Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog - ožujak 2009
četvrtak, ožujak 26, 2009
Nekoliko američkih, sovjetskih i dvojnih agenata koji su radili u obavještajnim službama velesila, navode u svojim zapisima više planova za atentat na Tita tokom 1953. Međutim, nemoguće je pouzdano utvrditi da li su ti podaci vjerodostojni.
Detalje jednog plana razotkriva američko-sovjetski agent Boris Moros, Jevrej, ruski emigrant. Od 1936. radio je za Sovjetsku obavještajnu službu, a između 1947. i 1957. i za čuveni američki FBI.
Sredinom marta 1953. Morosu je u Beču njegova nova veza Afanisij Jefimov povjerio da se priprema za atentat na Tita. Trebalo je da ga izvrši petočlana grupa sovjetskih diverzanata, pod komandom Jefimova - pomorac, pilot, i dvojica civila, prerušenih u katoličke sveštenike. Oružani napad na Tita i njegovu pratnju planirali su 25. marta 1953. u Beogradu, neposredno poslije povratka iz posjete Velikoj Britaniji.
Strahujući od stalne prijetnje likvidiranja Tita, njegovo obezbjeđenje odlučilo je da maršal u prijateljsku posjetu Velikoj Britaniji krene školskim brodom Galeb. Tito je sam odbio prethodne ponude Britanaca da doputuje avionom ili vojnim brodom. Taj prvi polazak u jednu zapadnu zemlju poslije višegodišnje sovjetske blokade prikrivan je kao državna tajna broj jedan.
Tito se ukrcao na Galeba u Luci "Zelenika". Niko nije znao da u stvari kreće u državničku posjetu Velikoj Britaniji. Na putu prema Otranstkom moreuzu "Galebu" su se, kao obezbjeđenje, pridružile tri krstarice. Pojedini obavještajni podaci navodili su, naime, da glavna opasnost prijeti upravo tamo, gde su konvoj navodno vrebale sovjetske podmornice iz baze u Luci "Drač" u Albaniji. Postojala je osnovana sumnja da će izvršiti neposredni napad torpedima na "Galeba". Zato je izabran poseban način cik-cak plovidbe jugoslovenskog konvoja kroz Otrantski moreuz. Školski brod imao je takođe dobru zaštitu. Nije bila isključena ni mogućnost da i britanska podmornica "spriječi" Titovo putovanje.
Za vrijeme plovidbe Tito i članovi pratnje saznali su da je umro predsjednik SSSR Josif Visarionovič Staljin. Odahnuli su - strah od sovjetskog atentata bar privremeno je prestao. Maršal je naredio da se razarači vrate u matičnu luku. Istovremeno je zvanično saopštena i vijest da je Tito otputovao u prijateljsku posjetu Velikoj Britaniji, na poziv predsjednika Vlade Vinstona Čerčila.
Maršalov povratak u Jugoslaviju pratile su opsežne mjere bezbjednosti. Do Gibraltara "Galeb" su štitili engleski brzi torpedni čamci i vojni avioni - lovci. Očito da je takva zaštita bila neophodna, jer poslije Staljinove smrti još nije postojalo potpuno povjerenje u nove sovjetske vlasti. Kasnije je otkriveno da je čak i tada pripreman atentat na Tita kada se vrati u Beograd.

Posjete maršala Tita Grčkoj i Turskoj proljeća 1954. trebalo je da krunišu predviđenu promjenu Ankarskog (balkanskog) sporazuma u trojni vojni sporazum, koji bi SFRJ na posredan način približio NATO savezu.
S obzirom na cilj posjete logično se očekivalo - bar su nagovještavali obavještajni podaci - da se ekstremna emigracija na zapadu i istoku grozničavo priprema, posebno u Grčkoj, da izvrši atentat na Tita.
Zbog toga je putovanje u Grčku i Tursku posebno dobro obezbjeđivano. Naime, najveća opasnost prijetila je još od sovjetskih podmornica. Bezbjednosne službe istovremeno su dojavljivale da ekstremna emigracija planira odlazak u Grčku, a takođe i Tursku. Namjeravali su da izvrše atentat najprije u Turskoj, i, ako ne uspiju, u Grčkoj. Situacija je bila veoma ozbiljna, jer su prvenstveno predstavnici Varšavskog pakta pokazivali naglašeno protivljenje vojnom savezu Jugoslavije sa dvjema članicama NATO - Turskom i Grčkom.
Tito je sa pratnjom otputovao iz Beograda 7. aprila 1954. i preko Zagreba stigao u Split gdje se ukrcao na "Galeb". Zbog prisustva sovjetskih podmornica u Draču ponovljena je ranije oprobana cik-cak plovidba kroz Otrantski moreuz. Posjeta Turskoj počela je 12. aprila 1954. Iako su pripadnici ekstremne emigracije organizovali više javnih ispada i prijetnji, do atentata nije došlo.
U Grčku je nekoliko dana prije nego što je Tito doputovao tamo stigla specijalna prethodnica, koju su sačuvali predstavnici bezbjednosnih službi. Uspostavili su zvanične kontakte sa svojim kolegama Grcima. Prvi izvještaji upozoravali su na ozbiljne namjere dvije emigrantske grupe (albanske i kominformovske). Grčka služba bezbjednosti i policija uhapsili su, naime, nekoliko članova emigrantskih grupa, a kod kominformovaca našli su čak dvije radio-stanice. Najopasnija je bila albanska emigrantska grupa, koja je došla iz zapadne Evrope, naoružana američkim oružjem, a obučavala ju je Sovjetska obavještajna služba.
Ekstremne emigrantske organizacije na zapadu i istoku poslale su u Grčku takođe više grupa i pojedinaca.

Kasno noću 22. oktobra 1946. grupa ustaša preobučena u uniforme željezničara minirala je više od sto metara pruge između Ogulina i Oštarija, kojom je sljedećeg dana trebalo Plavim vozom Tito da doputuje u Rijeku. Velika količina eksploziva na više mjesta trase u ravnici, gdje vozovi uobičajeno povećavaju brzinu, raznjela bi čitavu kompoziciju. "Štab" diverzanata, koje je predvodio bivši ustaški oficir Roko Tomić, nalazio se u kraškoj pećini blizu Ogulina. Tamo je bilo i skrovište eksploziva i opreme.
Jugoslovenske civilne i vojne obavještajne službe na terenu otkrile su pripremu atentata nekoliko dana prije Titovog putovanja. Aktivirali su svoje "pozicije" i posebno detaljno "pokrili" operativno sumnjive osobe, prvenstveno one povezane sa inostranstvom i ekstremnom emigracijom. Te večeri kada su prerušene ustaše demontirale prugu i postavljale eksploziv, jugoslovenski bezbjednosni organi započeli su akciju neutralisanja. Čitava grupa, oko dvadesetak ustaša i veći broj njihovih saradnika, u širokoj okolini uhapšeni su odmah po "miniranju pruge", o čemu javnost, naravno, nije obavještena.
titanik @ 17:40 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, ožujak 20, 2009
Neprijatelj je tog dana izvrsio desant  sa ciljem da se po svaku cijenu dokopa marsala  Tita, covjeka koji tako uspjesno vodi narode Jugoslavije u teskoj neravnopravnoj borbi, covjeka koji se bezbroj puta suprotstavio daleko nadmocnijoj sili...
Nijemci su racunali da ce hvatanjem druga Tita i likvidiranjem najuzeg partizanskog rukovodstva, obezglaviti narodnooslobodilacki pokret... Ostvarilo se drugo desant je propao. To je jedini neuspjeli njemacki desant u  II svjetskom ratu.
Dokumenti svjedoce o tpme kako su  Nijemci sa izuzetnom paznjom pripremali desant. Operacija "Konjicev skok" bila je licno Hitlerova inicijativa, a na realizaciji u svim fazama radila je armija ljudi iz ogromne njemacke masinerije.
Plan je precizirao: izvrsiti desant na Drvar gdje je Tito  i Vrhovni stab istovremeno jakim snagama( 20 000 vojnika) koncentricno je trebalo krenuti na slobodnu teritoriju i Drvar - iz pravca Bihaca, Srba i Livna, Mrkonjic Grada, jajca i Banja Luke.
I 25. maja 1945. godine  poceo je "Konjicev skok" - i prazno unapred osudjen na neuspjeh.
"Drvar je bio zasjeda, svaka kuca bunker, svaki covjek borac na braniku ulaza u Titovu pecinu".  Drvar je branio Tita s ljubavlju, branio istinsku slobodu za koju se istrajno bori.
titanik @ 21:12 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, ožujak 14, 2009
Drvar sa ponosom nosi najvece ratno znamenje - Orden narodnog heroja.
Drvar to su ustanicke puske 1941. godine. To je Dan ustanka naroda i narodnosti Socijalisticke Republike Bosne i Hercegovine 27. juli.
Drvar to je neuspjeli neprijateljski desant na Tita 25. maja1945. godine.
Drvar to je 991 dan slobode od 1387 dana koliko je ukupno trajala okupacija.

Oj Drvaru
triput si gorio
al si nisi
Svabi pokorio.

Drvar to je istinski, iskonski u sebi nosena ljubav za slobodom.
Drug Tito najbolje je to rekao u Drvaru 02. juna  1974. predajuci mu Orden narodnog heroja.

"...A kako se drzao narod? Nema potrebe da vam o tome govorim, jer vi koji ste bili ocevici toga, to i sami znate. Narod, omladina koji su znali gdje sam ja - eto tu gore- svi su radije ginuli, nego sto bi kazali gdje sam. Kada bi im njemacki vojnici, ti razbojnici, pokazali moju fotografiju - odgovarali bi ne znam! Ubijali su ih. Stotine ih je ubijeno tog dana. Kako je bio visok moral tih ljudi, kakvo je herojstvo bilo tih ljudi i kakva svijest! Svako je radije ginuo, nego sto bi kazao, jer je bio uvjeren da bi to bilo katastrofalno  da smo svi mi bili pobijeni u  Drvaru. To je zbilja grad heroj! Herojski narod Drvara i njegova herojska omladina zasluzuju divljenje, ne samo divljenje nego i zahvalnost svih nasih naroda, za ono sto su ovdje dali"
Drvar je tako, medju velikim jedna od najljepsih stranica stvaranja nove socijalisticke  Jugoslavije.
A sve je  imalo svoju cijenu.
Od preko 4600 ljudi i zena drvarske opstine koji su kao borci sa oruzjem u ruci ucestvovali  u narodnooslobodilackom ratu, njih 1274 palo je na bojistu.
Teror fasista uzeo je 777 nevinih zrtava.
"Partizansku spomenicu 1941" ponijelo je 943  Drvarcana.
Okruzni komitet SKOJ-a odlikovan je Ordenom narodnog heroja, a takodje i 19 boraca.
Pjesma ona krajiska, iskreno jednostavna, nikla je u "bezimenom esalonu" naroda  kazuje:

Oj, Krajino
nase ustaniste
ti si bila
prva medj prvima
prkos kula
fasistima svima.

Drvar - to je, uvijek  i prije svega narod... poput gromade cvrst, covjek uz covjeka... GRAD - HEROJ.
titanik @ 23:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, ožujak 13, 2009


Orden narodnog heroja jugoslavensko je odlikovanje za hrabrost, drugo najviše vojno odlikovanje u socijalističkoj Jugoslaviji. Dodjeljivalo se pojedincima, vojnim jedinicama, političkim i drugim organizacijama za izuzetna ili herojska dijela u vrijeme rata i u miru. Najviše ordena dodjeljeno je partizanima za akcije tijekom Drugog svjetskog rata. Ukupno su dodijeljene 1332 nagrade u Jugoslaviji, a 17 je dodeljeno stranim državljanima.

Bilten Vrhovnog štaba NOVJ broj 12-13 (prosinac 1941. i siječanj 1942.) objavio je uspostavljanje titule Narodnog heroja za "herojske i samopožrtvovane učesnike Narodnooslobodilačke borbe". Prva osoba koja je odlikovana ovom titulom je bio Petar Leković. Titula je službeno postala orden 15. kolovoza 1943. zajedno sa Ordenom narodnog oslobođenja, Ordenom za hrabrost, Ordenom partizanske zvijezde, Ordenom bratstva i jedinstva i Medaljom za hrabrost.

Orden čini ovalna zlatna značka koja prikazuje vojnika s puškom i barjak postavljen na zvijezdu okružene lovorovim vijencem. Značka je ovješena na crvenu traku s uskim bijelim prugama uz oba kraja. Dizajn za ovaj i druge ordene su izradili slikar Đorđe Andrejević Kun i kipar Antun Augustinčić. Od uvođenja pa do 1993. (SR Jugoslavija je zadržala sustav odlikovanja bivše države) orden je bio dodeljen oko 1400 puta. Josip Broz Tito je tri puta nagrađen ordenom: 1944., 1972. i 1977.

Nositelji ordena uživali su određene povlastice kao što su besplatna vožnja u javnom prijevozu i mirovine za članove obitelji preminulih narodnih heroja. Iako su povlastice od tada umanjene, države nastale raspadom Jugoslavije još uvijek pružaju izvjesne beneficije narodnim herojima. Mnoge škole i ulice u poslijeratnoj Jugoslaviji dobile su imena po narodnim herojima, a neka imena su se zadržala u novostvorenim državama.
titanik @ 18:59 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, ožujak 9, 2009
Dragi gosti

Pokrenut je novi forum SAJUZ (savez antifasista jugoistocne evropske zajednice. Pozivam vas da se prikljucite. Na forumu nije zastupljena samo politika. Ima i zabave. Zajedno se druzimo

http://sajuz.2forum.biz/forum.htm
titanik @ 22:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare



Joakim Rakovac (Rakovci kraj Poreča, 14. listopada 1914. - 18. siječnja 1945.), istarski antifašist, partizan i narodni heroj.

Joakim Rakovac rođen je u selu Rakovci (Rahovci) desetak kilometara od Poreča. Završio je talijansku osnovnu školu, ali na poticaj roditelja čita tada zabranjene knjige na hrvatskom jeziku. Drugi svjetski rat i napad na Jugoslaviju 4. travnja 1941. dočekao je kao pripadnik specijalnih ratnih bataljuna talijanske vojske. Već 1942. godine vraća se u Istru, jedni izvori govore da je pobjegao iz talijanske vojske, drugi da je otpušten. Uglavnom, čim se vratio susreće se s antifašizmom i počinje se povezivati s antifašističkim pokretom u Hrvatskoj. Osnivač je seoskog narodnooslobodilačkog odbora (NOO) koji širi ideje antifašizma po Poreštini.

U ljeto 1943. vodi prvu veću skupinu Istrana prema Gorskom kotaru kako bi se priključili partizanima. Ubrzo je postao predsjednikom NOO-a za Istru. Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine sudjeluje u razoružavanju garnizona u Cerovlju, potom u oslobađanju Pazina, a 14. rujna s manjom skupinom boraca ulazi u Poreč. Sudjeluje u donošenju povijesnih Pazinskih odluka kojima se Istra odcjepljuje od Italije i sjedinjuje s maticom Hrvatskom.

Nakon njemačkog zauzimanja Istre neumorno radi na terenu, obilazi istarska sela i potiče ljude na ustanak i organizira antifašiste sve s ciljem oslobođenja Istre. Za vrijeme sastanka NOO u selu Korenići iznad Limske Drage upadaju Nijemci, te svatko bježi na svoju stranu. Rakovac je pogođen dum-dum metkom, ali je uspio pobjeći u obližnju šumu gdje je iskrvario. Pronađen je drugi dan mrtav u snijegu.

Njegovi posmrtni ostaci nalaze se u Poreču ispod kipa podignutog njemu u čast. Uz njegovu smrt vežu se brojne priče, od toga da ga je netko izdao iz redova partizana, do toga da su Nijemci imali špijuna. Kako god bilo njegov neumorni rad na podizanju naroda na ustanak, njegovo zalaganje za jednakost Hrvata i Talijana u Istri, njegova neizmjerna energija i predanost radu, Joakima Rakovca su čak i za života učinile legendom. Danas gotovo svaki grad u Istri ima obalu, trg ili ulicu posvećenu Joakimu Rakovcu.
titanik @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 5, 2009
Titova posjeta željezari u Zenici 1952. pripremana je u punoj tajnosti. Uprkos strogim mjerama vijest su objavili pojedini mediji zapadnoevropskih zemalja. Ustaška emigracija u Zapadnoj Njemačkoj odlučila je da "iskoristi šansu"! Započele su pripreme za atentat na maršala.
Diverzantski štab ocijenio je da su najpouzdaniji saradnici emigranti koji u zeničkoj željezari imaju prijatelja ili poznanika. Za vezu su izabrali Vejsila Rinića. On je još 1947. ilegalno prebjegao u Zapadnu Nemačku, zbog više krađa. Tamo se ubrzo pridružio ustaškim emigrantima. U dva putovanja u Jugoslaviju Rinić je uspostavio kontakte sa ostacima ustaških grupa, koje su se skrivale na području Bosne.
Skovao je jednostavan plan: potplatiće vozača krana (dizalice) u željezari da na Tita i njegovu pratnju sruči kotao pun užarenog istopljenog čelika. Zavrbovao je mladog šofera Gorana, za "nagradu" od 10.000 DM. Goranovi roditelji odmah su posumnjali da se iza sastanaka njihovog sina sa Ranićem kriju prljave rabote. Sve su prijavili organima bezbjednosti. Goran je u prvom razgovoru sa inspektorima priznao ko ga je nagovarao da izvrši atentat i kakav je bio plan akcije.
Rinić, njegovi istomišljenici ustaše i Goran osuđeni su za pokušaj diverzije na industrijskom objektu, a ne za pripremanje atentata. Bilo je još sličnih slučajeva. Detalji o njima nisu zabilježeni, jer su pravovremeno otkriveni i spriječeni.

Iz Austrije se 1947. na planinu Papuk ubacila grupa ustaša na čelu sa okorelim zločincima Ljubom Milošem i Božidarom Kavranom. Namjeravali su da u Hrvatskoj potpire bunt protiv nove vlasti, izvrše prevrat i ponovo uspostave Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Ustaške vođe u Austriji saznavši za "Plan H" zapadnih obavještajaca, koji je najavljivao početak borbe protiv komunizma, i sami su skovali svoj špijunsko-teroristički pohod, zvani "10. april", datum osnivanja NDH. Pripremali su više raznih diverzantsko-terorističkih akcija, opremanje i švercovanje u Jugoslaviju oko 80 terorista i diverzanata, 10 specijalnih radio-stanica i slično.
Prije započinjanja operacije centar Udbe za Hrvatsku u Zagrebu dobio je u maju depešu iz Beča od svog glavnog saradnika među ustaškim emigrantima, da će uskoro na Papuk doći prvi "gosti". Udba je odmah pripremila akciju pod šifrom "Gvardijan". Postavljene su zamke. U prvoj trojci koja je prešla granicu bio je i ozloglašeni ustaški bojnik (major) Ljubo Miloš, komandant koncentracionog logora Jasenovac.
U Austriji su već pripremali ubacivanje nove grupe u Jugoslaviju, na rezervnom prelazu. Isti Udbin obaveštajac, zvani Fani, već je znao za plan. Pravo u šake Udbe pala je i ta grupa. Miloš se pod pritiskom dokaza uskoro slomio i pristao na saradnju sa Udbom. Odao je šifru i radio-signale, prihvativši takođe da potpisuje i pismene poruke. Sljedeće nedjelje pristizala je grupa za grupom, pravo u zamke Udbe. Zatvori su ostali pretjesni. Posljednji je oktobra 1947. došao i Kavran. Svih 96 ustaških terorista i diverzanata završili su u hapsanama umjesto na Papuku.

titanik @ 20:38 |Komentiraj | Komentari: 0