Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog - svibanj 2011
petak, svibanj 20, 2011


 

Djurdjica Bjedov, udana Gabrilo, zivi u Svicarskoj gdje u Luganu odnosno u Locarnu radi kao voditelj plivacke skole. Ima cetvero djece:

 Anamariju,

Nikolu,

Luku i

Ivanu.

Jedini evidentirani plivacki kandidat za igre u Ciudad Mexicu bila je Mirjana Segrt. No na  OI  poslane su uz Mirjanu i Ana Boban, Zdenka Gasparac i Djurdjica Bjedov.

«Ispalo je dobro, odlicno. Ocito je bio pametan covjek.
U Meksiku krenulo je lose. Ne samo nama plivacima. Vera Nikolic, svjetska rekorderka na 800 m je odustala, nasa stafeta bila je diskvalificirana i nas cetiri isle smo plivati pojedinacne utrke, vise reda radi.
100 m prsno bila je sasvim nova disciplina, a najvece favoritkinje bile su Galina Prozumenscikova i Sharon Wichman. Ja sam u finale usla s petim vremenom i plivala sam u drugoj stazi. Jedino cega se sjecam bilo je onih pola sata prije utrke. Najtezi trenuci. Sjedimo u svlacionici, cekamo poziv u bazen, srce ti tuce za poludit', pogledavam protivnice i pomislim: Pa i one sigurno imaju tremu, stisce ih u stomaku, pa i one su od krvi mesa, zasto bi, 'benti Iruda, unaprid bile bolje od mene.

Same utrke se uopce ne sjecam. Niti kako sam startala, niti kako smo okrenule, tek ono kad je utrka zavrsila da svi gledaju u mene, da su i sve kamere uperene, a ja onda u nevjerici upirem ruke prema sebi pitajuci bez rijeci, pa jesam li to ja pobijedila?! Ta slika, toliko puta objavljena, nabijena je emocijama, ali kod mene sve izlazi iz duse. I bas tako je bilo na citavoj utrci. Plivala sam sekundu brze od svoga rekorda, a kada u taj rezultat uvrstimo ogromnu nadmorsku visinu, vjerojatno je to bilo cak bolje i od samoga svjetskoga rekorda.

200 m je bila druga prica. Tu sam ja bila u fokusu. Srebro je takodjer bilo svjetska senzacija.
Docek u Splitu je bio fantastican. Nosila sam veliki sombrero. Bili su to i dani ponuda i obecanja. Malo ih se kasnije ostvarilo. Mogla sam doduse u Sjedinjene drzave, zvali su me na najbolje koledze. Ostala sam u Splitu, kasnije kratko otisla u Beograd, tamo su silno ulagali u plivanje, vratila se pod Marijan i onda sa suprugom, vaterpolistom, preselila u Svicarsku. Najprije sam desetak godina radila kao trener, sada vodim dvije skole.»

titanik @ 00:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare