Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog - studeni 2010
nedjelja, studeni 28, 2010
 

 

U bitkama za Livno i Duvno, krajem 1942. godine, i u bitkama  u kanjonu Neretve, pocetkom 1943. godine, brigade II proleterske divizije zaplijenile su nekoliko baterija topova i bacaca. Zato je Stab divizije zatrazio da mu svi bataljoni upute najbolje borce radi formiranja artiljerijske jedinice.

 Iz II bataljona IV proleterske brigade upucen je na vlastito insistiranje i invalid Ivo Strugar, zvani Repato, koji je u bitki kod Pljevalja 1941. godine ranjen u obe noge, a zatim ponovo ranjen u noge pri povlacenju nasih snaga iz Crne Gore sredinom 1942. godine. Iako invalid, sa osjetno kracom nogom, on je ipak uspio da postane artiljerac.

Kad su postrojeni najbolji borci iz brigade da bi se od njih odabrala artiljerijska posada (a takav izbor je bio potreban zato sto je nasa artiljerija dejstvovala pretezno iz streljackog stroja, ne samo zbog karaktera naseg dejstva, nego i zbog nedostatka municije i instrumenata), medju odabrane se umijesa i Ivo Strugar, koji je zbog zadobijenih rana i nesposobnosti da pjesaci bio postavljen za zamjenika intendanta bataljona, iako je prije roga odlucno trazio da ostane kao borac u bataljonu.

Kad sam ga kao komandant divizije prilikom obilaska primjetio u stroju novih artiljeraca, zastadoh pred njim i iznenadjeno ga upitah:

-A sto ces ti tu, Repato, pa ti si se sav iskrivio, junace moj?

-Kako iskrivio – skoro uvrijedjeno, ali i seretski odgovori Strugar, i brzo privuce jedan kamen koji je stajao u blizini, osloni na njega kracu nogu i, sa dobrocudnim osmijehom, ispravljen, dodade:

-Zar ne vidis da sam prav?

-vidim, vidim, Repato!

I tako, zahvaljujuci svojoj snalazljivosti, Repato postade partizanski artiljerac.

titanik @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, studeni 27, 2010
U prostorije Saveza metalaca u Zagrebu 1928. usao je jednoga dana zandar s nalogom za hapsenje i ostro upitao:

- Je li ovdje Josip Broz?

Broz koji je bas tog dana navratio u Savez, odmah se snasao i toboze zacudjeno rekao zandaru:

- Pa zar ne vidite da ga nema!

titanik @ 21:49 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 25, 2010
 



U svom referatu "Znacaj ZAVNOBiH-a" Osman Karabegovic je istaknuo:

 

"Mi danas s pravom mozemo reci da smo se muski suprotstavili okupatorskim namjerama istrebljenja nasih naroda, Mi smo na putu Bratstva i jedinstva Srba, Hrvata i Muslimana. Mi to bratstvo kujemo i ovim velicanstvenim cinom - stvaranjem i organizovanjem ovog Vijeca.

titanik @ 15:57 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 18, 2010
Valter nije dozvoljavao pratnju, kretao se sam, dolazio je iznenada na sastanke. Zakazivao ih je na tako pogodnim mjestima da ga nista nije moglo iznenaditi. Imao je veliko iskustvo. U Tuzli su prepricavali anegdotu o Valterovom odlasku u kafanu »Senat«, gdje su se jos prije rata okupljali intelektualci. Vlado je usao u kafanu da odigra partiju bilijara i cuje novosti. Stolovi su bili zauzeti, pa je on ponudio ustaskom oficiru, koji je stajao za sankom da odigraju partiju saha. Sjeli su za sto i namjestali figure. Ustasa ga je pripitao:

— Vi ste vec duze vremena u Tuzli, nisam vas video?

— Ne izlazim mnogo! — odgovorio je Valter.

 Predstavio mu se kao rudarski tehnicar. Poceli su da igraju sah. U to je na vrata usao policijski agent,  prisao ustaskom oficira i nesto mu prisapnuo.  Ovaj se odmah izvinuo Valteru i izasao sa agentom napolje. S ve je to promatrao jedan omladinac, clan SKOJ-a,  koji je bio u kafani.  Vjerovao je da je Valter upao u klopku ,,pa je odmah obavijestio o tome »visu vezu«.  Brzo su okupili grupu, omladinaca sa pistoljima da spasu Valtera.  U medjuvremenu ustasa se vratio za sto, ponovo se izvinuo Valteru i nastavio da igra sah.

Usput je objasnio da je i on nedavno dosao iz Sarajeva, po »specijalnom zadatku«.

— Jurimo jednoga komunistu koji je dosao u Tuzlu da organizuje svoje! — upozorio je zatim Valtera da u Tuzli ima mnogo komunista,  da je to opasan grad i da pazi s kim dolazi u dodir.

— Hvala na upozorenju, — rekao je Valter. — A da li cete moci da ga uhvatite?

— Vrlo je prepreden.

— Mora da je to zanimljivo. Uvek su me uzbudjivale potrage za kriminalcima.  Znate, dosta Citam te romane — nastavio je razgovor Valter.

Utom se na vratima kafane pojavio jedan od skojevaca, koji je bio zaduzen da spase Valtera. Poceo je da daje Valteru neke znake.

 — Ovaj covjek na vratima Zeli da vam nesto kaze, — upozorio je na dosljaka ustaski oficir.

— Izvinite za trenutak! — Valter je ustao od stola.

— Da li mene trazite, gospodine? — upitao je na glas skojevca.

— Mislim da se mi poznajemo iz kafane, pa te pozivam na dobru rakiju! — odgovorio je takodjer glasno skojevac, a kroz zube procijedio: »Bjezi, to je policajac koja je dosao iz Sarajeva radi tebe«

— Ne vjerujem da se poznajemo, ali iako se znamo, sada nemam vremena za rakiju, drugi put... — Valter se mirno vratio za sto, kao da se nista nije dogodilo i nastavio partiju saha.

Skojevac je zbunjeno gledao u Valtera i izasao iz kafane.

titanik @ 21:17 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, studeni 16, 2010
Stab III operativne zone nalazio se 1942. na Zvecevu u Slavoniji. U Stabu su osim ostalih bili dr Pajo Gregoric i Karlo Mrazovic Gaspar.

Trebalo je drzati vezu sa Zagrebom. Odrzavali su je kuriri koji su nosili postu od III operativne zone do Kotarskog komiteta Garesnica, koji se tada nalazio u selu Kaniska Iva, a odatle drugim kuririma do Zagreba i natrag.

Teska je bila kurirska sluzba. Za putovanje vlakom trazila se ustaska propusnica, a putem su ustase pregledavali i legitimirali putnike.

„Kolic bi bio najbolji kurir „— predlozio je netko.

„Zaista, Kolic! „  prihvatili su drugovi u Kotarskom komitetu.

Bio je to star i ugledan seljak iz sela Kaniska Iva kraj Garesnice. U Bjelovaru su ga smatrali pristasom HSS-a. Ustase, koji su tada nastojali pridobiti sto vise uglednih ljudi, imenovali su Kolica, bez njegova znanja i privole, za clana ustaskog stozera u Bjelovaru.

U Garesnici su ustase drukcije mislili o uglednom seljaku Kolicu iz HSS-a. Znali su da mu je sin u partizanima, a njega su smatrali opasnim antifasistom i komunistom. Nastojali su ga uhvatiti.

A ugledni seljak Kolic, koji je bio u HSS-u, vec prije rata bio je i clan Komunisticke partije.

I jednog dana, posve neocekivano, dobije imenovanje za clana ustaskog stozera u Bjelovaru. Dobio je i legitimaciju. Zamislio se Kolic, a onda imenovanje vratio, a legitimaciju zadrzao. Ipak se klonio Garesnice.

Kolica su pozvali u Kotarski komitet.

„Kolicu, bi li ti htio putovati kao kurir i drzati vezu sa Zagrebom? „ upitali su ga.

„Zasto ne?“ spremno je pristao Kolic.

Nacinio je platnenu vrecicu, uzicom je objesio oko vrata i spremio pod kosulju. U tu je vrecicu spremao pisma i materijale za Zagreb. I one, koje je nosio natrag. Putovao je s legitimacijom ustaskog stozera i krivotvorenom propusnicom, koju su mu »izdali« u Kotarskom komitetu. Putem ga kao »povjerljivog ustasu« nisu pregledavali.  Uzeo bi kosaru punu jaja, slanine i suhog mesa i posao u Zagreb, kao da ide na trznicu.

Proslo je neko vrijeme. Kolic je stalno odrzavao vezu sa Zagrebom bez poteskoca.

Medjutim, jednog je dana medju postom, koju je donio Kolic iz Zagreba, bio i list u kojemu se drugovi iz Zagreba tuze na Kolica.

»Zasto nam, drugovi, saljete kurira koji stalno dolazi pijan? Mislimo da bi trebalo promijeniti kurira.«

 

„Zar Kolic pije?“  zacudili su se u Kotarskom komitetu. Pozvali su ga i upitali:

„Kolicu, drugovi iz Zagreba nam pisu da stalno dolazis pijan. „

„ Istina je to, drugovi“ odgovorio je mirno.

„A zasto pijes?“  pitali su ga u cudu. „ Zar ne znas kako vazan zadatak imas? „

„ Upravo zato i pijem!“ objasnjavao je. „ Primijetio sam da ustasama pijan covjek nije sumnjiv, a pijan seljak jos manje. Ja, drugovi, ne znam glumiti, pa ne znam ni pijanca predstavljati. Zato se malo napijem. Osjeca se alkohol, malo sam labav na nogama, malo veseo. Eto, pijan seljak, a ne kurir. Ipak se nikada potpuno ne napijem i tocno znam sto radim i sto govorim. Mislim da je tako sigurnije. Dodju ustase u vlak, legitimiraju putnike, vrse premetacinu po stvarima i dzepovima, a ja vadim legitimaciju ustaskog stozera, zaudaram na vino ili rakiju i bezrazlozno se smijem. Ustase me potapsaju po ledjima ili mi se narugaju i odlaze ne diraju me. „

Raspravljali su drugovi u Komitetu o Kolicu i odlucili da ga ostave na toj duznosti.

Kad se slijedeci put Kolic vratio iz Zagreba,  dosao je u Komitet i pripovijedao:

„ Znao sam ja da je pametno biti malo pripit! Kad sam stigao u Zagreb, otisao sam na vezu. Bila je to neka vocarna na Tresnjevki. Udjem ja u vocarnu, a unutra agenti! Zasjeda. Veza je pala, vocarna je bila provaljena. Agenti su u zasjedi cekali kurira-partizana, cekali su zapravo mene. Cim sam usao, bilo mi je sve jasno. Poveselio sam se sto sam malo pripit, onda mi je vec lako da izgledam jos pijaniji. Zateturao sam, malo nadigao sesir i rekao:

„Dobar dan! Hocete li kupiti sira i vrhnja?“

„Nosi se napolje!“, otresli su se na mene agenti.

Spustio sam kosaru na stolac i odmaknuo rubac, kojim je bila roba pokrivena.

„Mozda trebate slanine?“. Smjeskao sam se glupo-prijazno.

„Napolje, kad ti kazem!!“ zaurlao je jedan agent srdito.

»Imam i jaja...«, nastavio sam.

„Sto gnjavis, glupane!« vikali su agenti.  Van! Razumijes li?“

„Suhog mesa?“ ;

„Napolje!!!“

Zgrabili su me za ramena i izbacili. Jedva sam dospio dohvatiti kosaru.

Malo sam postajao pred vratima, namjestao rubac na kosaru i srdito gundjao. Onda sam se odgegao do tramvaja. Bio sam vec potpuno trijezan. Odvezao sam se u Vlasku ulicu na drugu vezu i javio da je vocarna provaljena. Drugovi su odmah poslali na ulice oko vocarne strazu da nikoga od nasih ne puste unutra, a ostale su obavijestili da je u vocarni zasjeda.

Agenti su dva dana uzalud cekali u vocarni. Nitko nije pao.

„Znao sam ja, drugovi, da je dobro biti malo pijan „ nasmijano je zavrsio kurir Kolic

...

titanik @ 20:58 |Komentiraj | Komentari: 0