeli ko vojske zelene,
glavinjaju pšenice bremene,
šljive savke uplavile
od slacina,
pa se lijepo, od težina,
razglavile
ko steone krave:
Svud hljebno je i medno je i grozdno je
preko glave,
krckaju zemlje ko krcate košnice,
cekaju, rano moja, da se oznoje
orne muške mišice...
Al zalud, zalud cekaju!
Djeco moja
vi cete Stojanki majci oprostiti
što ce vas majka mrtve ražalostiti:
Oca su vam u zbjegu upeljali,
i na cesti dok su nam ga strijeljali,
zubima je stisno lulu družicu,
a strica vam Radoja
odveli su u žicu,
otjerali vamiliju i kum-Ilije,
i sve redom vamilije!...
Pusto leži Knešpolje,
obnemoglo, suro, jalovo.
I ko sipnja ga pritišce
suncano olovo.
Sve je gluvo, bezuvo.
Ni ptice, ni pcele.
Samo u praznu sobu
ubasa samotno tele



pa glavom o zatvorena vrata tuce
i beuce,
ko u grobu...
Nije ovo, djeco, Knešpolje,
ovo je polje nevolje!
Ko li ce ove godine kositi?
Ko li ce djevojke prositi?
Ko li ce rakije peci?
Ko li ce slanine sjeci?
Aj, zar ce se ovi nerasti nesiti,
zar ce se našom pogacom rumenom
- crvena kad nikne iz naših kostiju-
zar ce se našom pogacom crvenom
nesiti nerasti slastiti?!
I zar ce skotske laloke pogane
našim mrsom alapljivo mastiti?!
I zar ce našom rakijom prvenom
salovita svoja ždrijela palucati?!
I zar ce njihove šape cupave
što su se u našoj krvi kupale
nevjestama što su za vas pupale
proljetna njedra satrti?!
I, djeco moja, poslije naše samrti,
zar ce im se sito-pjano štucati?!
Aj, ko ce ove vukodlake zatrti?
Kozaro,
Kozaro,
Kozaro,
kazuj, Kozaro, ko ce ih zatrti,
ko ce okajati
moga Srdana,
moga Mrdana,
moga Mladena? ...



Kozaro, seko zelena,
druga majko moga Mladena,
s daleka li se vidiš
i dalje li se cuješ!
Vjerovat ne može majka Stojanka
da si ti opustjela
i da si nas napustila!...
Sa ceste preorane,
sa mrtvih psina što im djeca naša sudiše,
kad oci uznesem uz tvoje kosate strane,
u mom srcu - ko u tvom gnijezdu -
jedno ptice prokljuvava,
jedna vjera procvjetava:
Ti si moje sinove,
ti si, sele, svoje džinove
u pletenice zelene savila,
pa cutiš nad Knešpoljem
i obrve teške sastavljaš
i u srcu,
ko u kotlu plamenom,
miješaš svetu osvetu!
Osvetu, seko, osvetu!
Okaj mi sina Srdana,
okaj mi sina Mrdana,
okaj mi sina Mladena:
Kiše je željno sveto Ilinje,
a Knešpolje osvete presvete!
Sveti nas, seko Kozaro,
okaj nas smrtno, krvavo,
cuješ li jednu uku veliku
od one strane otkud sunce izlazi? ...
Nju mi je Mladen cesto pominjo:
„Ako poginem, majko Stojanko,
mene ce okajat pomajka Kozara,
mene ce okajat pramajka Rusija,
nece, majko, dugo potrajat,
cuce se jedna uka velika!"
I ne vidim od rose ocinje,
vec samo cujem: uka pocinje!
Uka, seko, uka velika
s daleke strane otkud sunce izlazi,
ko da planinom gude jugovi!
To ide vojska, sve covjek do covjeka,
oblak vojske, vojska srdita:
Kad bi sve gromove, seko vjekovjeka,
što su ti mrcevnom kosom igrali
vjecine vjecina, -
u jedan tresak i rsak složila,
on ne bi bio toj uki velikoj
ni jeka jekina:
tolika, sele, vojska udara,
toliko srditih nasrce Srdana!
Tresak, seko, rsak do neba
s daleke strane otkud sunce izlazi:
Koliko ljutih te izrani kuršuma,
koliko ljutih me nahrani jadova,
toliko, sele, iz tog ršuma,
toliko mrgodnih namice Mrdana!
Tresak i rsak zemlju premecu
pa sijevci, sejo, nebom prelijecu
od one strane otkud sunce izlazi:
Kada bi svaku suzu štociju,
što majcinu,
što djeciju,
(i kraviju,
i ovciju!)
po zbjegovima što potece s ociju,



što potece i u tebe utece, -
sve suze kad bi na list zelen skapila
pa suncu ranom sa njeg zrake vratila:
toliko, sejo, sijeva sijevaka,
toliko krilatih nalijece Mladena!...
O, nije, sejo, ovo rosa ocinja,
dva Ilinja što oci moje opcinja,
vec pred tom vojskom eno covjeka,
za celo svu je vojsku nadrasto
- a osrednjeg je uzrasta -
oci su mu - evandelja stovjeka,
a Rusija - kosa mu grgurasta,
i sav trepti ko od prede vilinje:
Ide tako, usred silna gromora,
- takav nam se prisniva na Ilinje -
i smiješi se, sve mu igra brk,
što bi se njime Mladen šalio
da bi ga jednom vidjet volio
vec. da je njegovo odavde do mora!
Cuješ li, sele Kozaro,
cuješ li uku veliku? ...
Razvijaj kose zelene,
seka te zaklinje Stojanka,
rasplici mrke pletenice,
puštaj nam džinove vilene,
nek skotskom krvi
oboje
tri naše vode ledene,
nek mrljinama skotskim,
za zrnate pšenice,
zemlju našu
pognoje!



Cuješ li, sele vesela,
cuješ tu uku veliku? ...
Gudi zemlja, zemlja vascijela:
Otiskuje se vojska golema od moskovskoga Jerusolema,
širi jele,
zelena sele,
prosipaj celicne pcele
niz zemlju našu
na krvavu pašu!
Znaj:
Kad bi se utroba moja oplodila,
još bih tri Mladena,
i tri bih Mrdana,
i tri bih Srdana
porodila,
i ljutom dojkom odojila,
i svatri tebi poklonila!
Stani mi stamena,
u dvije zmije uzvij obrve,
u ljut ugriz stegni vilice,
i iz svake žilice
srkni jeda mamena
pa ga uždi na ognjene nozdrve
u tri živa plamena,
u tri živa Mladena,
u tri živa Mrdana,
u tri živa Srdana,
u ilinska tristaitri plamena,
cikni, sele, stoglavo,
stuci ih, seko, storuko
nek im nema ni traga ni znamena,
nek se pamti gdje je raka trojaka:



Ovdje snagom doji Stojanka,
bunom pita Kozara pomajka,
vjerom hrani Rusija pramajka,
tri se majke ovdje sastaju:
Ko god nam došo da ambare izaspe,
i torove pune da nam razaspe,
i krcata da nam ulišta
pbsasne,
i da pogasne
ognjišta
- a loza mu od kletve ne pomrla -
djeca ce mu zalud ovud skitati
i za kosti pitati,
jer ce ovdje, gdje je samrt vršaj zavrgla,
i vršuci krvlju liptala,
pa na koncu svoju samrt ovrhla:
ko krv danas, sutra med proliptati,
med i mlijeko djeci našoj do grla -
zemlja ce nam u sunce pro ciktati!



                                                 Skender Kulenovic

titanik @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Kada se noc i subota sretnu
Zakuva takav zur na Menhetnu
Da bele rade iskacu iz saksije
Startuju tada opasne njuske
Protuve zenske, seke muške
Al glavni provod ipak je lov na taksije

Majstor je stao ko da je znao
Sitna mu kisa farove tiho gasila
I ucini mi se momenat pre tog
Da na visuljku prepoznah svetog Vasila

A svi su taksisti uglavnom isti
Stari kontrasi, nihilisti
Ili sutljivci nemi od ruznih prizora
Na poznat govor malo se trze
Neko mu cimnu da potera brze
Provire misic iz ugla retrovizora

Poznata psovka misolovka
I on je jedva cekao da se ulovi
Odgurnu volan ko supu vrelu
Okrenu nam se lupi po celu
Zaglavljen metak i tisina
A srce tuce sedam osmina

Mi smo još juce bili zemljaci
Poznam ja odmah nase oci iste
Sta se tu folirate da ste stranci
Kada niste

Mi smo još juce bili tim snova
I evo kako danas stoje stvari
Ne smeta nista što je zemlja nova
Mi smo stari

Devedes` prve spakov`o kofer
Hortikultura, trenutno šofer
`Ajmo do njega, po zenicu i svastiku

Tri case kaze, recicu prave
Cetiri bome, Njujork poplave
Ote se suza i zamuti mastiku?

I rece gorko ne d`o Bog nikom
Da `leb zaradi politikom, greh je to
Vidiš, sinovi moji Vangel i Blaze
dohvate globus, Strumicu traze
I gde god prstic na Balkan stave
Pokriju barem tri države

I tako krene cuga za cugom
Proveja jutro kao sitno brasno
Javi se onaj isti zal za Jugom
Nista strašno

Cuvaj mi Boze bivse zemljake
Moje su pesme njinih reci pune
A tuge su nam tako podjednake
Da me zbune
titanik @ 18:13 |Komentiraj | Komentari: 0

Rodjena je 1928.god. u selu Vrtoce kod Drvara. U rad drvarske omladine, iako dijete ukljucila se po izbijanju ustanka. Ucestvovala je  u prikupljanju hrane i odjece. Za  partizane. Pred  sam desant na Drvar  postala je skojevka. Bila je kurir u komandi mjesta.

Za vrijeme desanta na Drvar 25.05.1944. god. partizanski tenk nasao se u opasnosti da bude unisten. Nijemci  su bacili cebe na njeg. Svi clanovi posade bili su ranjeni. Postojala je mogucnost da padnu u ruke neprijatelju. Pored tenka prolazili su zarobljeni Drvarcani. Medju njima bila je i Milka, koja je imala 16 godina. Iskocila je iz kolone i strgla cebe sa tenka. Vozac je ponovo vidio i  nastavio borbu. Nijemci su se razbjesnili i sasjekli je bajonetima.  Za narodnog heroja proglasena je 17.05.1974.

Za vrijeme desanta ubijena je njena majka i  brat Zdravko,  anekoliko dana kasnije i brata Djordja. 

titanik @ 10:29 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 26, 2007




Rodjena je  1920 u Boliviji, J.  Amerika.Vec u srednjoji skoli postala clan SKOJ-a. Na fakultetu u Zagrebu jos aktivnije je radila na ucvrscenju omladinske organizacije. Posto je bila poznata medju studentima kao napredni politicki radnik (neprekidno je bila u rukovodstvu napredne studentske omladine) pocetkom 1941 godine morala je da se ukloni sa fakulteta. Od njemacke fasisticke policije i od ustaskih agenata sklonila se na Brac.
Na Bracu se odmah povezala sa partiskom organizacijom i aktivno radila na sirenju Narodnooslobodilackog pokreta. U jesen 1941 godine vraca se u Zagreb i zajedno sa sestrom Zdenkom nastavlja ilegalan partiski rad.

U trafici njene sestre bio je ilegalan partiski punkt, veza za razne akcije zagrebacke partijske organizacije. U njihovom stanu u Gundulicevoj ulici odrzavani su partijski sastanci, dok je u podrumu bilo citavo skladiste partijskog materijala, koji je ilegainim kanalima slat u azne krajeve zemlje.

Trafika Zdenke i Rajke Bakovic bila je mjesto za sakupljanje materijala za tehniku zagrebacke partijske organizacije. Ali, ona je u decembru 1941 godine bila provaljena i otkrivena. Zdenka, Rajka i njihov brat Mladen bili su odmah uhapseni i u zatvoru podvrgnuti strahovitom mucenju. Policija je znala da ova porodica zna mnogo i da bi joj Rajka i Zdenka mogle pruziti dragocjene podatke.
Ustaski agenti i policija mucili su Rajku nastojeci na sve moguce nacine da ona oda svoje veze. Sve je, medjutim, bilo uzalud. Nije rekla ni rijeci. Gotovo polumrtvu odvezli su je u bolnicu na Vinogradskoj cesti i tu je umrla u strasnim mukama, 25.12.1941  u Zagrebu, vjerna idealima Saveza komunisticke omladine i Komunisticke partije Jugoslavije. Za narodnog heroja  proglasena je 24.07.1953.
Njena sestra Zdenka herojski se drzala u policiji, podnosila je sva mucenja. Da bi uskratila ustaskim muciteljima zadovoljstvo da je i dalje muce, bacila se kroz zatvorski prozor i tako poginula.


titanik @ 20:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare




Rodjena je 08.01.1923. u Beogradu.


Kao ucenica domacinske skole, vec prvih dana ustanka kao skojevka postala je borac Pasjacke, kasnije Vidojevacke partizanske cete. Prve njene borbe bili su njeni prvi podvizi. Protiv cetnika,  na poklic „ Juris drugovi! Ura!“ povela je jedan  vod partizana. tada su parizani razbili  cetnike, i time je njihov polozaj znatno oslabljen u tom dijelu Srbije. 

1942. god u Borbi protiv Bugara, pokazala je izuzetnu hrabrost.

Dok  su se partizani povlacili, ona se vratila na bojiste, izvukla jednog ranjenog druga, uzela njegovu pusku, legla na njegovo mesto i nastavila da vodi borbu. Jedan Bugarin je pokusao da je uhvati zivu. Ali, u casu kada su drugovi dosli da je zovu, Bugarin i jos nekoliko vojnika lezali su mrtvi nedaleko od nje.

lznenada, pala je cetnicima u ruke. Uprkos svemu, drzala se herojski. Nije odala nijednu partizansku kucu iako su je dovodili na suocenje sa seljacima iz Vidojevace. Tri dana su je mucili cetnici u svome stabu, tukli je i maltretirali, stavljali je nagu na vatru. Kad nisu nista mogli da saznaju (misleci da u rukama imaju nekog partizanskog funkcionera) predali su je Bugarima u Zitnom Potoku.

Bugari su je obescastili, a onda joj lozili vatru na grudima i vrsili najzverskija mucenja. Aneta je sve to izdrzavala prkosno pljujuci im u lice. Zahtevala je da je streljaju, dovikujuci im:

 "Ubijte, fasisticke sluge, doci ce dan osvete, ne mozete nas sve unistiti, platicete stostruko kada se na vas podigne kuka i motika ... Partija nas vodi, nasa je stvar sloboda, a vi - pljackate i ubijate".

Bugari su je predali Nemcima u Nisu. Streljana je na Bubnju 1942 godine. I na streljanju Aneta se drzala neustrasivo. Nije htela da okrene leda ubicama kako su joj naredjivali. Uzdignutih ruku, gledala je u cevi nemackih mitraljeza i uzvikivala:

 "Zivela Komunisticka partija, zivela sloboda, smrt okupatorima!". Sa njenog streljanja je sacuvana fotografija. Jedna ulica i Zenska strucna skola u Nisu nose danas njeno ime.

 Za narodnog heroja proglasena  09.10.1953

titanik @ 20:24 |Komentiraj | Komentari: 0



Rodjen je 1910 u Tupalu, Medveda, Leskovac. Bio je Albanac po porijeklu. Poginuo 07.11.1942. na Gazdinskom Ridu.
Prva dva razreda osnovne  skole zavrsio je u Sijarinskoj Banji , a ostals dva u Medvedi  Htio je da uci dalje , ali nije imao sredstava da se izdrzava u gradu. Zaposlio se kao opstinski  pisar u opstini u Medvedi. Posto je zelio da se skoluje  otac ga je odveo u Skoplje i upisao umedresu, gsje zavrsava 8 razreda gimnazije, Zatim je upisao Filozofski fakultet gdje je ostao do kapitulacije Jugoslavije. Poslije kapitulacije prekida studij i  odlazi u Tupale i radi u ilegali na pripremi ustanka.
Avgusta 1941 otisao je ilegalno u parizane u Kukavicki partizanski odred.  U jesen jedna grupa boraca tog odreda dobija zadatak da predje na Jablanicu i tamo formira odred.  u toj grupi bio je Zejnel.
Bio je primjer borcima kako se cuva i voli oruzje. na cijevi njegove puske pisalo je Toga, njegovo parizansko ime. Poginuo je 07.03.1942. na gazdinskom Ridu, na podrucju svoje opstine u borbi protiv cetnika, Nijemaca i Bugara.
Bio je poznat medju borcima i stanovnistvom Kosova i Metohije.
Poslije njegove pogibije, nay Kosovu je formiran partizanski Odred „ Zejnel Ajdini“a narodnog heroja proglasen je  09.10.1953.


titanik @ 20:22 |Komentiraj | Komentari: 0
Malen si, uzak, trošan,
al ti me ipak nosiš,
čamče na Kupi!
Sve kamenje mojih briga,
sve gvožđe mojih mržnja,
sve olovo mojih čekanja,
prenosiš preko vode.


Al i sve moje nade,
ljubavi, čežnje, zanose
tobom će onkraj rijeke
što korito joj biva
široko i duboko
da dijeli od Dobra Zlo.
Čudo ti za me postaješ:
galija, lijepa, velika,
koja po moru plovi
k Otoku Spasenja.
U nje su vesla od naše
najčvršće hrastovine,
i jarboli tesani
u lugu gdje se rodismo,
i jadra što su kod nas
i tkana i šivena,
i zastave što znadu
đerđefe naših žena.


Maleni trošni čamče
na mutnoj Kupi,
uradi što i sa mnom:
dočekaj sve što trpi!


Prenesi cijelu Hrvatsku
na onu stranu vode,
na teške al svete puteve
poštenja i slobode
titanik @ 09:52 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 25, 2007



Rodjena je jula 1924 u Kamenici kod Drvara, a poginula Na Prkosima novembra 1943. za narodnog heroja proglasena je 15.10.1943.


Medju borcima NOR koje je dao  herojski Drvaristice se Marija Bursac. Prva zena, narodni heroj u Jugoslaviji. Kada se u ovom kraju digao ustanak medju  ustanicima sela kamenice bila je  i obicna, nepismena djevojka Marija Bursac. Krenula je sa svoja dva brata i sestrom. Za nepune tri godine njeno ime postalo je simbol hrabrosti i odanosti NOB.

Imala je samo 17 god. Sa zenama je sakupljala odjecu i hranu za partizane, neumorno i pozrtvovano je pomagala pripadnike NOV. Zahvaljujuci svom  radu postala je poznata vec 1941. pocetkom 1942 primljena je u SKOJ. To je bilo prvp njeno priznsanje.

U  okolini Drvara u jesen 1942, osnovana je prva omladinska  radna brigada. Postala  je zamjenikkomesara cete. Naucila je da cita i pise. Izabrana je u sresko rukovodstvo AFZ. Krajem 1942 primlkena je u KPJ. 

Pocetkom 1943 osnovana je X krajiska. U jednoj ceti primila je duznost bolnicarke. Sredino, 1943 se razbočjela. Samo sto je ozdravila vratila se u jedinicu. X krajiska brigada je dobila zadatak da unisti neprijateljsku utvrdjenje na Prkosima( izmedju Kulen Vakufa i Vrtoca). Tesko je ranjena, bolnica je bila udaljana 40 km. Umrla je pjevajuci prije dolaska u bolnicu. Sahranjena je 23.09.1943.  

titanik @ 11:17 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, srpanj 24, 2007




Boško Buha je rođen u slavonskom selu Gradina kraj Virovitice,. Potice iz siromasne porodice, koja je poslije kapitulacije , zbog ustaskog terora  prebjegao u Macvu. Tu je stupio u Macvanski partizanski odred jedno vrijeme  bio je na lijecenju  u bolnici u Uzicu. Iz Uzica  povukao se sa borcima uzickog partizanskog odreda i usao u sastav IV bataljona II proleterske brigade
Razvio je talenat za prikradanje do neprijatreljskih bunkera i za njihovo unistavanje rucnim bombama.
Njegova jedinica sa mnogo mladih dobila je nadimak «Partizanska artiljerija. 
Zbog svoje hrabrosti upucen je kao delegat na Prvi kongres antifasisticke omladine Jugoslavije, koji je odran decembra 1942. godine u Bihacu. Na Kongresu predstavljao je omladinu Druge proleterske brigade.Od svih  delegata koji su govorilina kongresu najsnazniji utisak ostavio je Buha., vodja bombaskog odjeljenja II proleterske brigade. Imao je 16 god. i jedva da se vidio iza govornice. Svoj govor zapoceo je rijecima


« Ja cu da vam pricam drugovi, kako mi idemo na bunkere..»

Po zavrsetku govora drug Tito ga je podigao i cestitao mu.

28.11.1943.  poginuo je,kada je kamion u kome se nalazio upao u cetnicku zasjedu  u blizini sela Jabuka kod Prijepolja. Nakon rata posthumno je proglasen narodnim herojem

.Bosko Buha  je olicenje hrabrosti mladih komunista – skojevaca iz cijih redova je za 19 mjeseci rata do kongresa u Bihacu poginulo 
12 000 clanova.


titanik @ 09:29 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare



Sa kraj Bosne do mora
Zna ga zemlja sva:
Svud se slavom pročuo
Komandant Sava.

Hej, haj, hej, haj
komandant Sava.

Vodio je brigade
Preko polja, gora,
Razgonio bande
Mrskih zlotvora.

Hej, haj, hej, haj
mrskih zlotvora.

Huci, teče Sutjeska,
Krv pliva po njoj -
Divizija Savina
Bije teški boj
 

Hej, haj, hej, haj
bije teški boj.


Švapske horde krvave
Nadiru kroz noć
Juriš moji junaci,
mi moramo proć!"

Hej, haj, hej ,haj
mi moramo proć!

Sto to huci Sutjeska
U taj pozni sat?
Mrtav kraj nje ležaše
Slavni komandant.

Hej, haj, hej, haj,
slavni komandant.

            Puniša Perović 
 

titanik @ 08:00 |Komentiraj | Komentari: 0
Rodjen je 25.01,1905 u selu Nudolu, opstina Niksic. Jos za zivota svojim herojskim djelima usao je u pjesmu i u legendu. Poginuo je 13.06.1943. na Sutjesci. Njegova smrt povecala je sjaj te legende.

Pocetak drugog svjetskog rata na podrucju Jugoslavije docekao je kao iskusan i poznat politicki  radnik, komunist i revolucionar. Ucestvovao je u pripremi julskog ustanka 1941.

Prva veca akcija izvedena pod njegovim rukovodstvom bila je na podrucju MK Grahovo 25.07.0941. Tada je savladana italijanska posada od 80 vojnika i oslobodjenoGrahovo. U jesen 1941. imenovan je za komadanta Niksickog odreda. U jesen 1941. i zimu 1941/1942. jedinice odreda nizu pobjede. Svoj rad prosiruje na rad u istocnu Hercegovini. Januara 1942 formira operativni stab za Hercegovinu, da koordinira borbe  crnogorskih i hercegovackih jedinica. Komadant im je bio Savo. Komandovao je snagama jacine 20 bataljona.  Ucestvovao je naostroskoj skupstini  crnogorskih i bokeljskih rodoljuba. Februara 1942.. u aprilu 1942. izabran je za clana Glavnog staba za Crnu Goru, a u maju za clana Vrhovnog  staba

12.06.1942. formirana je V proleterska (crnogorska) brigada ciji komadant postaje sava.

U toku IV neprijateljske ofanzive njegovim ucescem u jurisu na prozor, borbi s tenkovima u Ostroscu, napadu na Konjic... imale s veliki znacaj za spas ranjenika

U toku V ofanzive  dok su se vodile teske borbe postao je komadant III udarne divizije. Njen zadatak je bio da bude zastitnica Centr. bolnice, a trebali su da se probiju iz obruca  zajedno sa ranjenicima. U borbama na Vucevu 11. i 12. 06.odbijeni su napadi neprijatelja. Formiran je mostobran  na lijevoj obali Sutjeske.

U jutarnjim satima III udarna divizija predvodjena Savom Kovacevicem krenula je u proboj. Tom prilikom izmedju sela Krekova i Usovackog potoka poginuo je  herojski jurisajuci ispred svoje divizije. Njegova smrt usla je u legendu.

Za narodnog heroja proglasen je 06.07.1943.

titanik @ 07:56 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 23, 2007

                                I

Krv je moje svjetlo i moja tama.
     Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
     Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.


Sigurno još su treperile ptice
     U njima, nebo blago se okrenu;
I ćutio sam, krvavo mi lice
     Utonulo je s modrinom u zjenu;
Na dlanu oči zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.


Samo kroz prste kapale su kapi
     Tople i guste koje krvnik nađe
Još gorčom mukom duplja koje zjapi
     Da bodež u vrat zabode mi slađe:
A mene dragost ove krvi uze,
I ćutio sam kaplje kao suze.


Posljednje svjetlo prije strašne noći
     Bio je bljesak munjevita noža,
I vrisak, bijel još i sad u sljepoći,


I bijela, bijela krvnikova koža;
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oči su nam boli.


O bolno svjetlo, nikad tako jako
     I oštro nikad nisi sinulo u zori,
U strijeli, ognju; i ko da sam plako
     Vatrene suze s kojih duplje gori;
A kroz taj pako bljeskovi su pekli,
Vriskovi drugih mučenika sjekli.


Ne znam koliko žar je bijesni trajo,
     Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu,
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo.
     Tad spoznah skliske oči na svom dlanu
I rekoh: “Slijep sam, mila moja mati,
kako ću tebe sada oplakati...”


A silno svjetlo, ko stotine zvona
     Sa zvonika bijelih, u pameti
Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona,
     Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti!
Svijetla ptico, Svijetlo drvo! Rijeko!
Mjeseče! Svjetlo ko majčino mlijeko!


Al ovu strašnu bol već nisam čeko:
     Krvnik mi reče: “Zgnječi svoje oči!”
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
     Kad grč mi šaku gustom sluzi smoći;
I više nisam ništa čuo, znao:
U bezdan kao u raku sam pao.


                           II

Mokraćom hladnom svijestili me Ćuške
     Dijelili, vatrom podigli me silom;
I svima redom probadali uške
     Krvnici tupim i debelim šilom
“Smijte se!” — ubod zapovijedi prati —
Oboce svima pred krst ćemo dati!”


I grozan smijeh, cerekanje, grohot
     Zamnije ko da grohoću mrtvaci;
I same klače smete ludi hohot
     Pa svaki bičem na žrtve se baci.
A mi smo dalje u smijanju dugu
Plakali, praznih duplja, mrtvu tugu.


Kada smo naglo, ko mrtvi, umukli
     (Od straha valjda što smo ipak živi),
U red za uške otekle nas vukli,



I nijemi bol na stranu sve nas privi;
(U muku čuli iz šume smo pticu):
provlačili su kroz uške nam žicu


I svaki tako, kada bi se mako,
     Od bola strašna muklo bi zarežo.
“Šutite!” — rikne krvnik — “nije lako,
     Al potrebno je da tko ne bi bježo.”
I nitko od nas glavom da potrese
I drugom slijepcu ljuti bol nanese.


Krvožednike smiri žičan lokot
     I umorni su u hlad bliski sjeli;
I začuo se vode mrzli klokot
     U žarku grlu, i glasno su jeli,
Ko poslije teška posla; zatim stali
Jedan sa drugim da se grubo šali.


Zaboravili kao da su nas:
     Zijevali, vjetre puštali su glasne.
“Eh, jednu malu vidio sam danas...”
     Dobaci netko, uz primjedbe masne.
I opet klokot hladna vina ili vode
Trgne slijepce — žica me probode.


                         III

U mome redu počela da ludi
     Neka žena. Vikala je: “Gori!
Ljudi, gori! Kuća gori! Ljudi!”
     A žica ljuto počela da pori
Nabreknute, grozne naše uši.
Na tla se žena ugušena sruši.


“Dupljaši! Ćore! Lubanje mrtvačke”
     Sove! U duplja dat ćemo vam žere
Da progledate! Vi, ćorave mačke!”
     Zareži pijan koljač kao zvjere
I slijepcu nožem odcijepi lice
Od uha što se zaljulja vrh žice.


Urlik i teški topot slijepe žrtve
     (Što bježeć kroz mrak uvis noge diže),
I brz trk za njom, sred tišine mrtve,
     I tupi pad, kad lovca nož je stiže
O, taj je spašen! — rekoh svojoj tami
Ne opazivši da nas vode k jami.


Srce je muklo šupljom grudi tuklo;
     Tad druga srce preko žice začuh.
Lupanje ludo naprijed nas je vuklo.


(Što srce skaču kad u mraku plaču!)
I od te lupe progledah kroz rupe:
U jasnom sjaju misli mi se skupe.


I vidjeh opet, ko još ovog jutra,
     Duboku jamu, juče iskopanu.
Napregnuh sluh da čujem kad unutra
     Uz tupi udar prve žrtve panu.
Oštrom svijesti odlučuh da brojim:
Ja, pedeseti što u redu stojim.


I čekao sam. Skupljao sam točne
     Podatke: tko je već nestao straga,
Tko sprijeda — zbrajo, odbijao, dok počne
     Udaranje, padovi. Sva snaga
mozga u jasnoj svijesti se napregnu
Da promjene mi pažnji ne izbjegnu.


Negdje je cvrčak pjevo; oblak pokri
     Začas u letu sjenom cijelo polje.
Čuo sam kako jedan krvnik mokri,
     A drugi stao široko da kolje.
Sve mi to zasja u sluhu ko u vidu.
Sa bljeskom sunca na nožnome brdu.


                               IV

Kad prva žrtva počela da krklja,
     Čuh meki udar, i mesnata vreća
Padaše dugo. Znao sam: u grkljan
     Dolazi prvi ubod, među pleća
Drugi, a ruka naglo žrtvu grune
U jamu gdje će s drugima da trune.


Netko se mrtvo ispred mene složi
     Il iza mene, riknuvši od straha,
A ja udarce silnom svijesti množih,
     Odbijajući pale istog maha,
Mada sam svakog — što kriknu, zagrca —
Ćutio kao ugriz u dno srca.


Čovjek iz jame jeco je ko dijete,
     Tek priklan; cikto jezivo mu glasak.
Streptih da račun moj se ne pomete.
     Tad buknu u dnu bezdna bombe prasak.
Tlo se zaljulja. Klonuće me svlada.
Nestala u spas posljednja mi nada.


Al silna svijest pažnjom me opsjednu:
     U sluh se živci, krv, meso i koža
Napregli. Zbrojih trideset i jednu
žrtvu; šezdeset i dva boda noža.
Slušo sam udar kojom snagom pada,
I meni opet vratila se nada.


Na jauk iz bezdna sada nova prasne
     Bomba uz tutanj. I mrtva tjelesa
Padahu sad uz pljuske manje glasne,
     Kao u vodu, povrh kaše mesa.
Uto oćutjeh da po krvi kližem.
Protrnuh: evo, i ja k jami stižem!


                          V

O vidio sam, vidio sve bolje,
     Ko da su natrag stavljene mi oči:
I bijelu kožu, i nož koji kolje,
     I žrtve (kao jagnjad što se koči
Časkom pred klanje, al u redu bliže
Korak po korak mirno k nožu stiže).


Bez prekidanja red se dalje mico
     — Ko da na čelu netko nešto dijeli —
Nit je tko viko, trzo se, narico;
     Na žezi strašnoj tih su nas želi
Ko mrtvo klasje koje jedva šušti.
(To se čula krv što iz grla pljušti.)


Korak po korak pošli smo; stali opet:
     Krkljanje, udar, pad i opet korak.
Začuh zvuk jače. Ukočen, ko propet,
     Stadoh. Na usni tuđe krvi gorak
Okus oćutjeh. Sad sam bio treći
Što jamu čeka u redu stojeći.


Strašna mi tama, od sljepoće gora,
     Sav um pomuti i na čula leže,
I za njom svjetlost ko stotine zora:
     Iskro! Strijelo! Plamene! Sniježe!
Silno svjetlo bez ijedne sjene,
Ko oštar ubod igle usred zjene.


Drug se preda mnom natrag k meni nago,
     Kao od grča; onda je zastenjo,
Naprijed posrno, uzdahnuo blago —
     I tihi uzdaj s krkljanjem mu jenjo.
Surva se, pljusnu kao riba Zine
Preda mnom prostor bezdane praznine.


Sve pamtim: naprijed zaljuljah se, natrag,
     Bez ravnovjesja — kao da sam stao
Jezive neke provalije na prag,


A iza mene drugi ponor zjao.
Bijela strijela u prsi mi sinu,
Crna me šinu s pleći. U dubinu.


 

titanik @ 09:45 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare

                           VI

U bezdanu uma jeza me okrijepi.
     Osjetih hladno truplo gdje me tišti,
Hladnost smrti da mi tijelo lijepi.
     Strah sviješću sinu: Neka žena vrišti!
U jami sam — tom ždrijelu našeg mesa;
Ko mrtve ribe studena tjelesa.


Ležim na lešu: kupu hladetine,
     Mlohave, sluzne, što u krvi kisne,
I spas sa jezom iz leda me vine:
     Svijest munjom blisne kada žena vrisne.
Okrenuh se, u groznici tad k vrisku
Pružih ruku: napipah ranu sklisku.


I prvi puta sva životna snaga
     Nad leševima stala da se skuplja;
Na vrisak skrenuh ruku, i u duplja
     Lubanje zaboh prste; tijela naga
Ko da su sva zavrištala u jami —
Sav pako jeknu jezivo u tami.


Bomba će pasti! Užasnuh se prvo;
     U grču strašnu zgrabih rukom niže.
Zakoljak nađoh grozan. Leš se rvo
     Sa mnom i na me počeo da kliže.
Krkljo mu grkljan u krvavoj rani;
Korake začuh i glasove vani.


O bože moj, zagrlila me žena
     Sad zagrljajem druge svoje smrti:
Kako joj koža lica nagrbljena...
     Starice! Bako! I uzeh joj trti
Koščate ruke, i žarko ih ljubih.
Činilo mi se: mrtvu majku ubih.


Čuo sam kako umirući stenje,
     I poželio ludo da oživi.
Sve leševe tad molih oproštenje.
     Oćutjeh tvrdu usnu gdje se krvi —
Obeznanih se. Kad sam opet skido
Mrak nesvijesti, još sam gorko rido.


                    VII

Ušutjeh. Sam sam međ truplima lednim,
     A studen smrti na leđa mi sjela,
Na udove. U ledu mrtvih žednim
     Vatrama nepca, jezika i ždrijela.
Led smrti šuti. U njem pako gori.
A nigdje vriska da samoća ori.


Taj grozni teret što na meni leži,
     Ni smrtnim ledom neće da priušti
Hladnoću grla; a biva sve teži:
     Odjednom skoro viknuh: voda pljušti!
Čujem gdje s vrha po truplima teče;
Ah, studen mlat! — al peče, peče, peče!


Po goloj koži, po leđnome jarku,
     Niz trbuh, prsa, slabine i bute
Potočić studen pali vatru žarku,
     Dube u mesu kanaliće ljute.
I kad na usnu mlazić žarki kapno,
Opaljen jezik kusnu živo vapno!


Puna je jama: Na lešine liju
     Vapno da živim strvine ne smrde.
O hvala im, nas mrtve sada griju
Plamenom svoje samilosti... Tvrde
Leševe ćutim: trzaju se goli,
Ko mrtve ribe kad ih kuhar soli.


Taj zadnji trzaj umirućeg živca,
     Taj čudni drhtaj na kojem sam plivo
Učini da sam blagosiljo krivca:
     O gle! još truplo kraj mene je živo —
To starica me hladnom rukom gladi,
Jer zna da moji ne prestaše jadi!     .


                             VIII

Kada se mrtvi val života stišo,
     Korake začuh ko daleku jeku:
Netko je jamu par puta obišo;
     I nasta mir ko mir u mrtvu vijeku.
pomakoh nogu, stegnuh lakta oba —
Ko grobar kad se izvlači iz groba.


Zaprepastih se: leševi se miču,
     Kližu nada me, polako se ruše —
Smiju se, plaču, hropoću i viču,


Pružaju ruke i bijesno me guše...
Osjećah nokte, stražnjice, bokove,
Trbuhe, usta što me živa love.


Prestavljen stadoh. Stadoše i oni.
     Sad je težina manja. Mrtva noga
Pala mi preko ramena. Ne goni
     Nitko me više! — rekoh sebi; — To se
O vratu tvome splele ženske kose.


Prostrujo hladan zrak na moja usta
     Kroz sloj leševa: izlazu sam blizu!
I srknuh utopljenički: krv gusta
     kroz nosnice u grlo oštro briznu.
Smijo sam se — al da me netko tako
Nakreveljena vidje, taj bi plako


Il bi od straha sledio se, nijem
     Pred tom rugobom. Jer, što da se tješim:
Odsad će ljudi mislit da se smijem
     Kad plačem, i da plačem kad se smiješim.
Ta prazna duplja, gnijezda grozne tame,
Sjećat će svijet na crno ždrijelo jame.


I sama sebe osjećo sam krivim
     Što ostavljam u bezdnu te mrtvace,
Jer zrak je ovaj živ... a ja ne živim...
     I čekah da me opet natrag bace.
Al rana živim bolom: živ si! reče.
Sabrah se. Vlaga! S njom se spušta veče.


                            IX

O, nikad nisam očekivo tamu
     S tolikom čežnjom. Pazi! rosa kliže
Niz trupla dođe do mene, u jamu!
     Užaren jezik počeo da liže
Kaplje sa ruku, nogu mrtvih tijela
Što su se na me ko žlijeb nadnijela.


Pomamno sam i divlje se penjo,
     Gazio prsa i trbuhe grubo —
I kad bi mrtav zrak iz trbuha stenjo,
     Nisam već trno. Vuko sam i skubo
Dugačke kose, uspinjo se mesom,
Podjaren žeđom kao ludim bijesom.


Nisam osjećo bola, straha, stida;
     Obarah leš za lešom, grabih plazih
Po njima ko po zemlji što se kida.
     A možda svoju mrtvu sestru gazih


Susjeda vukoh, lomih nježnu dragu.
Žeđ mi je dala bezumlje i snagu.


Kad sam se divlje iz jame izvuko,
     Zaboravih svijest, oprez, da l je mrko:
Tlom krvavim sam puzo, tijelo vuko
     Do trave: zvjerski, živinski je srko;
Uranjo u nju, jeo je i guto
I ko po rijeci livadom sam pluto.


Dozvah se: usta, punih trave, ležim,
     Gorim, ledenim: u teškoj sam mori.
Spasen! O, kamo, kamo sad da bježim?
     Zadrhtah: pjesma krvnikova ori.
Daleko. Našim mukama se ruga.
I mržnja planu. Ostavi me tuga


                           X

Odjednom k meni miris paljevine
     Vjetar donese s garišta mog sela;
Miris iz kog se sve sjećanje vine:
     Sve svadbe, berbe, kola i sijela,
Svi pogrebi, naricaljke, opijela;
Sve što je život sijo i smrt žela.


Gdje je mala sreća, bljesak stakla,
Lastavičje gnijezdo, iz vrtića dah;
Gdje je kucaj zipke što se makla,
I na traku sunca zlatni kućni prah?


Gdje je vretena zuj, misir hljeba
Što s domaćim šturkom slavi život blag;
Gdje su okna s komadićkom neba,
Tiha škripa vrata, sveti kućni prag?


Gdje je zvonce goveda iz štale
Što, ko s daljine, zvuk mu kroz star pod
U san kapne; dok zvijezde pale
Stoljeća mira nad sela nam i rod.


Nigdje plača. Smijeha. Kletve. Pjesme.
Mjesec, putujući, na garišta sja:
Ugasnuo s dola dalek jecaj česme,
Crni se na putu lešina od psa...


Zar ima mjesto bolesti i muka
Gdje trpi, pati, strada čovjek živ?
Zar ima mjesto gdje udara ruka
I živiš s onim koji ti je kriv?


Zar ima mjesto gdje još vrište djeca,
Gdje ima otac kćerku, majku sin?
Zar ima mjesto gdje ti sestra jeca
I brat joj stavlja mrtvoj na grud krin?


Zar ima mjesto gdje prozorsko cvijeće
Rubi još radost i taži još bol?
Zar ima većeg bogatstva i sreće
Nego što su škrinja i klupa i stol?


Iz šume, s rikom gora, prasak muko
     Zatutnji. Za njim tanad raspršeno
Ciknu, ko djeca njegova. Pijuko
     Nada mnom zvuk visoko, izgubljeno.
Bitka se bije. Osvetnik se javlja!
Osvijetli me radost snažna poput zdravlja.


Planu u srcu sva ognjišta rodna,
     Osvetom buknu krvi prolivene
Svaka mi žila, i ko usred podna
     Sunce Slobode razbi sve mi sjene.
Držeć se smjera garišnoga dima,
Jurnuh, poletjeh k vašim pucnjevima.


Tu ste me našli ležati na strani,
     Braćo rođena, neznani junaci,
Pjevali ste, i ko kad se dani
     Široka svjetlost, kao božji znaci,
Okupala me. Rekoh: zar su snovi?
Tko je to pjevo? Tko mi rane povi?


Oćutjeh na čelu meku ruku žene;
     Sladak glas začuh: “Partizani, druže!
Počivaj! Muke su ti osvećene!”
     Ruke se moje prema glasu pruže,
Bez riječi, i dosegnuh nježno lice,
Kosu i pušku, bombu vidarice.


Zajecao sam i još i sad plačem
     Jedino grlom, jer očiju nemam,
Jedino srcem, jer su suze mačem
     Krvničkim tekle zadnji puta. Nemam
Zjenice da vas vidim i nemam moći,
A htio bih, tugo! — s vama u boj poći.


Tko ste? Odakle? Ne znam, al se grijem
     Na vašem svjetlu. Pjevajte. Jer ćutim
Da sad tek živim, makar možda mrijem.
     Svetu Slobodu i Osvetu slutim...
Vaša mi pjesma vraća svjetlo oka,
Ko narod silna, ko sunce visoka
 

titanik @ 09:35 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 22, 2007
Rodjen 23-XII-1890 u Drnisu, Dalmacija, Hrvatska.
Clan KPJ od 1935. Strijeljan 9-VII-1941 u Zagrebu.
Za narodnog heroja proglasen 26-VII-1945.

Skolovao se u Drnisu, Splitu i Zadru. Pravne nauke studirao je u Pragu, gdje je, 23 jula 1914 godine, promovisan za doktora pravnih nauka. Poslije Prvog svjetskog rata, kao clan Narodnog vijeca u Drnisu, izdaje proglas o demokratizaciji i socijalizaciji narodne uprave. Godine 1918, pred dolazak Italijana u Drnis, prelazi u Zagreb, dolazi u dodir sa  socijalistickim prvacima i ubrzo postaje sef Ureda za izbeglice iz Istre. Pri formiranju Pokrajinske vlade postaje najpre povjerenik za socijalna pitanja Hrvatske, a zatim nacelnik - socijalnog osiguranja SUZOR-A u Zagrebu. Jednim referatom ucestvuje u izradi Zakona o socijalnom osiguranju (1922 godine)..... Adzija je bio predsjednik Stranke radnog naroda u Zagrebu (1938 godine). Kao predsjednik Inicijativnog odbora Jedinstvene radnicke stranke Hrvatske, on je rijecju i perom stalno radio na okupljanju i objedinjavanju svih rodoljubivih i naprednih opozicionih politickih grupacija i stranaka u Narodnom frontu. Bozidar Adzija je bio aktivan napredan publicist. suradjivao je u mnogim naprednim listovima i casopisima ("Pregled", "Odjek", "Nase novine", "Novi list", "Ilegalni politicki vjesnik"). Bio je i dopisnik raznih stranih listova: njemackih, italijanskih i ceskih. Objavio je nekoliko politickih publikacija: "Kapitalizam i socijalizam", "Deset godina ruske revolucije", "Od Platona do Marksa", "Karl Marks",
" U godinama 1936 i 1938 dvaput je odgovarao pred Sudom za zastitu drzave; proveo je deset mjeseci u logoru u Lepoglavi. I u logoru Adzija je nastavio svoju revolucionarnu djelatnost. Iz tamnice je izasao bolestan, decembra 1940 godine, a vec u noci izmedju 30 i 31 marta 1941 ponovo je, po nalogu Maceka i Subasica, uhapsen. Kada su neki gradjanski politicari intervenisali da bude pusten, Adzija je rekao predstavnicima rezima: "Ne, prvo iz tamnice pustite moje drugove koje sam ja "zaveo", a onda tek mogu da razmotrim i eventualno prihvatim vasu odluku". Posle deset dana provedenih u Kerestinackom logoru, Adzija je, zajedno sa istaknutim komunistima Ognjenom Pricom i Otokarom Kersovanijem, predat "vitezu" Kvaterniku, ministru unutrasnjih poslova upravo formirane ustaske Nezavisne Drzave Hrvatske. Tri mjeseca kasnije, 9 jula 1941 godine, strijeljan je u Maksimirskoj Sumi u Zagrebu. Prema izjavi ljekara koji je prisustvovao strijeljanju, Adzija se pred samo strijeljanje okrenuo svojim drugovima i rekao im: "Budimo srecni, drugovi, sto umiremo za nase komunisticke ideale. Zavrsimo nase zivote poklikom: "Zivio komunizam !"


titanik @ 19:17 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, srpanj 21, 2007



Aceva Vera Dosta, posto je poticala iz siromasne porodice, prekinula je svoje skolovanje, poslije drugog razreda gimnazije i zaposlila se. Radila je u duvanskoj industriji. Naprednom radnickom pokretu pridruzila se u svojoj 16-oj godinai. Za clana Pokrajinskog komiteta izabrana je na Pokrajinskoj konferenciji KPJ, koja je odrzana avgusta 1940.

U periodu od septembra 1940 do kraja 1941 god. Bila je srkretar Mjesnog komiteta prilepske partijske organizacije. Ucestvovala je u pripremama ustanka, rukovodeci vojnim stabom u Prilepu. Tu je stvoren prvi partzanski odred. Njegovim akcijama 11.10.1941. poceo je narodni ustanak u Makedoniji. Od kraja 1941. god. radila je kao pozadinski politicki partijski radnik , koristeci ilegalno ime Dosta.

Pocetkom 1942 godine radila je u Pokrajinskom komitetu KPJ za Makedoniju, a zatim u Strumici, Bitolju, Stipu i Skoplju. Avgusta 1943 godine Aceva stupa u Sarski partizanski odred, u kome je bila partijski rukovodilac.

11. novembra 1943 godine, formirana Prva makedonsko-kosovska brigada, Aceva je postala zamjenik politickog komesara brigade. Nekoliko mjeseci kasnije ponovo se vratila u pozadinu i radi kao sekretar Okruznog komiteta Partije u Velesu, a zatim u Tikvesu i Stipu.
Posle oslobodjenja zemlje, kao clan CK KP Makedonije ima odgovorne
politicke i drustvene funkcije. Bila je ministar za narodno zdravlje i ministar poljoprivrede u Vladi NR Makedonije. Na svim poslanickim izborima poslije rata birana je u Narodno sobranje Makedonije, a na posljednjim izborima izabrana je za poslanika Saveznog vijeca Savezne narodne skupstine. Clan je Centralnog komiteta Saveza komunista  J
ugoslavije.  Za narodnog heroja proglasena je 27.11.1953.god.


titanik @ 10:04 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare




Mirce Acev rodjen je 20.10.1915 u Oreovcu , Prilep , Makedonija. Clan KPJ bio je od 1940. U NOB stupio je 1941, a za narodnog heroja proglasen je  29.07.1945.
Mirce Acevje bio jedan od istaknutih rukovodilaca  KP NOP u Makedoniji. Odrastao je u revolucionarnoj  porodici, koja je kroz nekoliko generacija  dala vise boraca

Mirce Acev je bio jedan od najistaknutijih rukovodilaca Komunisticke. Pohadjajuci bitoljsku gimnaziju prisao je naprednomomladinskom pokretu. Svoju aktivnost razvio je na  beogradskom univerzitetu, a poslije u prilepskoj partijsoj organizacijiji, u kojoj je radio poslije dolaska sa studija iz Beograda. Proganjan je zbog svog rada . i 1940 je presao u ilegalu. Bio je clan pokrajinskog komiteta KPJ za Makedoniju.                                                                                                                                                                       Radio je sa  drugom iz studentskih dana,stefanom Naumovim. U Bitolju je radio na stvaranju  partizanskih odreda i vojnih komiteta na terenu
Pocetkom 1942 godine postaje sekretar Privrem
enog pokrajinskog komiteta KPJ za Makedoniju. U drugoj polovini 1942 godine, ozivjele su partizanske akcije u Makedoniji ponovo ozivjele, Mirce Acev u okolini Prilepa i Velesa rukovod i borbama protiv okupatora i domacih izdajnika. Prilikom vrsenja odgovornih zadataka zarobila   ga je fasisticka policijia u Velesu,  decembra 1942 godine, zajedno sa Strasom Pindzurom ,koji je bio narodni i heroj.

Nakon mucenja strijeljan je  u skopskom  zatvoru.  Jedinica  NOV  Makedonije dobila je  po njemu ime bataljon "Mirce Acev".

titanik @ 02:35 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 20, 2007

Rođen 10-IV-1914 u Drezniku, Slunj, Karlovac, Hrvatska.

Kamenorezački radnik. Član KPJ od početka 1941.

U NOB stupio 1941. Poginuo aprila 1943 u selu Lisoviću. 

Za narodnog heroja proglašen 9-X-I953.

 Stjepan Abrlić je radio u Beogradu kao kamenorezački radnik.

Prije odlaska u Kosmajski partizanski odred, avgusta 1941, ucestvovao  je u diverzsantskim akcijama u Beogradu.

Prvo je bio borac,zatim desetar.  Sa  odredom presao je u Sandžak, u februara 1942 godine vratio se ipostao kurir između Okruznog komiteta KPJ za Mladenovac i srezova - Šumadije.

Bio je jedan od najhrabrijih boraca u odredu. Odred mu je povjeravao najteze zadatke i uvijek bio siguran da ce ih on izvršiti. Prilikom povratka odreda iz Sandžaka, u okolini Valjeva i Rudnika, u selu Tresnjevici, svojim primerom je povukao sve borce da jurisaju na nadmocnijeg neprijatelja



Kada je veza Kosmaj - Sumadija bila ucvršcena, Steva je, početkom 1943 godine, bio odredjen za politickog komesara jedne cete Kosmajskog partizanskog odreda.

Aprila iste godine cetu su u selu Lisovicu (Barajevo, Beograd) napale i opkolile jake snage Nemaca i Ijoticevaca. Pri proboju iz obruca, Steva je - nalazeci se u prvim linijama cete - u jurisu poginuo.

titanik @ 10:26 |Komentiraj | Komentari: 0

Istorija nasih naroda prozeta je velikim borbama  iherojskim otporom protiv tudjunske vlasti. Da bi odbranili nezavisnost,slobodu ulozili su mnogo zrtava i mnogo sredstava

U toku II svjetskog rata  nasi narodi su stavljeni pred veoma tezal ispit. Njihov zivot, opstanak i buducnost bili su pred najvecim ispitom. Nikad nisu bili ugrozeni kao u periodu 1941 do 1945. god.

Surova borba jr pocela bezstvorene vojske, koja se stvarala u borbi, bez sredstava za borbu, bez slobodne teritorije. U nasoj istoriji ta borba je osztala kao  primjer kolektivnog herojskog podviga. Borci su bili mladici, djeca, zene, zreli ljudi, starci.... Svi  su oni stali rame uz rame u odbranu zemlje

Zvanje narodnog heroja ponijeli su oni koji su svojim primjerom kao snaga i primjer vaspitanja ostalih boraca. Oni su ponos svoje domovine. Svi  ti likovi , njih 1307, zive u sredinama iz kojih poticu.

Danas su zanemarene vrijednosti bratstva i jedinstva, a ipak njihovo veliko djelo mozemo sagledati.

Neka  im je vječna slava i hvala.  

titanik @ 09:31 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 19, 2007
 Vili Brant:
"Pokret nesvrstanih je, bez sumnje, izgubio veliku ličnost, koja, pored svih ostalih osobina, obeležava i sam početak nesvrstanosti. On je bio poslednji živi osnivač pokreta. Sve se to događa u vreme kada je nesvrstanost, kao princip, kao politika, cenjena više nego ikad ranije. To je Titovo zaveštanje."

Kurt Valdhajm:
"Predsednik Tito je bio veliki heroj i sa njegovom smrću nestala je poslednja velika ličnost našeg doba"

Kenet Kaunda:
"Imao sam zadovoljstvo da se sa Titom sretnem više puta. Razgovarao sam s njim kao sa starim poznanikom, osećao se kao kod kuće, nezavisno od mesta i vremena našeg susreta. Eto, on je bio takva vrsta čoveka. Njegova beskrajna ljubav prema ljudima i čovečanstvu činila ga je divom među ljudima, vođom vođa. Tako on izgleda u mojim očima.
Šta će biti sa svetom posle Tita? Kada sam bio dete, izgubio sam oca, i kad god bi trebalo da donesem neku odluku, pitao bih se: "Šta bi on želeo da učinim?" Mislim da ne bi bilo loše kada bi se svi članovi pokreta nesvrstanih pitali: "Šta bi drug Tito voleo da mi učinimo u ovakvoj situaciji?"

Seku Ture:
"Za nas Tito nije umro. Narodi sveta dele ideale koje je on otelotvorio. On će nastaviti da živi kroz sve narode sveta. Svaki put kada narodi budu izvojevali neku pobedu, mi ćemo znati da je to i Titova pobeda."

Indira Gandi:
"Otišao je jedan od velikih ljudi našeg doba, stvaralac istorije... Tito je, pre svega, bio izuzetno ljudsko biće. Ne može se, međutim, deliti njegova javna i privatna ličnost. On je imao izuzetnu snagu i pokušavao je da ostvari savršenstvo."

Enriko Berlinguer:
"Ovde, pri odavanju poslednje pošte Titu, prisutne su delegacije, gotovo sve na najvišem nivou, i tako reći iz celog sveta. Mislim da to nije samo izraz poštovanja koje ceo svet oseća, ne samo izraz potrebe da se Titu izrazi zahvalnost zbog onog što je on predstavljao. Ovako visoki nivo delegacija može se tumačiti i kao želja da se sledi Titovo delovanje i učenje, koje je on ostavio svetu, kao svoju zalogu, zalažući se za saradnju između država bez obzira na razlike."

Sandro Pertini:
"On je poslednji među velikanima drugog svetskog rata koji odlazi pošto je bio prvi u borbi za ostvarenje i odbranu nezavisnosti svog naroda. On je dobio sve bitke u kojima je sudelovao kao protagonist; izgubio je samo poslednju - onu protiv smrti. Osećam se duboko ožalošćen jer sa Titom gubim prijatelja kojeg sam smatrao drugom po borbi i uverenju."

Ramaljo Janeš:
"Odajem najdublje poštovanje onome koji je bio jedan od najvećih i najlucidnijih državnika ovoga veka."
 

titanik @ 12:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Rođen je 20. aprila 1906. u Banja Luci, Bosna i Hercegovina. Od rane mladosti opredijelio se za revolucionarni rad. Kao šestoškolac banjalučke gimnazije, stupa u napredni omladinski pokret, a istovremeno se uključuje i u akcije radničkog pokreta Banja Luke. Njegova aktivnost iz tog početnog perioda vezana je za đačko literarno društvo „Mladost". Tu je stekao osnove marksističkog obrazovanja na izvornim djelima klasika marksizma, proširio opće obrazovanje sistematskim čitanjem odabrane suvremene literature, razvio smisao za predavački rad, za polemičku razmjenu mišljenja, uspostavio vezu između idejnih stavova i praktičnog revolucionarnog rada i ocijenio značaj novinarstva u javnom radu. i, u skladu s tim, odvijaju se i prvi njegovi javni istupi: referati i diskusije u okviru društva „Mladost" i skote, agitaciono-propagandni rad po selima oko Banja Luke, revolucionarni istupi u protestnim akcijama radničkog pokreta, koje su slijedile poslije Obznane i Zakona o zaštiti države. U to vrijeme Masleša postaje član SKOJ-a.  

Pošto je maturirao 1925. godine, Masleša odlazi na studije — najprije u Zagreb, gdje je upisao Pravni fakultet, da bi ubrzo prešao u Frankfurt na Majni, a potom u Pariz. Zahvaljujući općoj naobrazbi, Masleša je krenuo na studij s određenim i jasnim interesiranjima. Njegova preokupacija su društvene nauke: politička ekonomija, sociologija istorija filozofije, istorija socijalizma. Snažan intelekt, kreativan duh i visokorazvijen radni kapacitet, Masleša je koristio izdašno mogućnosti koje mu je davala atmosfera Frankfurtskog instituta, gdje se teoriji marksizma i njenom povezivanju sa suvremenim problemima međunarodnog radničkog pokreta pridavala velika pažnja. Tamo će on, uz stečeno znanje, otkriti smisao za naučni rad i osvojiti marksističku metodologiju naučnog rada. Godine 1927. prelazi u Pariz, gdje nastavlja studije iz političke ekonomije i sociologije. Zbog revolucionarnog rada među jugoslovenskim studentima i radnicima — iseljenicima u Francuskoj, izložen je progonima, i onemogućeno mu je bilo nastavljanje redovnih studija. Francuske vlasti su ga protjerale u Jugoslaviju, a jugoslovenske iz Beograda u Banja Luku. Tu je nastavio aktivnost u radničkom pokretu. Ali, sklonošću vezan za novinarstvo i publicistiku, napušta Banja Luku, odlazi u Osijek i upošljava se, kao urednik i korektor, u Redakciji "Hrvatski list". Ali, i tu je ubrzo uhapšen, i protjeran u Banja Luku. Godine 1938. zapošljava se u Beogradu, kao skupštinski novinarski reporter t komentator u "Beogradskim novostima". Te godine primljen je za člana KPJ.  

Dolaskom u Beograd, Veso Masleša se brzo uključuje u društveni i politički život ovog grada, učestvujući, pored ilegalnog partijskog rada, i u legalnim manifestacijama tadašnje napredne inteligencije; zahvaljujući tome i svojim osobinama, ubrzo stiče simpatije i ugled u beogradskim naprednim intelektualnim krugovima. To će se pokazati vrlo korisnim u kasnijem periodu njegovog partijskog rada u obavljanju složenijih zadataka — po direktivi najvišeg rukovodstva KPJ. Već tada Masleša istupa s napisima u mnogim listovima i časopisima. U decembru 1928. pokreće, s Otokarom Keršovanijem i još nekim istaknutim naprednim intelektualcima, časopis „Nova literatura". Ali poslije proglašenja šestojanuarske diktature, među brojnim komunistima Beograda uhapšen je, početkom januara 1929, i Veselin Masleša. Pošto je u zatvoru proveo sedam mjeseci, bio je opet policijski protjeran u Banja Luku, gdje ovog puta ostaje nešto duže od godine, i u Banja Luci, mada u skučenijim mogućnostima, Masleša neumorno djeluje: drži ilegalno partijske kurseve, seminare i predavanja; upućuje mlade komuniste na marksističku literaturu; pojavljuje se, ali bez potpisa, u banjalučkom listu „Nova Štampa"; bavi se prevodilačkim radom; nastavlja vanredne studije prava u Zagrebu.  

Godine 1931. vraća se u Beograd i ostaje, s prekidima samo u vrijeme izdržavanja kazni, sve do 1941. godine. Zaposlio se kao publicist u Redakciji časopisa "Narodno blagostanje". U Beogradu, pored partijsko-političke aktivnosti, Masleša se intenzivno bavi naučno-istraživačkim, publicističkim i prevodilačkim radom. U vezi je s OK KPJ u inostranstvu, i oslonac je njegovim članovima i instruktorima u Beogradu. Posebno je angažiran u ostvarivanju politike Narodnog fronta i stvaranju legalne jedinstvene radničke partije, odnosno Stranke radnog naroda, kao sekretar njenog Inicijativnog odbora.  

Baveći se temama iz domena ekonomskih, političkih i književnih zbivanja u zemlji i inostranstvu, Veso Masleša je, kao publicist — marksist, objavio tekstove i studije u naprednim časopisima i listovima, a također i u ilegalnim glasilima KPJ. Preveo je nekoliko knjiga. Naučna vrijednost njegovih studija „Mlada Bosna" i „Svetozar Marković" održala se i potvrdila do naših dana.  

Od 1927—1940. godine Masleša je hapšen deset puta, provodeći, za to vrijeme, u zatvorima ukupno više od dvije i po godine. Poslije bombardiranja Beograda (aprila 1941), prešao je u Crnu Goru i tamo učestvovao u pripremama ustanka; organizira propagandni rad Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Glavnog Štaba za Crnu Goru i Boku: pokreće i uređuje listove „Slobodu" i „Narodnu borbu", održava predavanja u odredima i na partijskim kursevima.  

U vrijeme pohoda proleterskih brigada u Bosansku krajinu, juna-augusta 1942, član je Polit-odjela 4. proleterske crnogorske brigade. U drugoj polovini 1942. godine, u selu Driniću, zajedno s Mošom Pijade i drugim suradnicima, obnavlja list „Borba", organ KPJ, u kojoj objavljuje mnoge tekstove, surađuje i u drugim listovima: „Proleteru", „Vojno-političkom pregledu", „Narodnom oslobođenju".  

titanik @ 08:35 |Komentiraj | Komentari: 0
Kuća cvijeća je mauzolej u Beogradu na gradskom predjelu Dedinje u kojem je sahranjen Josip Broz Tito nakon smrti 4. maja 1980                              Zgradu su čuvale posebne gardijske jedinice, sastavljene od profesionalaca, ali i od ročnika. „Kuća cvijeća“ se također je zapravo adaptirana staklena bašta i, kao takva, u zvaničnom govoru osamdesetih proizvela je niz eufemizama koji su se koristili umjesto neželjene reči „grob“. Otvorena je za posjetioce 1982.godine.

titanik @ 08:25 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, srpanj 18, 2007

  08.05.1980 sa suzama u ocima oprastali smo se naseg Vrhovnog komadanta, svog predsjednika,kojeg smo svi toliko voljeli i svog Marsala. Tada nismo bili sami. U mnogim zemljama se zalilo. Drzavnici cijelog svijeta dosli su da ga isprate, da odaju posljednju postu velikanu XX st.

Nad Jugoslavijom nadvila se bol. Narod se oprastao od jedne legende. Svuda samo tisina koju je narusavala samo kisa koja je padala.

titanik @ 07:32 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, srpanj 17, 2007
Ali dosao je i taj 4. maj 1980.  u eter je otisla grozna vijest .Ona je glasila:

"CK SKJ i Predsjednistvo SFRJ objavili su veceras u 18 casova proglas u kojem se kaze:

-Radnickoj klasi, radnim ljudima i gradanima, narodima i narodnostima SFRJ -

Umro je drug Tito
Mnogi nisu mogli da prihvate tu vjest. U njihovim srcima bio je Tito  bio ziv. Oni su se  kleli da  sa njegovog puta ne skrenu. I oni su bili ti koji su nastavili Titovu posljednju bitku bez svog Vrhovnog komadanta.

Tako Jara Ribnikar pise maja 1980. god:

Covek koji je hranio svojim bicem

4. maja 1980. godine zavrsilo se Titovo dugo putovanje kroz zivot. Nije putovao sam. Nikada. Putovali su radnici, seljaci, studenti, zeljeznicari i slikari, visoko pismeni i nepismeni, putovali su na raznim jezicima ljudi sa Titom, putovali su i pevali borbene pesme, putovali su i umirali,putovali su i padali od umora i zime da bi se opet digli, jer je Tito putovao dalje, pa i mi dalje sa njim, pa makar i smrznutih nogu, putovali su i putovali smo, gladni pa i makar i u neizvesnost, ako se Tito tamo uputio, putovali smo opkoljeni od pocetka tvrdavom zaostalosti, putovali smo kroz zice neslobode, iz mraka, spasavajuci se od mrznje, od zla. Straha je nestajalo sto je dalje odmicalo Titovo putovanje kroz zivot. Sve je vise bilo nasmijane djece, sigurnih zena, odvaznih ljudi. Nastalo je vreme sigurnosti. Predah, radost, ljubav medu ljudima. Svi su razumjeli odjednom. Ako su ih i rastavljale prepreke razlicitih jezika, ljudi su se preko njih dovikivali: "Tito". Da bi se sa druge strane cuo odgovor: "Tito". I svi su osjetili veliku zahvalnost: najljepse je kad te drugi razumije. I ponavljali su ljudi u sebi: "Tito".

Da ima sile koja moze da nareduje svima na ovoj planeti rekla bih joj: ucini da se kalendar promeni. S Titom je otisla Titova epoha. Odsad cemo ovako racunati vreme: Prvi dan bez Tita. Drugi dan bez Tita, i tako godinama, decenijama, stotinama i hiljadama ljudskih godina.

Ne mozemo da se spalimo na lomaci zajedno, sa Titom, svi mi,  koji u sebi nosimo kraj Titove epohe. Ne mozemo jer su kraj nas, koji smo njegovi saborci, milioni novih putnika kroz zivot, putnika koji su se Titu prikljucili, mladi, a mnogi jos nejaki, trcali su za Titom, koracali s njim i za njim, grabili istoriju iz njegovih reci, iz njegovih pokreta, iz njegovih ociju, iz njegovog osmjeha. Oni, mladi od nas i oni sasvim mladi, oni su takode Titova epoha. I oni ce je iznjeti na svojim mladim plecima iz crne tuge koja nas je sve u ocaj bacila, tako da smo gotovo u njoj iznemogli.... Da, nece biti dana bez Tita, mladi ce ga nositi u sebi. Nece biti meseca ni godina bez Tita, ne damo mi da budu dani bez Tita, neka se mjenjaju vekovi i milenija, Titova epoha traje, mora da traje i trajace dok ima ljudi na ovome svetu!

Jednog dana ce stanovnici ove planete kazati: "Odavno , pre hiljadu godina, ziveo je i na danasnji dan, 4 maja, umro jedan neobican covjek koji je umeo da nahrani svojim bicem stotine hiljada zivih ljudi. Bio je to Josip Broz Tito, iz Jugoslavije."


titanik @ 08:56 |Komentiraj | Komentari: 0

U svijetu su se gomilali problemi. Tito vise nije imao snage da se bori, Tito koji se borio za bolji zivot obicnog covjeka. Ordenom narodnogheroja odlikovan je tri puta. Nije se bojao smrti. Jednom prilikom je rekao:

"Smrt zavisi od toga kako je neko zivio.

Ako ste uradili nesto korisno, to ce vas nadzivjeti.

Ako je netko imao neku korisnu ulogu u zivotu,

cak ni tad nece svijet krenuti nizbrdo kad on umre.

Ono sto je uradio, zauvjek ce ostati.

To mnogo zavisi od tog sta je neko uradio za drzavu

ili za narod. Istorija je dugacak proces.

Ljudi nikad ne zaboravljaju sta je bilo dobro kod nekog drzavnika.

Oni ce se uvijek sjecati onog dobrog u njegovim djelima.

Postoji poslovica:

Srecan je onaj koji vjecno zivi.

To, u stvari, znaci da je on ucinio

nesto dobro."

 

Tito nije bio sam u svojoj borbi Oskar Davico u svom djelu 

"Poruke Ljubavi", koje je objavljeno 1980 napisao:

"Niko nikad na svetu nije doziveo tako sveopste izraze brizne ljubavi kakva sad s privrzenom neznoscu zapljuskuje Tita i okruzuje ga njom sa svih strana. Jesu li to neki neprobojni zastitni bataljoni saosecanja?

Ta se ljubav u svakom slucaju ispoljava kao opstenarodni plebiscit odanosti, poistovjecujuci se s Titom u dobru, tegobama i ostalom svemu.

Znam ljude koji za one krizne posleoperativne noci nisu ni oka sveli; znam ih koji su u ocekivanju prvog biltena posle prebacivanja iz sok-sobe u onu normalne nege, bili kao paralisani; ali znam ih takode koji su se za sve to vreme bacali grudacke na rad savladujuci teskoce koje ranije ne bi tako kao od sale.. Jesu li tom dodatnom snagom, Nadoslom im neznano odkud, otklanjali crne misli i zagusivali zebnje? Ne znam. No, kad su novine donele onu vec slavnu i radosnu fotografiju troheroja Tita su razgovoru sa svojim sinovima, popucale su brane koje su dotle zaglusivale misli obuzdavale osecanja: pisma i telegrami su poleteli iz dusa i dolazeci odasvud, saopstavali radost zbog jos jedne herojske pobjede nad smrtnim zlom. Telegrami i pisma porucivali su istu radost kazujuci koliko su im posiljaoci srecni sto je sve podneo i izdrzao i da je sad svima lakse zivjeti. Videli su ga nasmesenog na slici, sigurno da ce dobar i cio preboleti rane.

Nije zabelezeno da je ijedan drzavnik posle 35 godina upravljanja tako slozenom zajednicom, kakva je Jugoslavija, doziveo toliko simpatija i toliko podrske koje i sad tako prirodno i spontano uziva Tito.

Bez obzira na rezultate, period od 35 godina koji su zajedno prozivjeli narodi, narodnosti i Tito, nije navikao ljude ove zemlje na obilja i lakoce. Sve sto se tu postiglo - a postiglo se mnogo vise nego mnogo - delo je njegovog uma i njihovih zajednickih ruku, teskog rada uz lisavanje svake vrste, uz znojenje i zuljeve. Pozrtvovanja je trazila ova izgradnja. Ona podsjeca po mnogo cemu na nemoguce izvlacenje sebe sopstvenim rukama iz blata i rusevina koje su nas bile zatrpale i bacile ispod svoje sopstvene nulte tacke. Isto je tako mnogo odlucnosti i srcanosti iziskivala istovremeno odbrana nezavisnosti i sticanja ravnopravnosti izmedu malih (kao sto smo mi) i velikih i mocnih ( kakvi mi nikad necemo biti i ne zelimo biti ). 

"Dok je njega", moglo se cuti i ovih dana  na ulicama i na pijaci, u vozilima GSP i u radnjama, po kafanama i na svim mjestima gdje se skupljaju ljudi, "nista nema da brinemo".

Jedan mi je drug prepricao i odgovor koji je cuo na taj uzdah: -" A kad ga,  molicu, nece biti medu nama? Garantovano mu je ovdje mesto dok je i poslednjeg jugoslovenskog uveta. Brisi zato bako, brigu i neznanje".

"Za ovih smo decenija navikli sebe da mu kao glavi i staresini zadruge prepustimodonosenje svih odluka. I imali smo pravo", rekao mi je ovih dana jedan njegov bliski saradnik.

Da pomenem i onog malisana koji mu je poslao deset dinara - svoju ustedevinu - da kupi sebi mandarine za koje je "cuo da osvezavaju". 

titanik @ 08:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 16, 2007

Josip Broz Tito dosao je na celo KPJ 1937. Time je ojacan  njen uticaj i ojacani su njeni redovi. 10.04.1941. sastao se Komitet, koji je pozvao gradjane  da se podignu protiv okupatora i da se ne pomire sa rascjepljivanjem zemlje.
Clanovi KPJ kao i njeni simpatizeri  poceli su se dobrovoljno javljati u redove odbrane zemlje. Burzoazija nije podrzavala naoruzavanje omladine  i dobrovoljaca.
Aprilski rat je bio prekratak. Dobrovoljci i  KP nisu ga smatrali zavrsenim.
Njemacka je napala SSSR i time otvorila istocni front. To je ubrzalo odluku polit biroa CKKPJ  o oruzanom ustanku protiv okupatora. Ta odluka donijeta je na sastanku u Beogradu 04.07.1941.
Time su  zapocete oruzane borbe protiv okupatora na cijelom podrucju jugosalavije.


Datumi ustanaka po republikama bili su:

 07.07.1941 se podize gradjanstvo u Srbiji,

13.07.1941 u Crnoj Gori,

22.07.1941 u Sloveniji ,

27.07.1941 se dize narod u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj

i 11.10.1941 se dize i narod u Makedoniji.

Otpor je trajao sve do 15.05.1945. kada je Njemacka kapitulirala na podrucju Jugoslavije. Dan pobjede nad fasizmom slavi se 09.05. zato sto je Njemacka tada potpisala kapitulaciju.
Borbe su se vodile  po gradovima, selima, planinama i na moru. Narod je oslobadjao sve vise svoju domovinu. Slobodna teritorija je sve vise  rasla. Od partizanskih odreda  formirana je 22.12.1941.      I proleterska brigada, a kasnije i ostale proleterske brigade koje su od svoje prve vece akcije sve uspjesnije  provodile i uvecavale svoje redove.
Okupator nije pretpostavljao da ce Jugoslavija postati  ratno popriste tolikih razmjera. Ovdje je vezan veliki broj( preko pola miliona) okupatorskih vojnika i njegovih saradnika. Oni su planirani za ucesce na drugim frontovima. Na istocnom i zapadnom  frontu nisu mogli postici znatnije rezultate. Ovo je trajalo do kapitulacije III rajha 09.05.1945.

U cetvorogodisnjem ratu koji je trajao u Jugoslaviji protiv, Italijana, Nijemaca kao i bugarskih, madjarskih i svojih izdajnika,  Jugoslavija je mala 1.706.000 ljudskih zrtava, a Jugoslovenska armija je imala 305.000 poginulih i 425.000 ranjenika.
Komunisticka partija Jugoslavija je pocela borbu za oslobodjenje i za stvaranje pravednijeg drustvenog poretka u uslovima rata. U njemu je  burzoazija pokazala da joj je licni interes bio vazniji od interesa naroda i zemlje, u cijem rasturanju je i sama ucestovala.
Komunisti su jedini bili u stanju da u jednoj takvoj Jugoslaviji skoncentrisu snage i vode narod do konacne pobjede nad okupatorima.
Glavna parola komunista je bila: Smrt Fasizmu,sloboda narodu.

To  je parola  koja je jasno pokazala koliko je za tadasnje komuniste bilo vazno misljenje i uslovi zivota  jugoslovenskih naroda.


titanik @ 18:49 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Gospodi
Dzaferbegu Kulenovicu, potpresjedniku vlade N.D.H. i Ing.Hilmiji
Bešlagicu, ministru prometa i javnih radova.
Zagreb
Gospodo ministri,
Još od pocetka uspostavljanja ove naše N.D.H. gledamo mi muslimani s
najvecom zabrinutošcu kako su neke ustaše i drugi odgovorni i
neodgovorni faktori cinili najgrublje greške pa i zlocine.
Najelementarnija prava covjeka gazena su bez ikakvih skrupula.
Sigurnost zivota i imetka, sloboda vjere i savjesti prestali su da
vaze za veliki dio naroda ovih krajeva.
Ubijanje svecenika i drugih prvaka bez suda i presude, strijeljanja i
mrcvarenje u gomilama cesto posve nevinih ljudi, zena pa i djece,
gonjenje u masama iz kuce i iz postelje citavih porodica s rokom od
jedan do dva casa za spremanje te njihovo deportiranje u nepoznate
krajeve; prisvajanje i pljackanje njihove imovine, te silenje na
prelazak u katolicku vjeru, sve su to cinjenice koje su zaprepastile
svakoga istinitog covjeka i koje su i na nas muslimane ovih krajeva
djelovale najnezgodnije.
Mi nismo nikada ni ocekivali a kamoli zelili ovakve metode rada i
upravljanja u našim krajevima. U našoj burnoj prošlosti se nismo ni
pod najtezim prilikama sluzili ovakvim sretstvima i to ne samo zato
što nama brani ISLAM nego i zato što smo vazda vjerovali i što
vjerujemo da ovakve metode rada dovode do rušenja javnoga mira i reda
u svakoj drzavi i ugrozavaju njezin opstanak. Mi smatramo, da se
ovakva nasilja ne bi smjela vršiti niti nad najgorim neprijateljima,
jer ovo što se kod nas radilo sumnjamo da bi mogli naci primjera u
povijesti kojeg bilo naroda.
Rezultati ovakve politike (ako se ovakvi postupci mogu uopce nazivati
tim imenom) upravo su grozni, što je svaki pametan covjek mogao i
ocekivati. Vjerska snošljivost koja je bila na visini u Bosni i
Hercegovini pored vjerske podvojenosti srozala se strahovito. Uvrede i
izazivanja jednog dijela naših katolika uzimale su cesto takvoga maha
prema nama muslimanima da nas sile na ozbiljno razmišljanje. Odnos
izmedju ova dva dijela našega naroda koji je bio vrlo dobar na putu je
da se posve pokvari. Rad onih hrvatskih nacionalista i na jednoj i na
drugoj strani koji je išao za tim da dovede do bratstva ova djela
naroda i koji je ovo urodio dobrim rezultatima na putu je da dozivi
potpuni slom.
Jedan dio katolickog svecenstva smatra da je došao njegov cas i on ga
bez skrupula iskorišcuje. Propaganda za pokršcavanjem je uzela takav
mah da potsjeca na špansku inkviziciju. Pod njenim pritiskom je i uz
toleriranje javnih organa izvršena su pokatolicavanja hrišcana u
masama. I tako su oni kojima se dotle poricala svaka gradjanska
vrijednost i svaka nacionalna srodnost postali i gradjanski punopravni
i nacionalno Hrvati samo zato što formalno primiše katolicku vjeru.
Ravnopravnost ISLAMA isticana cesto pisanim slovima i mnogim izjavama
s najviših mjesta dovodi se cesto u pitanje u zivotu i praksi.
Prelazak na ISLAM koji mi nismo propagirali, nije nikada pruzao onu
zaštitu kao prelazak na katoliku vjeru. Mnogi intelektualci su takav
pokušaj platili i zivotom kao što je to bio slucaj i u Travniku. Cuju
se cesto i pogrdne pjesme od strane nekih katolika koji vrijedjaju
vjerske osjecaje muslimana i prorice im se ista sudbina kao i
hrišcanima.
Jedan dio ustaške vojnice i to ne samo "divlji" nego i redovni svršio
je teške ispade i napadaje ne samo prema hrišcanima nego i prema
muslimanima pa je izazvao i u našim redovima zaprepašcenje. Slucaj s
groznim ubistvom poludjelog seoskog hodze Edhem-efendije Hodzica ovdje
u Banjoj Luci ispred bolnicke avlije i u pola dana strašan je primjer
razuzdanosti ustaše Josipa Babica. I što je najzalosnije ni danas se
nezna da li je zlocinac uopce uhapšen i ako je trazilo i trazi sve
banjalucko pa i ostalo muslimansko stanovništvo.
Ustanak u našim krajevima koji se sve više širi posljedica je je
navedenih postupaka i grešaka. Ovaj ustanak nosi u sebi sve one
groozote koje nose ustanci i gradjanski ratovi i ustanici pale i
ubiaju na zvjerski nacin ljude, zene i djecu da bi se svetili cesto i
onima koji nisu krivi za njihove nevolje. Ustanak je dopro i do kapije
našega grada i njegove se posledice sve više osjecaju. Vec je tri dana
bio grad bez vode, a oskudica ogreva i zivotnih namirnica pritiskuje
nas sve više i više, i mi moramo misliti i na druge još gore
posledice.
Komunisti su iskoristili nezadovoljstvo jednog velikog dijela naroda i
stavili se cesto na celo ustanka. Pri proganjanju komunista se cine
nepravde nama muslimanima. Necemo da tvrdimo da i medji muslimanima u
gradu koji komunista ali se na racun ovih hapse i proganjaju i oni
muslimani koji nisu bili nikada komunisti, samo ako se izraze
nepovoljno protiv raznih nepravilnosti koje se dešavaju. Naprotiv
mnogi katolici koji su bili poznati kao komunisti ne samo što se
prikrivaju nego se cesto nagradjuju raznim polozajima i sinekurama.
Nas ispunjava narocitim negodovanjem što su oni elementi koji su
prouzrokovali ovaj ustanak uvukli u ovu akciju i dio muslimanskog
ološa što mi zalimo i osudjujemo. Mi znamo dosta primjera gdje su
ustaše pristupile klanju i ubijanju hrišcana pod fesovima na glavi. To
je bilo u Bos.Novom gdje su 4 kamiona ustaša došli iz prijeka pod
fesovima na glavi udruzili se s muslimanskim ološem i izvršili klanje
hrišcana u masama. Isto se desilo u Bos. Kostajnici kada je na isti
nacin i za jedan dan poklano 862 hrišcana. I u Kulen Vakufu su to isto
uradili i tu se je narocito istakao Miroslav Matijevic USTAŠA iz
Vrtoca. Tu je poklano oko 950 hrišcana, što je dalo povoda za osvetu
cetnika od 6 rujna kada je Kulen Vakuf popaljen i gdje je platilo
glavom 1.365 muslimanskih ljudi. zena i djece.
Mi znamo slucajeva gdje su neke ustaše katolici udarili na hrišcane s
povicima: "udri Mujo, drzi Huso, nedaj tamo Meho" i si. Mi znamo i
takvih slucajeva gdje se je šaputalo hrišcanima kako ih ubijamo i
koljemo mi "balije" da ih tako istrijebimo. Da smo mi htjeli
trijebiti, ubijati i provjeravati Srbe i druge mi smo to mogli lakše
ciniti prije nekoliko stotina godina kada smo imali više vlasti nego
danas i kada se mogao takav postupak lakše pravdati nego danas.
Izazvavši ovako tezak sukob izmedju nas muslimana i hrišcana pozvani
smo mi kao vojnici da taj ustanak ugušimo, i da tako ubijamo Srbe i
oni nas pa da se tako medjusobno satiremo i istrjebljujemo ne znajuci
kada ce to prestati ni kakvim ce posljedicama uroditi. I tako je ta
borba koju mi nismo izazvali uzela toliko maha da su mnoga naša sela
popaljena i opljackana a njihovi stanovnici, ljudi, zene i djeca
lutaju goli i bosi, gladni i zedni trazeci pomoci zaštite od pozvanih
i nepozvanih i bjezeci u naše gradove koji ih prepuni i gdje im se
pomoc teško moze ukazati. Zaštita je našega svijeta po selima posve
nedovoljna osobito u onim krajevima koji se nalaze pod talijanskom
okupacijom. Tamo talijanska vojska cesto mirno posmatra kako gore
muslimanska sela kao što je to bilo ovih dana po selima kljuckog,
petrovackog i sanskog kotara gdje im ni naša vojska ne pruza pomoci.
I što je najgore vinovnici ovih nereda se povlace u pozadinu
paradiraju u uniformama zabavljeni dobrim dijelom oko pljacke srpske i
jevrejske imovine. To najbolje vidimo mi ovdje u Banjoj Luci gdje je
sa imovinom iseljenih i izbjeglih Srba i Zidova napravljen izvor
pljacke i bogacenja za pojedince, njihove obitelji i prijatelje. Pri
tome se nije vodilo racuna o poštenju i prošlosti tih osoba ni o
interesima drzave. Strucne su radnje davane nestrucnjacima, imetci
ogromne vrijednosti su davani cesto bez ikakve procjene ili uz
bagatelne procjene i bez ikakve garancije i to onima koji nemaju
nikakvi posebnih zasluga za Drzavu Hrvatsku. To su naredjivali oni,
koji nisu imali ovlaštenja za takve odluke, nego su uzurpirali sebi tu
vlast. A kad je u interesu drzave, u interesu javnoga morala i
poštenja bila povedena istraga tih neispravnosti, pozurio se da je
omete baš onaj koji zauzima nazalost najveci polozaj u PONOVI i to baš
na intervenciju glavnih krivaca za ove radnje. Odbijamo s prezirom
podmetanje da se mi zelimo docepati tih radnja. Mi se obracamo na vas
gospodo ministri kao naše pretstavnike u vladi Nez. Drzave Hrvatske i
kao prve savjetnike Poglavnikove s molbom da po ovome svemu
izvijestite Poglavnika i ulozite sav svoj upliv u ovo ozbiljno doba
koje prozivljujemo da se ovome strašnome stanju ucini što prije kraj.
Mi se ovim prikljucujemo svakoj akciji našoj koja ide sa istim
ciljevima a narocito akciji Sarajevskih muslmana od 12 listopada o.g.
pa u tu svrhu trazimo i predlazemo s njima zajedno sledece:
1) Da se što prije zavede stvarna sigurnost zivota i imetka, sloboda
vjera svima stanovnicima ove drzave.
2) Da se nevini svijet zaštiti jacom vojnom obranom.
3) Da se ubuduce ne dozvole nikakve akcije koje ce izazivati pobune u narodu.
4) Da se pozovu na sudsku odgovornost svi krivci koji su pocinili
kakvo bilo nasilje ili zlo djelo bez razlike na polozaj i na vjeru kao
i oni koji su takva djela naredjivali ili potsticali te kazne po
zakonu.
5) Da zakone primjenjuju samo redovna vlast i redovna vojska.
6) Da se onemoguci svaka vjerska netrpeljivost da se što prije pruzi
dovoljna materijalna pomoc onima koji su...... postradali u neredima.
Banja Luka 22 studenog 1941.


titanik @ 01:42 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 15, 2007

Rodjen je 1928. u Bugojnu

Preminuo:       1994. u Sarajevu, 

Branko Mikulic (1928-1994), po struci ekonomista, a po opredjeljenju politicki radnik, bio je clan Predsjedništva SFRJ iz BiH, sekretar sreskog komiteta SK u Gornjem Vakufu, Bugojnu, Livnu i Zenici, organizacioni sekretar u Bugojnu i Jajcu, clan CK SK BiH, predsjednik skupštine sreza Sarajevo, sekretar Izvršnog komiteta CK SK BiH, predsjednik Izvršnog vijeca Skupštine SRBiH, predsjednik CK SK BiH, clan Predsjedništva CK SKJ.

Uloga u politici BiH

Za eru Pozderca i Mikulica vezuje se najznacajniji period razvoja BiH nakon Drugog svjetskog rata, zlatne godine razvoja BiH unutar Jugoslovenske federacije i posebno uspostavljanja BiH kao relevantne i po svemu ravnopravne clanice bivše Jugoslavije. Upravo zbog njihovih insistiranja na ubrzanom ekonomskom i privrednom jacanju republike, što je neminovno pratilo i jacanje i izgradjivanje knjizevnih, vjerskih i kulturnih institucija i pojedinaca unutar sva tri i svih drugih naroda u BiH, po procjenama historicara, Bosni su nametani fabricirani slucajevi nacionalistickih istupa.

titanik @ 18:00 |Komentiraj | Komentari: 0

Rodjenje 1926 u Fojnici

Raif Dizdarevic je bosanskohercegovacki politicar rodjen 1926. u Fojnici. Ucesnik NOR-a od 1943. godine. Bio je clan KPJ (Komunisticka partija Jugoslavije) od 1945. a od 1945. do 1951. je bio u sluzbi drzavne bezbjednosti. 1951. godine stupa u diplomatsku sluzbu SFRJ, i obavlja razlicite uloge u ambasadama SFRJ u Bugarskoj, SSSR-u i CSSR-u. Postaje Predsjednik Predsjedništva SR BiH (Socijalisticka Republika BiH) od 1978. do 1982. te predsjednik Savezne skupštine (1982-1983). Od 15. maja 1984. do 30. decembra 1987 je bio Savezni sekretar za inostrane poslove a clan Predsjedništva SFRJ od 30. decembra 1987. do 15. maja 1989. Nakon ostavke Hamdije Pozderca iz predsjedništva SFRJ postao je predsjednik Predsjedništva SFRJ od 15. maja 1988. do 15. maja 1989.

Hronologija

1972. godine postaje pomocnik saveznog sekretara za inostrane poslove.

1978.-1982 godine Predsjednik Predsjedništva BiH

 1982.-1983. Predsjednik Skupštine SFRJ

1984.-1987. Savezni Sekretar za inostrane poslove

1987.-1989. Clan Predsjedništva SFRJ

1988.-1989. Predsjednik Predsjedništva SFRJ

titanik @ 17:57 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 13, 2007

ADOLF HITLER




˝
Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije svojom herojskom borbom dala je ozbiljan udio borbi zemalja antihitlerovske koalicije. Ona je u toku ove dvije godine prikovala više od 30 protivničkih divizija. Partizani su pružili ozbiljnu pomoć saveznicima za vrijeme vojnih operacija u sjevernoj Africi, jer je cijela Druga talijanska armija bila prikovana u Jugoslaviji i Nijemci ju nisu mogli prebaciti u sjevernu Afriku. Nijemci su također bili prisiljeni da pošalju u Jugoslaviju niz divizija ranije određenih za Tunis…
Narodnooslobodilačkom vojskom rukovodi vrhovni komandant maršal Josip Broz Tito, koji je u neviđeno teškim uvjetima znao stvoriti silnu armiju. Njegovo je ime postalo legendarno; o njegovim podvizima i vojnom talentu govore i prijatelji i neprijatelji….
Krajem novembra 1943., na oslobođenoj teritoriji Jugoslavije, u gradu Jajcu, održano je Drugo zasjedanje Antifašističkog vijeća. Otvaranju Vijeća prethodila su zasjedanja vijeća pojedinih dijelova zemlje čije je delegate izabralo stanovništvo na narodnim zborovima…
Prvi akt djelatnosti Prezidijuma Antifašističkog vijeća bilo je stvaranje Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, kojem je Vijeće dalo sva prava privremene vlade.
Odluke Drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća Jugoslavije naišle su na odobravanje u zemljama antihitlerovske koalicije. Jugoslavenski narod, koji se ujedinio oko izabranih rukovodilaca, spreman je za nove, odlučujuće okršaje s neprijateljem svih slobodoljubivih naroda- hitlerovskom Njemačkom- za plemenito, pravedno djelo oslobođenja svoje zemlje, zadjelo antihitlerovske koalicije.˝
(Rat i radnička klasa, Moskva, 15.XII.1943.)



ANTHONY EDEN

˝
Već mnogo mjeseci srce i duša otpora protiv neprijatelja u Jugoslaviji bili su partizani sa svojim vrhovnim komandantom generalom Titom. Iz svih izvještaja koje smo primili jasno je da partizani zadržavaju i angažiraju veliki broj njemačkih divizija. Mi činimo sve što možemo da ih snabdijemo municijom i podržimo na svaki mogući način. Našu akciju u vezi s ovim, naravno, podržavaju i naši saveznici…Sovjetska vlada i vlada Sjedinjenih Američkih Država..˝
(Parliamentary Debates, House of Commons, Official report, London, 14.XII.1943.)


JOSEPH STAROBIN


˝Povijest jugoslavenskih partizana, opisana na dvije pune stranice njujorškog Timesa, predstavlja jedinstvenu dramu- kad se ima u vidu kako je svijet bio vješto zavaravan…Otuda ta atmosfera otkrivenja u svakoj riječi, što ih čini tako interesantnim.
Ali iz njih se odražava još jedno veće otkrivenje. Evo jednog skromnog radnika iz Hrvatske- Josipa Broza. On je bio regrutiran u staru Austro-Ugarsku vojsku. Borio se protiv Rusa i onda im prišao, sudjelovao s milijunima drugih radnika u velikom buđenju ruske revolucije. Vratio se u svoju zemlju, u onim teškim, preteškim godinama poslije prvog svjetskog rata. Organizirao je metalske radnike, izdržavao robiju, vodio partiju koja je bila toliko izobličavana u svijetu i toliko proganjana u svim balkanskim i istočnoeuropskim zemljama…
Druga činjenica je da su komunisti brzo uspjeli ujediniti i privući na svoju stranu sve veći broj patriota Hrvata, Srba i Slovenaca raznih pogleda i religija, da ih ujedine ne jedinstvenoj platformi spašavanja Jugoslavija.
Narod je prišao Titu, a Mihailović je danas, kao što piše Joeffrey Parson u ˝New York Herald Tribune˝, ˝vođa treće klase sumnjivog povjerenja˝.
I iz sveg tog kaosa, zabune, izdaje i razdora, izbija nova stvarnost: Jugoslavija se oslobađa, hitlerovci su istjerani iz tisuća njenih sela, na samom kontinentu Europe stvara se front prije nego što je otvoren drugi front u Francuskoj….
Jugoslavija zrači nadu cijeloj Europi i cijeloj poslijeratnoj epohi. To je nada u jednu novu Europu, Europu koja će biti izgrađena od ljudi i žena koji nisu poklekli , koji su se borili protiv Hitlera i izborili pobjedu…
˝Times˝ je, najzad, iznio ovu povijest pred široku američku publiku. Pitanje je da li će ˝Times˝ izvući iz toga jedino moguće političke zaključke- ali će američka javnost sigurno to učiniti.
Ukoliko brže i temeljitije naš narod bude to shvatio, utoliko ćemo prije dobiti ovaj rat, i utoliko lakši- mnogo lakši nego što je bio Jugoslavenima- biti će naš put u jednu potpuniju i sigurniju demokraciju.˝
(Daily Worker, New York, 23.XII.1943.)



BELINKOV


˝Početkom prosinca 1943. hitlerovci su u Jugoslaviju poslali njemačke divizije iz sjeverne Italije i Grčke….
Hitler je stalno nastojao opkoliti i uništiti glavne snage Narodnooslobodilačke vojske. Međutim, Treći jugoslavenski korpus u istočnoj Bosni i Prva i Druga divizija u Sandžaku, vješto su izmakle klopci koju su im Nijemci spremili…
Jedinice maršala Tita odolijevale su naletu okupatorske vojske dvadeset i jedan dan. Poslije toga, one su prešle u protuofanzivu i počele čistiti od Nijemaca ekonomski važne oblasti….
Maršal Tito opet drži polovinu Sandžaka. Fašističke horde nisu bile kadre učvrstiti se ni u osvojenim krajevima istočne Bosne. Tako prva faza njemačke zimske ofanzive nije uspjela…
Hrabra Narodnooslobodilačka vojska, čija se pobjedonosna zastava sada vije nad jednom trećinom zemlje, magnet je koji privlači Srbe, Crnogorce, Hrvate, Slovence i druge slavenske narode. To je snaga koja svakim danom raste. Ona je sada pojačana s dva korpusa u Sloveniji i istočnoj Slavoniji. Prema stranoj štampi, snage maršala Tita prelaze 300 tisuća ljudi. Opasnost koja je u siječnju prijetila Jugoslaviji bila je ozbiljno iskušenje za Narodnooslobodilačku vojsku, iskušenje u pogledu izdržljivosti i snage njenih ljudi, operativne i taktičke vještine njenih komandanata.
Narodnooslobodilačka vojska položila je ovaj ispit uzdignute zastave i pokazala borbeno jedinstvo slavenskih naroda.˝
(Krasnaja zvezda, Moskva, XII. 1943.)

ERIC GREY


˝Danas je taj metalski radnik, Josip Broz, maršal Tito, vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Dvjesto pedeset tisuća partizana bore se pod njegovom komandom…
Njegovi planovi su takvi da čine dio projekta velike savezničke strategije u borbi protiv Njemačke. Član radničkog sindikata iz Zagreba postao je državnik. On je predsjednik privremene vlade koju su partizani nedavno stvorili na oslobođenoj teritoriji Jugoslavije. Oko njegove zastave okupljene su političke ličnosti svih partija. S njima i s novim rukovodiocima poniklim u ovom oslobodilačkom ratu, maršal Tito izgrađuje jednu novu Jugoslaviju, koja će, kako on kaže, biti dostojna velike borbe za slobodu koju već dvije i pol godine vode jugoslavenski narodi.
Tito već ima svoje mjesto u povijesti kao čovjek koji oslobađa Jugoslaviju od Nijemaca. O njemu se već širi legenda po cijelom Balkanu.
U čemu je tajna Titovog uspjeha? Kad je poslije Hitlerovog blitzkriega prestao organizirani otpor u Jugoslaviji, volja za borbom postojala je i dalje u narodu- ali je narod trebalo organizirati. Međutim, zemlja je bila razjedinjena; postojala je mržnje između Srba, Hrvata i Slovenaca, koju je Hitler raspirio što je bolje mogao, a našlo se dovoljno kvislinga da služe njegovim ciljevima. Pa ipak, Tito, vođa komunista, uspio je od pet naroda stvoriti jednu armiju. Objašnjenje je jednostavno; jugoslavenski narodi htjeli su se boriti, a Tito je borac koji je znao stvoriti vojnu organizaciju. On nikad nije prestao biti komunist, i sve doskora je stisnuta pesnica bila pozdrav u njegovoj vojsci. Međutim, od samog početka, partizanski pokret je oslobođenje zemlje pretpostavljao unutrašnjoj politici…Usprkos svojoj sve većoj snazi, Tito nije nastojao oslobođenim teritorijama nametnuti radikalni komunizam. U privremenoj vladi, koja je osnovana prije tri nedjelje, ima samo tri komunista; ostali članovi vlade su pripadnici ljevičarskih i umjerenih partija. Nema sumnje da je generalna linija vlade ljevičarska. Tito, također, ima u planu novu federativnu Jugoslaviju…˝
(Daily Express, London, 25.XII.1943.)

*

…Tito- Josip Broz- bivši metalski radnik, je komunista širokih pogleda, nimalo sektaš, čovjek kojemu je oslobođenje njegove zemlje iznad svega. U tom cilju Tito je osnovao Nacionalni komitet oslobođenja, čiji je predsjednik…
Hrvati, Srbi i Slovenci ujedinjeni su zajedničkom mržnjom prema Nijemcima, neprijateljska okupacija i Tito uspjeli su učiniti ono što je vjekovima izgledalo nemoguće- ujediniti ove narode.
Ti ljudi predstavljaju sve političke stranke i narode koji žive u Jugoslaviji. Ostavljajući na stranu sve predrasude, nesporazume i međusobna neprijateljstva, oni su sebi postavili jedini cilj; oslobođenje svoje zemlje od zajedničkog neprijatelja- Nijemaca.
Objavljujući svoj poziv preko radija, ilegalne štampe i specijalnih izaslanika; koristeći sva sredstva i ulažući svu energiju, Tito je uspio, malo-pomalo, dokazati svima koliko je savršena struktura njegove organizacije za vođenje borbe, uvjeriti i najveće skeptike, pružajući ruku čak i onima koji su ga godinama gonili, i tako stvoriti općenarodni pokret. Priznat, primljen, izabran i poštovan od svih ljudi i žena, Tito je postao neosporni narodni vođa jedne snažne rastuće sile…
…Pošto je predvidjela izdaju i ukazala na moguća sredstva da se izbjegne poraz, Komunistička partija je od samog početka okupacije bila organizator narodnog ustanka. Komunisti su ti koje viđamo od prvog dana u prvim borbenim redovima i koji se dobrovoljno javljaju za najopasnije zadatke. Njihovi gubitci su ogromni; do danas službeni gubitci članova komunističke partije iznose 20 000 i skojevaca 35 000.
U Jugoslaviji, kao i svuda, komunisti su u prvim redovima borbe za slobodu i nezavisnost naroda


 

DR HAYDEN GEST

˝Dajući podršku Titu, mislim da smo definitivno na pravoj strani. Tito očevidno ima na svojoj strani većinu naroda Jugoslavije. Oni su održali konferenciju sa mnogo učesnika- imali su sastanak zakonodavne skupštine; imenovali su oficire. U svom pokretu otpora čine mnoge stvari koje zadivljuju. Tamo, međutim, kako je jedan poštovani član ovoga doma primijetio,- u svim ovim zemljama postoji nešto što je slično građanskom ratu, a to nije građanski rat koji bi se ograničio na Jugoslaviju i Grčku, ili čak Italiju ili Francusku. To je nešto što će se pojaviti u svim drugim zemljama Europe čim budu oslobođene, zato što svuda postoje dvije tendencije- jedna prema reakciji i druga prema slobodnoj Europi- a ove dvije tendencije moraju se žestoko sukobiti.
Na kojoj strani mi trebamo biti?
Nadam se da, s pristankom ovog Doma, mogu kazati da kao princip naše vanjske politike treba definitivno usvojiti nužnost da stanemo na stranu demokratskih i oslobodilačkih tendencija u Europi, ma gdje one bile, i ni na koju drugu stranu!˝


titanik @ 10:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

KLIMENT VOROŠILOV

˝Doći će uskoro vrijeme kada će se svi porobljeni slavenski narodi dići pod partizanskom zastavom kao što su to učinili jugoslavenski partizani˝
(Užička ˝Borba˝, 13.11.1941.)

POOL C. DEWITT


˝Kao što smo rekli, događaji u Jugoslaviji znatno su doprinijeli njemačkom porazu: Naredba za pripremanje ofanzive protiv Rusije, koju je Hitler izdao Vrhovnoj komandi 18. prosinca 1940. predviđala je 15. maj 1941. kao datum početka napada. Državni udar u Jugoslaviji, iz čega je proizašla potreba da se ova zemlja pokori, odložio je njemačku kampanju sve do 22. lipnja. Karl Biter, koji je izvjesno vrijeme bio predstavnik ministarstva vanjskih poslova u Vrhovnoj komandi, rekao nam je, s izvjesnom gorčinom, da je ovo odlaganje prinudilo Nijemce na zimsku bitku pred Moskvom, a tu je rat bio izgubljen....˝
(Foreign Affairs, an American quarterly review, New York, vol. 25, No 1, october 1946.)

NIKOLA TESLA


˝Naš narod pokazuje toliku moralnu snagu da nam je osvjetlao obraz pred svijetom. Ono što čine naša braća u starom zavičaju, dostojno je duha koji prožima našu narodnu pjesmu. Koliko su duševne snage, čvrstine u odluci, neustrašivosti i junaštva imali oni naši još nejaki dječaci kad su pred njemačkim puškama klicali: ˝Mi smo srpska djeca, pucajte!˝ Kako se svi mi možemo ponositi, jer znamo da u čitavoj povijesti svijeta nema tako veličanstvenog primjera! Ovi divni mučenici živjeti će vjekovima u našoj uspomeni, oduševljavajući nas za besmrtna djela. Nemojmo dozvoliti da se ta veličina umanjuje raspirivanjem mržnje protiv svoje braće. Ma što neprijatelj pokušavao učiniti, nerazdruživa je sudbina Srba, Hrvata i Slovenaca u našoj staroj postojbini.˝
(Iz proglasa Amerikancima jugoslavenskog porijekla, New York, 1941.)

*
˝…. Kao što groblja u Srbiji nisu dovoljno velika da prime tijela nevine srpske omladine koju su nacisti ubili iz osvete za gerilsku borbu, tako ni broj nacističkih ubojica nije dovoljno velik da drži Jugoslaviju u ropstvu...˝
(The Times, Louisville, Kentucky, 24.11.1941.)

HERMANN NEUBACHER


˝Tito se ogorčeno i beskompromisno borio za pobjedu u ratu od 1941. U tom ratu njemu ništa nije bilo poklonjeno. Uz teške gubitke i krvi, a pod nečuvenim tegobama, njegovi su partizani vodili fantastičnu i požrtvovnu borbu….
Da bi se pravilno shvatio razvoj događaja u Jugoslaviju, od presudne je važnosti da se nikad ne zaboravi činjenica kako je Tito sa svojom partizanskom armijom, pod rukovodstvom Komunističke partije, u višegodišnjim krvavim sukobima, postao vojna sila i da njega i njegove pristalice duboko prožima svijest o ovom uspjehu. Ova činjenica je od najveće važnosti za objašnjenje sukoba između Moskve i Beograda, koji je izbio 1948. poslije perioda napetih odnosa, začetih još u toku rata…
Kremlj je položaj ovog čovjeka podcijenio isto onoliko koliko je to učinio i njemački Glavni stan, koji se godinama nije mogao osloboditi teze o ˝balkanskim bandama˝. Vrhovna komanda Wermachta bila je glavni pobornik ove teze. Himmler, koji je na osnovi policijskih podataka bio bliži ˝političkom problemu Tito˝, prvi je u vrhovnom vodstvu uvidio izuzetan značaj Titove ličnosti. Jednom prilikom mi je rekao: ˝To je neslomljiv borac. Želio bih da mi imamo tuce takvih boraca u našim redovima˝.
Sam Hitler kasno je postao nepovjerljiv prema izvještajima o sve većim tobožnjim uspjesima u likvidiranju Titovih grupa. Godine 1944. rekao mi je jednom prilikom: ˝Pa dobro, opet će biti opkoljeno, kao u kotlu, šest Titovih divizija, Ali već unaprijed znam kako će se stvari razvijati. Za nekoliko dana biti će ih samo tri, pa onda jedna, a kad najzad udarimo našim snagama u kotlu će se naći samo nekoliko Talijana sa zavojima na nogama i nekoliko bolesnih magaraca!…˝
Danas, poslije rata i potresnih kriza, Tito nosi jedini oklop koji može jednog revolucionara zaštititi od gnjeva njegovih suvremenika. Taj oklop zove se- uspjeh.˝
(Sonderauftrag Sűdost 1940-1945. Bericht eines Fliegenden Diplomaten, Berlin, 1945.)


 

SIEGFRIED KASCHE

˝U operacijama Weis imali su Titovi partizani 15 000 mrtvih. Ali oni su se južno od Konjica i kod Jablanice probili s preko 40 000 boraca kroz četničke položaje na jugoistok, teško porazivši četnike kod Nevesinja i Kalinovika, a sada se već nalaze sa znatnim dijelovima u Sandžaku…
Zato sam smatrao da bi nas obračun između Tita i Mihailovića, bar djelomično, oslobodio ovog zadatka, dok bismo mi stajali spremni i čistili bosanski i slavonski prostor od partizana, koji se još nalaze tamo. S tim osiguravamo naše zadnje linije, koje dosadašnjim operacijama još uopće nisu osigurane. U međuvremenu, mogle bi aktivne hrvatske trupe, koje postepeno pristižu, osloboditi naše divizije za upotrebu na drugom mjestu. Ako bi se mogla iskoristiti mogućnost političkog rješenja partizanskog problema, koja je dosad bila isključivo u fazi razmatranja, moglo bi se ubrzati i olakšati čišćenje pozadinskih područja. Osim toga, na ovaj način bi se mogla uništiti politička, a s tim ujedno i moralna osnova partizanske borbe. Ali, s bezuvjetnom kapitulacijom Tita i njegovih partizana ne može se računati.˝
(Telegram Nr. 1333 od 30.3.1943. upućen ministru vanjskih poslova Trećeg Reicha, von Ribbentropu (Sl. F. Odić: Neostvareni planovi, Zagreb, ˝Naprijed˝, 1961.)

LUTERS RUDOLF

˝Tok borbe je pokazao da su komunističke snage pod Titovom komandom odlično organizirane, vješto vođene i da raspolažu borbenim moralom koji izaziva čuđenje. Neprijateljevo komandiranje bilo je izvanredno pokretno i, također, aktivno u obrani…
Nesumnjivo je da su komunisti veoma žilav protivnik kojem je dorasla samo jedinica opremljena i naoružana svim potrebama za vođenje borbe u planinama i naviknuta na najveće fizičke napore…˝
(20.6.1943. godine. Arhiv VII, mikroteka, film Műnchen 5, br. 1422- or. I)

JOSEPH GOEBBELS

˝Ljeto 1942…Zabrinjava me situacija u Jugoslaviji, naročito što se partizanska borba rasplamsava i postaje vrlo dobro organizirana…
Ove godine partizani su zadali Nijemcima mnogo nevolja. Ali ni naproljeće neće biti bolje.
Septembar 1943…Slaveni su otvoreni buntovnici. Oni masovno prilaze partizanima!˝
(The Goebbels Diarielo 1942-1943, New York, Doubleday Company, 1948.)

LUTERS RUDOLF

˝U toku više mjeseci neprijatelj je stvorio vlastito upravno područje, organizirao znatan broj boraca i osigurao zauzeto područje sa svih strana utvrđenjima i jakim razaranjem puteva. Može se računati da neprijatelj sada raspolaže sa 65 000 aktivnih boraca, naoružanih automatskim i teškim oružjem, kao i artiljerijom i tenkovima. Oni su bili formirani u korpuse, divizije i brigade. Više rukovodstvo pokazalo se kasnije vrlo dobro i pokretljivo. Srednje rukovodstvo bilo je slabije. Borbena vrijednost komunista djelomično izvanredna, djelomično potpuno dobra…˝
(31.3.1943. Povjerljivo. Komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj, I-a pov. Br. 1729/43 ˝30 dana˝, Beograd, god. XII br. 84, decembar 1952.)

ADOLF HITLER


˝Partizanski pokret dobiva u opsegu i mora zbog toga biti energičnije suzbijan jer bi mogao značiti veliku opasnost u slučaju pokušaja saveznika da se iskrcaju u Dalmaciji ili Albaniji.˝
(6.VIII. 1943. Fűhrerov glavni stan, Lothar Rendulic: Gekämpft Gesiegt Geschlagen, Wels- Heidelberg, Verlag ˝Welserműhl˝, 1952.)

LOUIS ADAMIC

˝Baš u vrijeme kada je 1928. godine izašao iz tamnice, jugoslavenska tajna policija ubila je Đuru Đakovića, bosanskog rudara, vođu lijevog krila radničkog pokreta. Tako je Broz zauzeo svoje mjesto uzevši ime Tito i dugo vremena 45 000 političkih žbira kralja Aleksandra nije moglo otkriti tko je on.
Vijesti, koje su početkom ove godine bile proturane da je Tito sudjelovao u španjolskom građanskom ratu, bile su pogrešne. On nije bio u Španjolskoj. On je ilegalno krstario željeznicom preko Italije, Austrije, Švicarske, Francuske kao i mnogi antifašisti s Balkana. Njegov glavni štab u periodu 1936-1938 bio je u Francuskoj. Tito je dvanaest godina rukovodio najuspješnijom ilegali u Europi; bila je to izvanredna obuka za obavljanje funkcije jugoslavenskog partizanskog vrhovnog komandanta….
Partizani su bukvalno otimali oružje iz ruku neprijatelja da bi ga upotrijebili protiv fašista. U početku, prirodno, bilo je mnogo vojničke nevještine. Pod Titom, pak, koji je imao bogato iskustvo iz rada u ilegali, i partizani su postajali sve efikasniji.
Sasvim suprotno Mihailoviću, Tito i njegovi suradnici vjerovali su u uspjeh svog aktivnog otpora ne čekajući anglo-američku invaziju. Titove taktičke ideje o aktivnoj borbi zahtijevala je i situacija u kojoj su se sami partizani našli kao gerilci….
….Tito je uzalud pokušavao pomoći Mihailoviću da sačuva svoje snage za rat protiv okupatora i kvislinga. Ponudio mu je sporazum, ali su četničke jedinice počele ratovati protiv partizana, zbog čega je u toku ove dvije tragične godine, unutar općeg pokreta otpora, Tito bio primoran boriti se također, i u građanskom ratu s Mihailovićem, koji ga je smatrao- banditom i komunistom.
Međutim, Tito je trijumfirao.
Njegovi vojnici- od kojih su 25% žene –borili su se i ubijali tisuće vojnika sila Osovine i kvislinga, ne prezajući od vlastitih gubitaka. Za dvije godine razbili su pet neprijateljskih ofanziva.
….Titovi vojnici mrze sile Osovine i sve ono što oni čine…
Tako žele novo uređenje Jugoslavije, narodnu vladu poslije rata…˝
(PM Post Meridiem, New York, 21IX.1943.)

HOWARD SMITH


˝Ukoliko neki socijalni pokret uopće može biti djelo jednog čovjeka, partizani su uveliko Titovo osobno djelo. Kažu da je on predvidio rat i okupaciju Jugoslavije prije više godina i da je izradio planove za borbu protiv eventualnog okupatora. Usprkos strašnim teškoćama, on je uspio organizirati prve trupe partizanskih jedinica u Srbiji u jesen 1941. Kada ih je prva njemačka ofanziva razbila, on je, koliko je mogao, prikupio sve preostale borce i vodio ih preko bosanskih planina dugim maršom od 250 milja.
Titova Vrhovna komanda premještala se prema potrebama…Donedavno partizani nisu imali nikakvih činova i sve komandante birale su trupe…
Pet puta u toku dvije godine udružene osovinske snage poduzimale su velike ofanzive da bi uništile partizane. U tim ofanzivama sudjelovalo je stotine tenkova, bombardera i neizmjerna snaga artiljerije. Pa ipak, danas su partizani bar četiri puta jači nego što su bili prije dvije godine, i njihov ugled u Jugoslaviji sve više raste.˝
(Life, New York, september 1943.)


 

DANIEL DE LUCE

˝Jugoslavenski partizani su najoduševljenija i najdiscipliniranija vojska.
Vatreni mladi jugoslavenski patrioti, sa crvenim zvijezdama prišivenim na kapama, danas vode ogorčenu oslobodilačku borbu- od krševitih jadranskih hridina do zelenih obala Dunava- protiv neusporedivo nadmoćnijih njemačkih oklopnih snaga.
Otkada je kapitulirala Italija, jugoslavenska partizanska vojska je porasla za desetak tisuća…
Vrhovni komandant partizanske vojske je uvažena ličnost, Josip Brozović, koji je poznat kao ˝drug Tito˝.
Drug Tito, za koga se govori da je veteran Republikanske vojske u španjolskom građanskom ratu, prekalio je svoje gerilske borce u discipliniranu i oduševljenu, idejom zadojenu snagu, koja jasno ispoljava više odlučnosti nego ijedna druga vojska koju sam ikada vidio prije nego što sam sro kavkasku vojsku generala Vasilija Novikova, za vrijeme rusko-engleske okupacije Irana…
Danas sam vidio u crno odjevene katoličke svećenike kako dižu svoje stisnute pesnice u visini glave; čuo sam imućne gradske trgovce koji uvjeravaju u iskrenost ciljeva partizanske vojske i zaklinju se na pomoć i suradnju s njima.
Slušao sam kada je jedan partizanski komandant brigade izjavio: ˝Nema kod nas nikakvih vjerskih ili političkih podvojenosti. U našim redovima okupljamo sve patriote koji vole Jugoslaviju i koji se za nju bore.˝
Partizanska vojska, sa crvenim zvijezdama, ne očekuje od sovjetske Crvene armije da je sada pomaže. Ona to očekuje od engleske i američke vojske, koje su već doprle do južnih obrambenih linija Hitlerove Europe.
˝Da živi američki, da živi engleski narod!˝- klicali su partizanski puškomitraljesci oko štaba, čim su ugledali moju kaki uniformu.
Njihov komandant maršal Tito ukratko je izložio situaciju jednostavnim, kratkim rečenicama: ˝Mi očekujemo pomoć američkih i i engleskih saveznika. Ona ne može doći prebrzo. Mi vodimo tešku borbu, kao što smo je uvijek vodili, dok smo čekali na ovu pomoć. I što prije ta pomoć dođe, to će prije doći do potpunog oslobođenja Jugoslavije…˝
Do sada su partizani postizali uspjehe zahvaljujući samo svojoj gerilskoj vještini i pomoći većine civilnog stanovništva…
Međutim, njihov pokret je sada uzeo takve razmjere da je to postao veliki vojni poduhvat…
To je prava narodna vojska, pa prema tome, podložna i onim greškama koje obično prave novostvorena milicija i civili.
Ali je njen duh divan.
Ona zna kako se tući bez kolebanja!˝
(The Pittsburgh Post Gazette, Pittsburgh, 7.X.1943.)


 

Poslije kraće borbe, njemačke tenkovske jedinice uništile su jedno seoce nastanjeno slovenskim stanovništvom. Na ulazu u selo bio je podignut slavoluk okićen lovorom. Moglo bi se pomisliti da je to u čast Nijemaca, ali natpis na slovenskom jeziku pokazivao je jasno da je slavoluk bio podignut u čast Tita, vođe partizana.˝
(Das Reich, London, novembar
 

 

LOTHAR RENDULIC

˝…Nije bilo nijednog njemačkog vojnika kojemu bi partizansko ratovanje bilo simpatično. Po mome dolasku na Balkan primio sam molbe preko tisuću vojnika svih činova koji su tražili prebacivanje na ruska bojišta, iako su se tamo stalno vodile velike bitke…
Nismo imali utisak da je Tito podržavao izvjesna zlodjela partizana. Naprotiv, bili smo sigurni da se trudio da dođe do zarobljenika, kako bi ih putem pregovora zamijenio za zarobljene partizane. Karakterističan je ovaj događaj: jedan od naših najboljih pilota nije se vratio s izviđačkog leta; njegov avion posljednji put je viđen nad zapadnom Crnom Gorom. Kako se već nekoliko dana nije pojavio, uhvatili smo Titovu radio-vezu s jednom crnogorskom brigadom kojoj je naređivao da mu se odmah jave: ˝Zašto je zarobljeni njemački avijatičar, suprotno naređenju, ubijen?˝ Uhvatili smo i odgovor. To je bilo izgovaranje da je u pitanju nesporazum…
… Širi slojevi stanovništva simpatizirali su partizane, njegovali ih, sakrivali i upozoravali, davali im obavještenja i pomagali im u svakom pogledu. Bez pomoći stanovništva partizani ne bi mogli sprovesti ni mali dio svojih napada na njemačke vojnike i na vojne prometne veze…˝
(Gekämpft Gesiegt Geschlagen, Wels- Heidelberg, Verlag ˝Werserműhl˝, 1953.)

*

˝General Tito je fantom, osvetnik koji napada Nijemce u jadranskim pristaništima i čak po ulicama Zagreba.
Vijesti o aktivnosti Titovih jedinica bazirane su na radio izvještajima iz Jugoslavije i na priznanjima njemačkih službenih komunikea. Prostrane teritorije od Ljubljane prema sjeveru nalaze se pod kontrolom Titovih trupa…. Partizani su pružili mnoge dokaze za svoje tvrdnje da su u borbama iskalili tisuće boraca i organizirali dobro izučene i vrlo disciplinirane vojne jedinice.
O rukovodiocu jugoslavenskih nacisti su objavili najautentičniji portret, raspisujući nagradu od 85 000 funti onome tko ga uhvati. Tito je, kažu oni, Josip Brozović, 53-godišnji metalac, rođen blizu Zagreba…
U godinama prije rata, kada su nacisti korumpirali mozgove i duše upravljača u njegovoj zemlji, Tito je postao organizator ilegalne opozicije. On je živio u ilegalnosti, kretao se u svijetu u kojem se mislilo samo o borbi, a svaka riječ bila je u stvari metak; u svijetu u kojem je vjera u slobodu cvjetala samo u nadama hrabrih ljudi.
Titovi ustanici nisu više za podcijenjivanje.
Kojom će se brzinom saveznici približavati Trećem Reichu, i sa istoka i sa juga, zavisiti će mnogo o Titu.
Titovi ustanici se mogu koristiti kao strašna vojna sila.
To mora postati primarna preokupacija savezničke vrhovne komande.˝
(Evening Standard, London, 14.X.1943.)

NICHOL C. RAGUS


˝Kada bude ispaljena posljednja puška u drugom svjetskom ratu, povjesničari i njegov narod smatrati će Tita za Georgea Washingtona, Simona Bolivara, Benita Huareza i Bernarda O´Higinsa.˝
(The Time, New York, oktobar 1943.)

HEINRICH FREI


˝Tko želi pravilno shvatiti situaciju u Jugoslaviji, mora, pored vojničkih, stalno imati na umu i političke okolnosti. Pokret iz kojeg je proizašla Titova Narodnooslobodilačka vojska i njegova privremena vlada Narodnog fronta oslobođenja, nije samo pokret protiv tuđinske vlasti njemačkih okupatora…Titova je izuzetna zasluga što je znao, ne samo pridobiti, već i oduševiti sve te individualističke i partikularističke grupe i da ih polako, ali smišljeno, organizira u jednu cjelinu, prije svega, u moćnu vojsku zadojenu borbenim duhom…Možda ni na jednom frontu u Europi karakter ovog rata- kao internacionalnog oslobodilačkog i građanskog rata- nije došao do izražaja toliko kao u Jugoslaviji. I to povećava značaj ovog ratnog područja, kojem jednog dana može pasti u djelo da sjedini veliki istočni front s južnim.˝
(Die Zeitung, London, 7.IV.1943.)



DOBRI TERPEŠEV

˝Maršal Tito, taj balkanski velikan, taj balkanski orao koji je započeo borbu pod najtežim uvjetima, koji je stvorio tako veliku vojsku i koji je dobio tako veliku borbu, služio je uvijek kao primjer bugarskim borcima…˝
(Zasjedanje Velike antifašističke narodnooslobodilačke skupštine Srbije, 9.-12.XI.1946.)

BERTHA GASTER

˝General Josip Broz, poznat kao Tito, koji je sada izabran za maršala i predsjednika Komiteta oslobođenja, bio je ilegalni radnički rukovodilac. Moša Pijade, impresionistički slikar, koji je proveo 14 godina na robiji zbog političke aktivnosti i Antun Augustinčić, možda najpoznatiji kipar Jugoslavije poslije Meštrovića, potpredsjednici su parlamenta na čijem se čelu nalazi lider dr. Ivan Ribar…
Progresivni ljevičarski liberalni politički program Titove grupe svakako uživa podršku velikog broja ljudi umornih od ˝stare garde˝.
Njihovo inzistiranje na federativnoj Jugoslaviji s jednakim pravima za sve Srbe, Hrvate i Slovence, jasno se ispoljava kao snažan kontrast uskoj politici srpskih hegemonista okupljenih oko Mihailovića…
Reakcija kraljevske jugoslavenske vlade, prema komunikeu koji je jutros izdan u Kairu, negativna je, jer se Titova grupa tretira kao ˝pokret terorističke sile˝.
(News Chronicle, London, 4.XII.1943.)



˝Jedna od najvećih ratnih misterija riješena je objavljivanjem identiteta Tita kada su politički predstavnici njegovog pokreta odlučili osnovati privremenu vladu na oslobođenim dijelovima zemlje.
Neobična skupština održana je u prisustvu 140 delegata iz različitih slojeva naroda. Oni su tada prvi put čuli ono što se odavno pretpostavljalo , naime, da je njihov komandant general Tito bio hrvatski metalski radnik. Uz buran aplauz dodijelili su mu zvanje maršala Jugoslavije i izabrali ga za predsjednika Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, koji će vršiti funkcije privremene vlade do konačnog oslobođenja zemlje.
Ova dramatična odluka doprinosi kristalizaciji kompleksa jugoslavenske situacije, prisiljavajući sve pojedince u ovoj zemlji da se sada treba odlučiti za izbor ili Titove vlade ili kralja Petra, koja operira u okupiranoj zemlji preko svog ministra rata generala Mihailovića.˝
(The New York Times, 6.XII.1943.)

VICTOR H. BERNSTEIN

˝Titovo ime ostat će zapisano u povijesti. Njegove čete angažiraju danas gotovo isto toliko divizija koliko i snage generala Eisenhowera. Ali, to još nije sve. Partizani su organizirali vijeće, u kojem se nalaze pravilno izabrani narodni predstavnici. Mnogi od ovih ljudi zauzimali su visoke položaje u Jugoslaviji. Svaki poznavatelj ove zemlje priznaje da oni imaju pravo predstavljati suveren organ. Taj ministarski savjet je Narodni front, koji čine demokratske stranke Jugoslavije. To je prva, zaista narodna vlada koju je formirao jedan uistinu općenarodni pokret u okupiranoj zemlji. Na taj način kairska vlada se nalazi u opoziciji prema svemu što je hrabro i sposobno za život u svom narodu.˝
(New Statesman and Nation, London, 12.XII.1943.)

ADOLF HITLER

˝ Ipak nam je uspjelo razbiti znatan dio Titovih organizacija i partizanima nanijeti velike gubitke u ljudstvu i materijale. Začuđuje nas i zabrinjava činjenica u kojoj je mjeri napredovala organizacija pobunjenika. Krajnji je čas da ugušimo ustanak, ako se ne želimo izložiti opasnosti da u času anglosaksonskog iskrcavanja na Balkan dobijemo udarac s leđa…˝
(Hitler e Mussolini, Lettere e documenti, Rizzoli editore, Edizione italiana con introduzione e rote di Vittorio Zincone, la Edizione, giugno 1946., 132/133- Sl. F. Odić: Neostvareni planovi, Zagreb, ˝Naprijed˝, 1961.). Fragment iz pisma upućenog Benitu Mussoliniju.

titanik @ 10:47 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, srpanj 12, 2007
U nasem drustvenom sistemu glavni faktor mora da bude nas radni covjek i on to mora da osjeti.

Kada govorimo o nasem sistemu samoupravljanja, suvise to cinimo uopsteno i ne sagledavamo mnoge stvari koje duboko tangiraju radnog covjeka.Treba uvjek imati u vidu klasnu sustinu naseg drustvenog razvitka. Za socijalisticki razvitak nije dovoljno da stvaramo samo fabrike. I u kapitalistickim zemljama postoje i podizu se jos vece fabrike, ali znamo kakav je to nacin proizvodnje i kome odlazi profit.

Nisu ,dakle fabrike same po sebi ono sto je najbitnije. Fabrike,kao i hidrocentrale, predstavljaju sredstvo za brzi razvitak socijalizma.Nije Lenjin slucajno isticao da je elektricna energija jedan od osnovnih elemenata socijalistickog razvoja.Danas se otislo mnogo dalje,danas smo u eri,elektronike.Sve je to i te kako vaznoi ovladavanje svim sto je ljudski um stvorio je neophodno za brzu izgradnju socijalizma. Ali, ponavljam, to nikako nije ono osnovno sto daje karakter drustvenog sistema.Bitni su drustveni odnosi. Zato ja isticem znacaj klasnog aspekta. U nasem glavni faktor mora da bude nas radni covjek i on to mora da osjeti.

Medjutim,kod nas se cesto o tome ne vodi dovoljno racuna. Ima dosta mjera u kojima nije u pravom planu interes radnog covjeka, iako se misli da je tako. Evo,na primjer, kada sada govorimo o raznim restrikcijama, ne sagledavamo u kolikoj mjeri one mogu da pogode radne ljude.

Ili, na primjer, dali su nasi proizvodjaci, koji stvaraju drustvenu akumulaciju,dovoljno nagradjeni za svoj rad? Nisu. Oni su dugo vremena stezali kais i svjesno su se mirili sa nizim standardom. Jos i danas mnogi nisu placeni onako da bi mogli zivjeti onako kako zasluzuju. Zato veliki broj njih odlazi van. Kod nas se jos uvjek znatan dio viska vrijednosti administrativno zahvata i odtudjuje od radnika. On zna kuda to ide, ali ne osjeca neposrednu korist u dovoljnoj mjeri."

Ovaj odlomak iz goovora druga Tita (Borba,30.Novembbra 1970) sasvim jasno pokazuje,koliko je njemu licno bilo vazno pitanje radnicke klase.

Po meni je ovo samo jedan mali dio koji jasno pokazuje,zasto se nesmije zaboraviti rad i djelo druga Josipa Broza Tita.Ni jedan drzavnik se nije u tolikoj mjeri zalagao za polozaj radnicka klase i obicnih gradjana.Tito je znao,sretna radnicka klasa,sretan gradjanin,sretna i drzava.

Zivjelo bratstvo i jedinstvo svih naroda i narodnosti.

Zivela radnicka klasa.


titanik @ 21:52 |Komentiraj | Komentari: 0
Sedmi kongres SKJ, odrzan u Ljubljani 1958.g. donio je nov program SKJ, koji se, izmedju ostalog, kriticki osvrce na drzavni socijalizam i ukazuje na znacaj stvaranja samoupravnih odnosa u razvoju socijalisticke Jugoslavije. Kongres je mogao sa ponosom utvrditi da je Jugoslavija na tom putu postigla velike uspjehe koji su se odrazili i u njenom privrednom razvoju, a taj je bio tada tri do cetiri puta brzi od razvoja naj razvijenijih zapadnoevropskih zemalja.

1963.g. Jugoslavija je dobila nov Ustav koji je ozakonio daljnji razvoj samoupravljanja. Jugoslavija je tad u skladu sa svojim razvojem promijenila naziv u Socialisticka Federativna Republika Jugoslavija. (SFRJ)

Sa bitkom za samoupravljanje sve je vise rastao zahtjev da radna organizacija mora raspolagati rezultatima svoga rada. Taj se zahtjev prosirio i na drustveno politicke zajednice: da rezultatima svoga rada mora raspolagati, komuna,pokraina, republika. Uvazavanje toga zahtjeva znacilo je odumiranje otudjenih sredista moci, i drzavnih i drugih.

Razvoj Samoupravljanja zahtjevao je nov odnos ravnopravnosti nacija i narodnosti koji bi se temeljio na njihovim samoupravnim pravima. Dotadasnji ustav, takva samoupravna prava nije osiguravao.

To su bili razlozi zbog kojih se morala sprovesti reforma federativnog uredjenja nase zemlje.

S jedne strane,takvom su se procesu odupirala staljinisticka shvatanja o potrebi jake centralisticke drzave, dakle o vracanju na drzavni socijalizam. Pojavila su se cak i shvatanja da se u procesu razvoja socijalizma jugoslovenske nacije stapaju u jedinstvenu jugoslovensku naciju, bez postojanja drugih nacija i nacionalnosti. Bila su to unitaristicka shvatanja koja je KPJ odbacia jos u predratno vreme,shvatanje suprotno duhu AVNOJ-a i ostvarene ravnopravnosti naroda i narodnosti u toku narodnooslobodilackog rata. Nosilac ideja takvog vracanja na jaku centalizovanu drzavu i politiku "cvrste ruke" protiv zapocetog procesa demokratizacije, bila je grupa oko Aleksandra Rankovica. Takva su shvatanja osudjena kao neprihvatljiva, a Rankovic iskljucen iz Centralnog komiteta i iz SKJ.

Drugo krajnje shvatanje bio je zahtjev za potpunim osamostaljenjem republika do njihovog odcepljenja iz Jugoslavenske zajednice.


U Hrvatskoj su takvi zahtjevi isli za tim da se ostvari velikohrvatska ideja o okupljanju citavog hrvatskog naroda u " svojoj" drzavi. Velikosrpska ideja o okupljanju srpskog naroda u svojoj drzavi.Takvim zeljama se suprotstavljala Bosna i Hercegovina i neki drugi djelovi zemlje u kojima nase nacije i narodnosti zive izmjesani.Pocela se raspirivati nacionalna netrpeljivost.Takav nacionalizam ozivljavao je tada u svim nasim sredinama.Jedini put da se suzbije i jedna i druga tendencija bio je dalje razvijanje ravnopravnosti nasih nacija i narodnosti na osnovu samoupravnih odnosa. Proces se vrsio postepeno i uz velike otpore. Zapoceo je promjenama Ustava 1967, 1968, 1971. godine a zavrsio se donosenjem novog Ustava 1974 godine.

U osnovnoj organizaciji udruzenog rada radnici upravljaju radom i poslovanjem, uredjuju medjusobne odnose u radnom procesu, odlucuju o raspodjeli dohodka koji stvaraju.Osnovne organizacije udruzuju se samoupravnim sporazumom u radnu organizaciju, a vise radnih organizacija mogu stvorit slozenu organizaciju udruzenog rada: fabrike se udruzuju sa transportnim organizacijama,bankama, itd. Tako radni ljudi na osnovu razvijene podjele rada u savremenom drustvu udruzuju i razmenjuju svoj rad. Oni razmenjuju svoj rad i sa organizacijama u skolstvu, zdravstvu i kulturi stvarajuci sa tim organizacijama samoupravne interesne zajednice.

1976.Skupstina SFRJ donijela je Zakon o radu u kojem su razradjena ta ustavna nacela.

Vidjeli smo da proizvodjaci ne zive samo u svojoj radnoj organizaciji udruzenog rada. Oni su i stanovnici odredjene mjesne zajednice i opstine. U skupstini opstine radni ljudi upravljaju poslovima opstine preko svojih delegcija.Tako i opstine postaju samoupravne organizacije. I skupstine republika i pokrajina kao i saveznu skupstinu sacinjavaju delegacije pa takav sistem nazivamo delegatskim sistemom.

Na taj nacin delegatski princip samoupravljanja sproveden je od opstine do pokrajine, republike i federacije. Time je i Jugoslavija federacija ravnopravnih naroda i narodnosti postala samoupravna zajednica ravnopravnih naroda i narodnosti.Nasa zemlja, uprkos brzom poslijeratnom razvoju i postignutim rezultatima,nasla se posljednjih godina u velikim privrednim teskocama. Uzroci su mnogostruki- i spoljni i unutrasnji. Posljednjih godina citav svijet je zahvatila duboka privredna kriza. U razvijenim industriskim zemljama zapadne evrope, u SAD i Kanadi postoje desetine miliona nezaposlenih. Ogromni izdaci za naoruzanje, mnogostruko povecanje cijene nafte,stagniranje pa i opadanje industrijske proizvodnje pogodili su i najrazvijenije industrijske zemlje Zapada, pa i zemlje SEV-a, ponajvise Poljsku, koja se nasla u teskoj drustvenoj i privrednoj krizi.Ali kriza je najteze pogodila zemlje u razvoju pa tako i nasu zemlju. Medjutim veliki dio proistekao je iz nasih sopstvenih propusta i postupaka.Kao i ostale zemlje u razvoju i nasa se zemlja razvijala se uz pomoc inostranih zajmova, no nisu svi zajmovi pravilno iskorisceni.Kamate su povecane,pa je pozajmljeni kapital postao znatno skuplji.Nedostatak sirovina,nedovoljan izvoz na rentabilna trzista, veci uvoz nego izvoz dovode do rasta dugova nase zemlje prema inostranstvu. Produktivnost rada nasih radnika u zemlji zaostaje za produktvnosti nasi radnika u inostranstvu.Zaostajala su i planirana ulaganja u proizvodnju hrane.

Radnicko samoupraljanje, u svim sferama drustva, je proces koji zahtjeva visok nivo Inteligencije svih ucesnika u njemu, veliku Ljubav prema domovini, i razumjevanje politickog sitema.

Kratkovidost vedecih politickih funkcionera,nacionalizam kao i vjerski fanatizam,te naivnost mase je zloupotrebljena u ime onoga sto danas imamo.Po sistemu zavadi pa vladaj, su politicari, ovoga puta izigrali svoje gradjane i radnicku klasu.                                                      
Nastavak slijedi.

Dali ce narodi i narodnosti skupiti snagu da se vrate na put sa koga su ih politicari odveli vidjecemo u narednim godinama.Sasvim sigurno je vec sada,put i politika Josipa Broza Tita je bila ispravna i cjenjena u cjelom svijetu, zato se ponosimo sto smo imali cast da zivimo u njegovo vreme.Mozda ce neka nova garnitura jednoga dana shvatiti sta znaci: Zajedno smo jaci,bratstvo i jedinstvo,nesvrstanost i sloboda naroda. Mozda ce jednoga dana ljudi shvatiti da nije sva sreca u kapitalu, nego i u vrednosti duha i duse.

titanik @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 0
Hamdija Pozderac je bio bosanskohercegovacki politicar, predsjednik predsjednistva Bosne i Hercegovine i predsjednik ustavne komisije SFRJ 1970-ih i 80-ih godina. Rodjen je 15. 01. 1924. godine u Cazinu. Kao srednjoskolac ukljucio u rad tada ilegalne organizacije SKOJ-a, a u NOB  ukljucio se  1941. godine, te obavljao niz vaznih funkcija i vojnih duznosti.

Bio je nosilac Partizanske spomenice 1941. i odlikovan je Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom Republike, Ordenom jugoslovenske zastave sa lentom i ordenom junaka socijalističkog rada. Nosilac je nagrade ZAVNOBiH-a.

Poslije rata je obavljao niz partijskih i državnih dužnosti. Od 1965. godine je bio član CKSKBiH. Bio je poslanik Prosvjetno-kulturnog vijeća Skupštine SRBiH, od 1971 do 1974 predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a od 1971. do 1978. godine predsjednik Skupštine SRBiH. Bio je član Izvršnog komiteta CKSKBiH i sekretar Sekretarijata, a dugo vremena je bio član Predsjedništva CKSKJ i predsjednik CKSKBiH. Na kraju svoje bogate političke karijere bio je i član Predsjedništva SFRJ, a kada je trebao biti izabran za predsjednika Predsjedništva bio je prisiljen da da ostavku i da se sramno povuče iz političkog života Jugoslavije kojoj je posvetio cijeli svoj život.

Bio je visokoobrazovan, a završio je Visoku partijsku školu u Moskvi, te Filozofski fakultet u Beogradu 1959. godine.

Izdao je niz publicističkih i naučnih djela, a od 1961. godine je predavao opštu sociologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Umro je u aprilu 1988. godine u Kliničkom centru bolnice Koševo u Sarajevu i to pod i danas još nerazriješenim okolnostima.

Uloga u politici BiH

Hamdija Pozderac u svom odnosu prema Bosni i Hercegovini se protivio svemu što je imalo predznak samo jedne nacije. Zbog čega je bio često kritikovan jeste bilo njegovo protivljenje boljem organizovanju Muslimana, ali je to, u suštini, posljedica njegovog stalnog insistiranja na zajedničkoj izgradnji i organizovanju. To je ponekad imalo loš odraz na politiku prema Muslimanima, ali se u svakom pogledu pozitivno odrazilo na sprječavanje srpskih i hrvatskih nacionalista od većeg širenja u Bosni.

Njegovo uklanjanje sa političke scene Jugoslavije kao najjačeg političara kojeg je Bosna i Hercegovina ikada za vrijeme komunizma imala, se može jedino dovesti u vezu sa njegovim insistiranjem, kao predsjednika Ustavne komisije Skupštine Jugoslavije, na nemijenjanju osnovnih načela Ustava iz 1974. godine a koji su dali Muslimanima (kasnije Bošnjacima) status narodnosti unutar SFRJ.

Suprostavio se nacionalističkim politikama kada je to bilo najpotrebnije, a u suprotnom, da nije spriječio Miloševića i slične da mijenjaju Ustav tokom 70-tih i 80-tih godina, možda Bosne danas nikako ne bi ni bilo kao nezavisne i suverene države. Hamdija Pozderac je sasvim sigurno bio prvi koji je morao biti uklonjen, da bi se mogla ostvariti ideja "Velike Srbije". Zato je najbolje poslužila inscinirana afera Agrokomerc, koja mu je politički i presudila.

titanik @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, srpanj 11, 2007
Džemal Bijedić (12. april 1917-18. januar 1977), rođen u Mostaru, gdje je i odrastao kao potomak ugledne trgovačke porodice. Kao gimnazijalac se simpatiše sa pokretom komunista, kome se tokom studije u Beogradu i priključuje. Oktobra 1939. u Beogradu biva primljen u SKOJ, a decembra 1939 u mostarskoj organizaciji u KPJ. Četri puta biva zatvaran, svaki put u Mostaru. Za vrijeme Drugog svjetskog rata aktivno kao član Partije učestvuje u NOB-i. Nakon rata postaje pomoćnik ministra unutrašnjih poslova vlade Bosne i Hercegovine, potom 1948. načelnik Uprave za agitaciju i propagandu Centralnog komiteta KPBiH. Lista njegovih funkcija je duga i vodi ka gore na hijerarhijskoj ljestvici: sem dvije navedene funkcije bio je i sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu, član Izvršnog vijeća Bosne i Hercegovine, predsjednik Republičkog vijeća, predsjednik Skupštine SRBiH i na kraju predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV) 1971 godine. Tragično je preminuo 18. januara 1977. g. u avionskoj nesreći na putu za Sarajevo u vrhuncu svoje moći. Supruga Razija je poginula zajedno sa Bijedićem. Iza sebe su ostavili troje djece: Dragana, Azru i Milenka.

Uloga u politici BiH

Potpisnik letaka za borbu za autonomiju Bosne i Hercegovine u međuratnom periodu do 1941. do svoje pogibije se zalaže za razvitak privrede, primjenu principa samoupravljanja, promociju Jugoslavije u inostranstvu i jačanje Pakta nesvrstanih. Organizator nove bosanske privredne reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mreže, regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i telekomunikacija, te 80-tih godina djelimično ostvarenog kulturnog projekta "hiljadu škola". Za kratko vrijeme susreće sve važnije svjetske državnike tog vremena, Mao Ce Tunga (Mao Tse-Tung), Džeralda Forda (Gerald Ford), Leonida Brežnjeva (Leonid Brežnjev). Uvijek uz Tita, špekulisan je kao njegov mogući nasljednik, što je otvorilo sumnje u slučajnost avionske nesreće. Priče o umješanosti Titove supruge Jovanke Broz u ovoj avionskoj nesreći i do dan danas su ostale žive. Naime, Tito koji je do tada stalno putovao sa Jovankom širom svijeta, je poslije ove avionske nesreće stavio sopstvenu suprugu u kućni pritvor.

titanik @ 09:44 |Komentiraj | Komentari: 0

25.11.1943. god. u Mrkonjic Gradu odrzano je I zasjedanje ZAVNOBIH-a. Tada su se prvi put  u istoriji BiH zajedno sastali predstavnici srpskog, hrvatskog  i muslimanskog naroda.

U glavnom  dokumentu ZAVNOBIH-a istaknuto je da narodi BiH stvaraju zajedno sa ostalim narodima Demokratsku Federativnu Jugoslaviju slobodnih naroda. Jedino politicko tijelo naroda BiH bio je ZAVNOBIH. Kroz to tijelo narodi BiH su htjeli da njihova zemlja ne bude ni srpska, ni hrvatska  a ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska. Ove odluke potvrdilo je II zasjedanje AVNOJ-a.

 

Drugo zasjedanje odrzano je u Sanskom Mostu  od 30.06. do  02.07. 1944. tada je donijeto jedanaest odluka. Posebno je vazna deklaracija o pravima gradjana BiH.

 

Trece zasjedanje odrzano je u Sarajevu od 26. do 28. 04.1945. zakonom o izmjenama i dopunama odluke o konstruisanju ZAVNOBIH-a  prerastaju u Narodnu skupstinu BiH na celu sa Rodoljubom Colakovicem. Ove3 odluke potvrdilo je III zasjedanje AVNOJ-a.  

titanik @ 08:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 10, 2007

 Edvard Kardelj (Ljubljana, 27.01. 1910. - Ljubljana, 10. 02. 1979.), slovenski i jugoslavenski komunisticki politicar i publicist.
Rodjen je u radnickoj porodici. Otac mu je bio i clan Socijaldemokratske stranke..
Nakon zavrsetka gradjanske skole, upisao je uciteljsku skolu, koju je zavrsio 1929. godine.
Clan SKOJ-a postaje 1926., a dvije godine kasnije i clan KPJ.

U uciteljskoj sluzbi nije radio, jer je poslije mature hapsen  zbog komunistickog djelovanja. 1930., od strane Suda za zastitu drzave, osudjen je na dvije godine zatvora koje je i odsluzio u Zabeli kod Pozarevca. U radnickom se pokretu rano aktivirao. Radio je ilegalno kao protivnik sestojanuarske diktature. Zbog politickog rada i kao publicist je hapsen je i progonjen. Godine 1934. otisao je ilegalnim putevima u inozemstvo. Sve do Drugog svjetskog rata bavio se publicistikom. Izmedju ostalog je objavio politicko - povijesni rad "Razvitak slovenskog nacionalnog pitanja", koji je izasao 1939. godine pod pseudonimom Sperans, ali ga je cenzura zaplijenila zbog antifasistickih tendecija.
Godine 1941. zajedno sa istomisljenicima osnovao je Oslobodilacki front u Sloveniji i postao potpredsjednik Izvrsnog odbora tog udruzenja. Rujna iste godine ilegalno je dosao u Beograd. Sudjelovao je na skupovima u Stolicama, kod Krupnja i tada postao clan Narodnooslobodilackih partizanskih odreda Jugoslavije.
Na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu izabran je za clana Predsjednistva te organizacije i imenovan za potpredsjednika Nacionalnog komiteta oslobodjenja Jugoslavije.
Edvard Kardelj je jedan od tvoraca istorijskih odluka donesenih na zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu. Otada neprekidno rukovodi radom u izgradnji zakonodavstva nove Jugoslavije, na njenom organiziranju i afirmiranju.
Poslije rata, vrsio je najvaznije funkcije u drzavi.
Od 7. 03. 1945. potpredsjednik je Savezne vlade, a zatim i ministar vanjskih poslova. Poslije ustavne reforme 1963. godine postao je potpredsjednik Saveznog izvrsnog vijeca.
Bio je sef jugoslavenske delegacije na Konferenciji mira u Parizu (1946.), sef delegacije FNRJ na zasjedanju OUN 1947., bio je na zasjedanju Saveza ministara vanjskih poslova u Moskvi 1947. ik 1948. godine, bio je sef delegacije FNRJ na Trecem zasjedanju OUN u Parizu 1949., na cetvrtom i petom zasjedanju iste organizacije u New Yorku 1950. godine.
Vrsio je ulogu tajnika Izvrsnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, generalnog tajnika SSRNJ i clana CK SKJ Slovenije. Vec 1949. Kardelj je izabran za pocasnog clana Slovenske ANU, a poslije je postao clan Srpske, Bosansko - hercegovacke i Makedonske akademije znanosti i umjetnosti, te pocasni doktor Ljubljanskog sveucilista.
Godine 1955. radio je na izradi takozvane Beogradske deklaracije u sredjivanje jugoslavensko - sovjetskih odnosa nakon Staljinove smrti.
Godine 1963., po usvajanju novog Ustava SFRJ, izabran je za predsjednika Savezne skupstine. Tu je funkciju obavljao do 1967. godine.
Za redovnog profesora Ekonomskog fakulteta u Ljubljani izabran je 1974. godine. Na Desetom kongresu SKJ iste godine Kardelj je izabran za clana Predsjednistva CK SKJ, a zatim i clana Predsjednistva SFRJ.
Tesko se razbolio krajem 1978. godine. Odlazi u Klinicki centar u Ljubljani, gdje i umire 10. veljace 1979.

Edvard Kardelj je bio poznat po svojim partizanskim pseudonimom Bevc. Jedan je od tvoraca zloglasnog logora Goli otok, koji je sluzio za izolaciju Staljinovih pristalica. Osim toga, nosi odgovornost za masovnu likvidaciju nacionalnih snaga u Kocevskom rogu sredinom svibnja 1945.

Dugo vremena je smatran za drugog covjeka Jugoslavije i nasljednika marsala Tita.
Imao je cin general - potpukovnika JNA
 .
Odlikovanja
• Orden narodnog heroja
• Orden partizanske zvijezde
• Orden narodnog oslobodjenja
• Orden bratstva i jedinstva
• Orden za hrabrost
Najznacajnije publikacije i knjige
• Razvoj slovenskega narodnega vprasanja; Ljubljana, 1936.
• Put nove Jugoslavije ; Beograd, 1960.
• O osnovama drustvenog i politickog uredjenja ; Zagreb, 1970.
• Problemi nase socijalisticke izgradnje ; Beograd, 1972.
titanik @ 10:01 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 9, 2007

III zasjedanje AVNOJ-a odrzano je  od 07.08. do 10.08. 1945. U Beogradu. Tom prilikom AVNOJ se konstruisao kao Privremena narodna skupstina. Zadatak joj je bio da pripremi Ustavotvornu skupstinu, za koju su odrzani izbori novembra 1945. Na ovim izborima Lista narosnog fronta dobila je 96 % glasova. Narodna skupstina je 29.11.1945.proglasila FNRJ ( Federativnu Narodnu Republiku jugoslaviju)., tj Jugoslavija je postala federativna republika  6 ravnopravnih republika.

31.01.1946.  usavojen je Ustav FNRJ. Ustavotvorna skupstina tada je pretvorena u Narodnu skupstinu i tako je stvorena Republika , a zbacena monarhija.

AVNOJ je prestao da postoji.

titanik @ 19:26 |Komentiraj | Komentari: 0

I zasjedanje AVNOJ.a odrzano je 26.11.1942. u Bihacu, nadajuci se da ce se dobiti politicki legitimitet.  Sastojao se od komiteta , komunistickih i nekomunistickih  pšartizanskih predstavnika pod rukovodstvom Josipa Broza Tita AVNOJ je proglasio podrsku  : demokratiji ,  pravima etnickih grupa, nepovredivosti privatne svojine, individualne ekonomske inicijative za razlicite grupe

 

titanik @ 19:23 |Komentiraj | Komentari: 0

II zasjedanje AVNOJ-a odrzano je u vrijeme  zasjedanja konferencije  Velike trojice u Teheranu. Privremene odluke sa I zasjedanja  u Bihacu sada su uokvirene. Jednoglasno je odbacena mogucnost vracanja monarhije. Odredjen je kurs novog drustva koje se razvijalo kroz narodni ustanak.

Donijete su odluke pomocu kojih je u osnovama zavrseno stvaranje nove Jugoslavije, koja je dobila parlament i vladu. Po zavrsetku rata 29.11. slavljen je kao drzavni praznik, a na grbu Jugoslavije urezan je datum 29.11.1943.

Odlukama AVNOJ-a suprostavio se engleski premijer Vinston Cercil, jer se odluka o zabrani povratka kralju ticala njega licno. Sovjetski Savez nije obavjesten o zasjedanju.  Radiogram sa zasjedanja poslat je odmah. Time je Staljin stavljen pred gotov cin.  Situacija  e bila komplikovana , jer se u isto vrijeme odrzavala konferencija  izmedju Ruzvelta, Cercila i Staljina  u Iranu. Blagovremeno neobavjestavanje  SSSR –a i rad jugoslovenskog CK na svoju ruku predstavnici Imformbiroa, kasnije su iskoristili da svale na teret Jugoslovenima.

Na Teheranskoj konferenciji najznacajnija odluka je bila da se prizna NOPJ. Time je pocelo gradjenje Jugoslavije.

Kao reakcija u zemlji   na  II zasjedanje avnoj.a , polovinom 1944. Predstavnici JvuO (ravnogorski pokret) odrzali su  u selu Ba Svetosavski kongres. Na njemu je usvojena rezolucija  suprotna  deklaraciji koju je formulisao AVNOJ. Na Teheranskoj konferenciji Velike sile su vec presudile. Time je pobjeda narodnooslobodilackog bloka bila pitanje vremena.

U Avgustu  1945 odrzano je Trece zasjedanje AVNOJ-a. Ono je bilo i posljednje. 

titanik @ 15:33 |Komentiraj | Komentari: 0

U odluci AVNOJ-a Nacionalni komitet je najvisi naredbodavni  organ narodne vlasti Jugoslavije. Preko njega AVNOJ  ostvaruje izvrsnu funkciju. Mosa Pijade je predlozio imenovanje clanova prvog  sastava NKOJ-a

Predsjednik i povjerenik za narodnu odbranu – Marsal Josip Broz Tito

Prvi podpredsjednik NKOJ-a Edvard Kardelj

Drugi podpredsjednik NKOJ-a Vladislav Ribnikar

Treci podpredsjednik  Bozidar Magovac

Povjerenik za  spoljne poslove Josiup Smodlaka

Povjerenik za unutrasnje poslove vlada Zecevic

Povjerenik za prosvjetu Edvard Kocbek

Povjerenik za narodnu privredu Ivan Milutinovic

Povjerenik za finansije Dusan Sernec

Povjerenik za saobracaj sreten Zujovic- Crni

Povjerenik za narodno zdravlje dr  Milivoj Jabrisak

Povjerenikza socijalnu politiku dr Anton Krzisnik

 Povjerenik za sudstvo Frane Frol

Povjerenik za ishranu Mile Perunicic

Povjerenik za gradjevine Rade Pribicevic

Povjerenik za sume i rude Sulejman Filipovic

 

titanik @ 15:32 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Na II zasjedanju AVNOJ-a bilo je 142 delegata. Zasjedanje je pocelo u 19 sati. Vrata doma kulture bila su otvorena za sve gradjane koji su zeljeli prisustvovati. Svi osim delegata su pretresani na vratima. U blizini grada postavljeni protivavionski mitraljezi u slucaju napada, a grad je zamracen u 19.15 sati. i vrata Doma kulture su zatvorena, kojeg su obezbjedjivale jake snage.

Rad delegata zapoceo je himnom Hej Slaveni, a zavrsen je ujutro u 5 sati kozarackim kolom.

Radnim tijelom zasjedanja rukovodio je

Vojislav Kecmanovic

dr Ivan Milutinovic

dr Sreten Zujovic

dr Josip Vidmar

dr Pavle Gregoric

dr Zlatan Sremec

dr Sulejman Filipovic

i pravoslavni svestenik Krupnja Vlada Zecevic

Predsjednik AVNOJ- a izabran je na I zasjedanju u Bihacu 1942. dr.Ivan Ribar.otvorio je zasjedanje referatom „ O radu AVNOJ-a izmedju dva zasjedanja“.

Nakon pauze od pola sata oko 21 sat.za govornicu je izasao Tito. Referat je poceo rijecima

 „Stvaranje  AVNOJ-a  jeste tekovina nase NOB-e do tog vremena. Polozeni su temelji na kojima se gradi jedno novo , pravednije uredjenje u zemljama  Jugoslavije, polozeni su temelji  jedne prave istinski demokratske, narodne, vladavine“....

Svoj referat zavrsio je rijecima

„Borba nasih naroda i sjajni uspjesi, koje su oni postigli na bojnom polju pomocu svoje slavne  NOV i POJ  stvorili su nam  pred citavim svijetomvelike simpatije. Stvorili su ove uvjete da nasi narodiostvare svoje teznje- slobodu istinsku demokratsku federativnu Jugoslaviju“.

 Na zasjedanju govorilo je 44 delegata.

Dr Ivan Ribar je procitao odluke II zasjedanja AVNOJ-a. Posto je citanje zapoceto u 23.45 to se kao datum donosenja odluka uzeo 29.11.1943.

 

titanik @ 15:30 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 3, 2007

U svom radu sluzio se raznim imenima. Ta imena su upisivana u sluzbene dokumente ili u pasose  zemalja koje je koristio.

Kao partijski radnik i funkcioner koristio je ilegalna imena: Georgijevic, Zagorac, Valter, Pepek, Novak, Rudi, Stari...

Posjedovao je i jedan svedski pasos u kome je bio upisan kao John Alexander Karlson. Zatim kanadski s imenom Spiridon Mekas. U Jugoslaviji je imao dokumenta na ime Ivana Kostanjseka i na ime Slavka Babica.

Po izlasku sa robije 1934.god uzeo je ime Tito. Prvi put tako se potpisao u pismu iz Beca, gdje je 1934 bilo sjediste CK. Odatle se Tito javljao partijskoj organizaciji u Zagreb.

Samo mali broj njrgovih najblizih saradnika znao je ko je Tito. Svoj identitet otkrio je u novembru 1942. na javnom skupu u Bosanskoj krajini.

Poslije rata, borci i narodi Jugoslavije nastavili su da Josipa Broza zovu omiljenim imenom - Tito, koje je postalo simbol naše oslobodilačke borbe i simbol poslijeratne socijalističke izgradnje
titanik @ 12:53 |Komentiraj | Komentari: 0