Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog - prosinac 2010
nedjelja, prosinac 26, 2010
U napadu na Banja Luku Branko Copic udje u grad dok se jos borba vodila, i u jednoj ulici sretne svoga kuma:

-Kako je, kume! Kako zena? Kako djeca? – zapita Branko.

-Dobro, kume! Dobro, oslobodioce moj! – razdragano ce kum.

-A gdje su ti djeca? – upita Branko.

-Tu su! U podrumu! Sklonio sam ja njih na sigurno mjesto. Ova pucnjava, znas... raspricao se ovaj, a lepo se vidi koliko je ponosan sto razgovara s partizanom – pa jos sa svojim kumom Brankom.

Utom zazvizdase meci sasvim blizu njih.

-Hajde, kume, da ti vidim djecu – rece Branko i pozuri u podrum kad su mitraljeski rafali poceli orati opasne brazde po sokaku gde su kumovi malocas stajali i razgovaraili.

titanik @ 19:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, prosinac 25, 2010
 



 

Rama 1942, godine,

Na slici vaso Miskin Crni, Rato Dugonjic, Vlado Tomanovic, i  krsto Tica

 Rodjen je 14. januara 1916. godine u selu Orasju, kod Trebinja.

Potice iz siromasne seljacke porodice. Osnovnu skolu i cetiri razreda gimnazije zavrsio je u Trebinju. Nije mogao nastaviti skolovanje, pa je presao na zanat. U zeljeznickoj radionici u Sarajevu izucio je bravarski zanat. Radnickom pokretu prikljucio se rano.

1939.godine primljen je u KPJ i postao je jedan od najistaknutijih rukovodilaca politickog rada u Zeljeznickoj radionici, sekretar partijske celije i aktivan clan sindikata u Sarajevu. Prvo je bio clan  zatim  sekretar mjesnog komiteta KPJ za Sarajevo. 1940. godine na Pokrajinskoj konferenciji KPJ za Bosnu i Hercegovinu izabran je za clana Biroa Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH.

Poslije okupacije Kraljevine Jugoslavije i uspostavljanja  Nezavisne Drzave Hrvatske, 1941. godine, Vaso je kao sekretar Mjesnog komiteta aktivno radio na organizovanju otpora okupatoru. Cesto je  putovao  u istocnu i centralnu  Bosnu, gdje je odrzavao sastanke sa mjesnim partijskim organizacijama i u kontaktu sa narodom govorio o neminovnosti oruzane borbe i ciljevima Narodnooslobodilackog pokreta.

 22. juna 1941. godine, uhapsen je od strane ustasa u Kaknju. Odmah po hapsenju prebacen je u Sarajevo, gdje je bio  mucen u ustaskom zatvoru. Znajuci da je Vaso bio jedan od rukovodecih komunista u Sarajevu, htjeli su da od njega saznaju imena i drugih komunista i saradnika NOP-a. Vaso nije nikoga odao. Poslije dva mjeseca mucenja, krajem avgusta 1941. godine, uspio je da sa jos trojicom drugova, uz pomoc sarajevske partijske organizacije, pobjegne iz zatvora.

Prikljucio se Romanijskom partizanskom odredu. Kao dobar agitator i govornik, do kraja 1941. godine, je politicki radio na oslobodjenoj teritoriji obilazeci sela od Romanije do Majevice i od Gorazda do Semberije. Odrzavao je zborove i konferencije na kojima je seljacima govorio o ciljevima Narodnooslobodilackog pokreta. Pocetkom 1942. godine, bio je upucen na partijski rad u Hercegovinu. Tokom maja i juna 1942. godine, italijanski okupator je uz pomoc cetnika pokrenuo veliku ofanzivu protiv partizanskih jedinica u Hercegovini. Poslije povlacenja partizanskih snaga iz Hercegovine, Vaso je sredinom juna postao zamjenik politickog komesara Hercegovackog partizanskog odereda. Avgusta 1942. kada je od ovog Odreda formirana Deseta hercegovacka brigada, Vaso je postao zamjenik politickog komesara i partijski rukovodilac brigade. Na ovoj duznosti ostao je sve do povratka brigade u Hercegovinu, poslije bitke na Sutjesci, jula 1943.. godine.

Poslije povratka brigade u Hercegovinu,  Vaso se bavio politickim radom - radio je na obnovi partijskih organizacija, formiranju Narodnooslobodilackih odbora, kao i masovnih antifasistickih organizacija Narodnooslobodilackog pokreta. Od novembra 1943. godine bio je sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu. Pored politickog rada na terenu, ucestvovao je i u izgradnji partijskih organizacija u jedinicama Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije - hercegovacim brigadama i 29. hercegovackoj diviziji.

Od sredine 1944. godine Vaso je bio clan Oblasne narodnooslobodilacke skupstine i clan Izvrsnog odbora Oblasnog Narodnooslobodilackog odbora za Hercegovinu, a zatim sekretar Oblasnog odbora Narodnooslobodilackog fonda za Hercegovinu. Bio je clan Zemaljskog antifasistickog veca narodnog oslobodjenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) i clan Antifasistickog vijeca narodnog oslobodjenja Jugoslavije (AVNOJ).

Poslije oslobodjenja Jugoslavije, Vaso je dosao u Sarajevo gdje je preuzeo funkciju sa koje je i posao u rat - sekretar Mjesnog komiteta KPJ za Sarejevo. Na ovoj funkciji je i preminuo 8. jula 1945. godine, iscrpljen ratnim naporima. Sahranjen je u Grobnici narodnih heroja u spomen-parku Vraca, na Trebevicu, kod Sarajeva.

6. decembra 1944. godine, odlukom Predsednistva AVNOJ-a, odlikovan je Ordenom narodnog oslobodjenja, a za narodnog heroja proglasen je, svega par dana poslije smrti - 26. jula 1945. godine

titanik @ 11:16 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, prosinac 8, 2010
 



 

Perica Bjelčić rođen je 5. listopada 1909.godine u Varešu (Bosna i Hercegovina). Rano je ostao bez roditelja, pa ga je odgajala baka. Škole je polazio u Varešu, Visokom i u Sarajevu, a trgovački zanat učio je u trgovini Kesegi u Varaždinu. Kao trgovački pomoćnik, zaposlio se u dućanu Josipa Milkovića. Na varaždinskog gimnaziji izvanredno je polagao ispite.
Perica Bjelčić već se vrlo rano uključio u napredni radnički pokret. Bio je član radničkog društva „Sloboda“, a neko vrijeme bio je i predsjednik tog društva. U prostorijama Radničke komore, u današnjoj ulici Zagrebačkoj ulici, provodio je mnogo vremena i tu mu je bio drugi dom.
Održavao je predavanja o položaju i borbi radničke klase. Godinama je bio tajnik Podružnice Saveza privatnih namještenika. Nakon demonstracija 1938. godine bio je neko vrijeme u zatvoru. Te godine postao je član Komunističke partije.
I za vrijeme okupacije, Perica Bjelčić nastavlja s ilegalnim radom. Prenosio je letke i rasturao ih, a iz dućana je slao živežne namirnice partizanima. Zbog svog djelovanja bio je uhapšen 1942. godine, ali je nakon nekog vremena pušten iz zatvora. I poslije toga je nastavio raditi na liniji Narodnooslobodilačkog pokreta. U mjesecu ožujku 1944. godine ustaše su ga ponovo uhapsile. U zatvoru je bio strašno mučen. Petnaestog rujna 1944. strijeljan je u Tomaševcu zajedno s Franjom Prelovšekom, Martinom Skoliberom i Mirkom Posinovcem. Njegovo ime nalazi se na spomen-ploči koja je postavljena na željezničkoj stanici Varaždinske Toplice (danas Turčin), te na spomen-ploči žrtvama fašizma RKUD „Sloboda“.
Posmrtni ostaci Perice Bjelčića sahranjeni su u Kosturnici na Partizanskom spomen-groblju u Varaždinu.

titanik @ 23:47 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 2, 2010
Rudo, 22. 12. 1941. na dan osnivanja I proleterske brigade. Pokret. Borci nagadjaju kamo idu. Kraj kolone prolazi Tito:

- Kako ste drugovi Kragujevcani? Umorni?

- Nikad nismo bili umorni - odgovara komandir.

- Kuda idemo, druze Tito - usudi se pitati netko iz stroja.

- U rat. Pitajte svog komadanta - uzvrati Tito.

- Nece da kaze zbog konspiracije - odvrate mu borci.

- E, ako on nece da kaze, ni ja ne mogu - rece Tito.

 

U prostorije Saveza metalaca u Zagrebu 1928. usao je jednoga dana zandar s nalogom za hapsenje i ostro upitao:

titanik @ 22:16 |Komentiraj | Komentari: 0