Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog - travanj 2012
subota, travanj 21, 2012
 



21. april 1941.— U Becu ministri inostranih poslova Njemacke i Italije zapoceli su  dvodnevni sastanak, na kome su, na osnovu Hitlerovih direktiva, definitivno utvrdili rasparcavanje Jugoslavije.

Jugoslovensku drzavnu teritoriju su podijelili demarkacionom linijom na dva osnovna dijela: nemacko i italijansko interesno podrucje, s tim sto su izvjesne teritorije prepustili svojim satelitima Madjarskoj i Bugarskoj

Demarkaciona linija se, uglavnom, poslije manjih izmjena, protezala linijom Vrh — Licne — Jezica — Litija — Cerklje — Samobor — Petrinja — Glina — Bos. Novi — Sanski Most —
Mrkonjic-Grad — D. Vakuf — juz. od Sarajeva — Ustipraca — Priboj — juz. od Novog Pazara — Orlova cuka — Sar-planina — ist. od Kiceva — Ohridsko jezero — Prespansko jezero.


titanik @ 20:26 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, travanj 19, 2012
 Janko Lisjak Puska  (1914-1943), sekretar Mesnog komiteta KPJ za Beograd i narodni heroj.

Rodjen je 9. februara 1914. godine u selu Sagudovcu, kod Donje Stubice. Potice iz siromasne seljacke porodice.

Janko je poslije zavrsene osnovne skole, posao na zanat. U Mariji Bistrici zavrsio je limarski i vodoinstalaterski zanat i radio kao radnik, sve dok nije pozvan na odsluzenje vojnog roka, 1934. godine. Vec u vrijeme segrtovanja poceo se zanimati za literaturu o radnickom pokretu. Cim je postao radnik, ukljucio se, u rad Ujedinjenog radnickog sindikalnog saveza. Tada je postao i clan SKOJ-a.

Poslije odsluzenja vojnog roka, zaposlio se u Zagrebu u jednoj radionici. 1935. godine postao je clan Komunisticke partije Jugoslavije. Zbog revolucionarne djelatnosti uhapsen je 1936. godine. Poslije cega je protjeran iz Zagreba na pet godina i izvjesno vrijeme je zivio u rodnom kraju pod kontrolom policije.

Po savjetu Partije, da bi izbjegao policiju, upucen je na politicki rad u Beograd, gdje je usao u Pokrajinski komitet SKOJ-a za Srbiju. Prelaskom u Srbiju mijenja svoje prezime iz Lisak u Lisjak.

Godine 1940. postao je sekretar Cetvrtog rejonskog komiteta KPJ u Beogradu i na toj duznosti zatekla ga je i okupacija Kraljevine Jugoslavije.

Aktivno je ucestvovao u pripremama za ustanak, skupljanju oruzja i organizovanju otpora okupatoru. Septembra 1941. presao je u Zemun, i preuzeo duznost sekretara Sreskog komiteta KPJ. Ubrzo je organizovao i rad tehnike Sreskog komiteta, koja je stampala vesti i letke. Cesto je odlazio je na partijske sastanke u Beograd, a bio je povezan i sa Okruznim komitetom KPJ u Beogradu, koji je neposredno rukovodio radom Sreskog komiteta.

Posl9ie velikih provala u partijskoj organizaciji Beograda, u proljece 1942. godine, imenovan je za sekretara Mjesnog komiteta KPJ za Beograd, ali je na toj duznosti ostao kratko vrijeme. Do januara 1943. godine uspio je da uspostaviti dosta jaku mrezu partijskih celija u okupiranom Beogradu, obnovio je rad tehnike Mesnog komiteta i rad tehnika rejonskih komiteta. Uspostavio je dobre veze sa partizanskim odredima i uspio u njih prebaciti mnoge borce. Organizovao je i rad Narodnooslobodilackog fronta i skupljanje priloga za narodnooslobodilacki pokret. Tada su bile stvorene i udarne grupe za unistenje neprijatelja u gradu.

Zahvaljujuci provali policije u partijsku organizaciju Beograda, Lisjak je uhapsen 16. januara 1943. godine, u Pristinskoj ulici. Pred policijom se hrabro drzao i nije htio reci cak ni svoje ime. Umro je od batina, u zatvoru Specijalne policije u Beogradu, poslije desetak dana.

Za narodnog heroja proglasen je 5. jula 1952. godine

titanik @ 19:35 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 15, 2012
Rodjen je 13. 12.1905. godine u Sutivanu na Bracu, u cinovnickoj porodici. Osnovnu skolu je zavrsio u Sutivanu, a Klasicnu gimnaziju u Splitu. Odlican ucenik, upisao se 1924. na Medicinski fakultet u Zagrebu.Poslije godinu dana, presao je na Filozofski fakultet, na kojem je diplomirao 1931. U tom vremenu odsluzio je i redovni  vojni rok, u Sarajevu i Mostaru. Kao profesor, sluzbuje u Senju, Pozarevcu, Valjevu i Koprivnici. Zbog naprednih stavova, premjestan je iz mjesta u mjesto.

Godine 1932. radi u koprivnickoj gimnaziji na stvaranju  djackih kruzoka, u kojima siri komunisticke ideje. U okolnim selima Koprivnice, Marinkovic pored ucenika gimnazije ukljucuje u komunisticki pokret pojedine seljake, koje upozorava da ce ih dr. Macek napustiti i izdati cim se domogne vlasti. On Cesto sa seljacima i zanatlijama koprivnickog kraja, Peteranca, Hlebina, Novigrada i drugih sela razgovara o ekonomskim prilikama Kraljevine Jugoslavije,  znacenju, ciljevima, zadacima KPJ i drugim pitanjima.

Zbog komunistickog rada  Marinkovic je uhapsen u Koprivnici, 25.04.1935. Okruzni sud u Bjelovaru osudio ga je, avgusta iste godine,  zbog zlocina protiv javne sigurnosti i poretka u drzavi, na sedam mjeseci strogog zatvora. Kasacioni sud u Zagrebu povecao je kaznu na tri godine robije. U vrijeme saslusanja, Slavko je mucen. Priznao je da je komunist, ali nikad nikoga nije odao. Tamnovao je u kaznionicama Lepoglave, Maribora i Sremske Mitrovice, gdje je proveo 815 dana, i u istraznim zatvorima u Zagrebu i Bjelovaru 81 dan. Na robiji, Ivo je ucio, posebno u Mitrovici, zajedno s Mosom Pijade.

Na slobodu je pusten 23.04.1938. godine. Nekoliko mjeseci nigdje nije mogao naci posla, dok ga sestra Marica nije uspjela zaposliti kao knjigovodju, u Fabrici koze "Podvinec", u Karlovcu. Od 1938. do marta 1942, njegov zivot i rad vezan je za Karlovac, Pokuplje, Liku, Baniju, Gorski kotar i Hrvatsko primorje. Godine 1939, sekretar je OK KPH za Karlovac, Kordun i Baniju. Najveci broj partijskih organizacija u tim krajevima nastao je zahvaljujuci radu komunista Ive Marinkovica Slavka. Jedan je od najistaknutijih organizatora ustanka na Kordunu, Baniji, Pokuplju i Gorskom kotaru. U prvoj godini NORa,kao sekretar OK KPH, prisustvuje vojnopartijskim konferencijama, ucestvuje u formiranju organa narodne vlasti, SKOJa i AFZa.

Znanjem, savjetima, iskustvom, Ivo je jedan od komunista koji je najvise doprinio organizaciji zajednicke borbe Srba, Hrvata i Muslimana u ovim krajevima Hrvatske. Jos 1940. postao je clan CK KPH, a u aprilu 1942. clan je i Biroa CKKPH. U maju iste godine, Ivo je na Kordunu i Baniji ostavio, kao plod svog rada, razvijenu mrezu NOOa,organizacija SKOJa, AFZa i snazne partizanske jedinice. Po zadatku Partije, otisao je preko Banije, Kozare, Slavonije i Moslavine u okupirani Zagreb, na duznost sekretara Povjerenstva CK KPH za Zagreb i sjevernu Hrvatsku. Tu nastavlja organiziranje ilegalnog rada u vrlo teskim uslovima u okupiranom gradu. Radi na uspostavljanju veza s oslobodjenim podrucjem, na prebacivanju ljudi u partizanske jedinice i organiziranju druge pomoci za NOP. U novembru 1942, organizirao je prebacivanje na slobodno podrucje Korduna pjesnika Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovacica.

Izdajom provokatora, 19.02.1943. uhapsen je od ustaske policije istaknuti partijski radnik i organizator ustanka, pred Radnickim opornom u Zagrebu. Za Ivinu cvrstinu, hrabrost i izdrzljivost, za njegovu humanost, znali su svi njegovi saradnici. Znali su oni da njihov drug i sekretar nece nikoga odati. Ostali su, zato, na svojim mjestima, sigurni u cvrstinu karaktera svog sekretara. Ni najveca surovost neprijatelja i mucilistu nije slomila narodnog heroja Iva Marinkovica. Sve sto je radio za NOP, sve sto je znao o svojoj Partiji i svojim drugovima, ostalo je u njemu. Neprijatelj je bio nemocan. Jedino sto je mogao oduzeo mu je zivot. Strijeljan je 21.04.1943. godine.

Narodnim herojem proglasen je 26.07. 1945. godine.

titanik @ 12:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare