Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog - listopad 2010
nedjelja, listopad 24, 2010
Od samog pocetka okupacije Kozara je  stala na antifastisticku stranu i stanovnistvo je bilo desetkovano. Tu je prvi put primjenjeno i tzv etnicko cisscenje odnosno preodgajanje. Slobodna teritorija Bosanske Krajine je mnogima bila trn u oku, ali gordi i prkosni Krajisnici nisu imali sto da izgube, ili ce biti sluge i cekati da ih neko oslobodi ili ce uzeti stvar u svoje ruke i nesto poduzeti. Odlucili su se za ovo drugo i u tome uspjeli. Naravno taj uspjeh je kostao, ali zbog tog su i ti spomenici tu da niko to ne smije zaboraviti. Kozaracka ofanziva je pomno planirana bas za ovaj period jer je okupator smatrao da je to najpovoljnije doba da se ta Kozara ocisti. Prelazak proljeca u ljeto je partizanima jako nepogodan jer je noc jako kratka, a u to doba je tesko naci nesto za pojesti, pa je osnovni problem bio da se osigura ljetina bar da stanovnistvo i borci sljedecu zimu mogu prezivjeti. U to doba je Kozara imala tri NO odreda i zahvaljujuci okolnim domobranima bila relativno dobro naoruzana. Okupatorima je bio cilj da unisti NO pokret, kao i da unisti zalihe hrane neophodne za dalju borbu.

Neprijatelj je u svojim namjerama djelomicno i uspio, ali je s druge strane od prezivjelih partizana napravio prekaljene borce sigurne u skoru pobjedu. Da bi zatro taj nevidjeni prkos, odraslo stanovnistvo (oni koji nisu odmah pobijeni) je prebaceno u logore, a djecu su odlucili preodgojit za mlade krizare. Srecom dosta je stanovnistva i prezivjelo i nastavilo zivjeti na Kozari. Ostao je uvijek i jedan odred da brani narod, a ostalo je sve bilo poslano u borbu. Cuvene krajiske brigade prosle su sve ofanzive i oslobodjenja i podnijele nevidjene zrtve. Kad je izvrsena djelomicna demobilizacija, to ipak nije vazilo za Krajissnike. Citave jedinice su prelazille u sastav KNOJ-a i samim tim su se borci razisli po citavoj SFRJ. Knjiga Djeca Kozare navodi neke tadasnje kurire i gotovo svi zive u Beogradu.
Najljepse od svega je ipak to da taj narod ipak nije osvetoljubiv i da se i poslije rata zivjelo kao da nista nije bilo.

titanik @ 08:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare