Druze Tito mi ti se kunemo
  • Godine su prosle pune muka.
  • Ginulo se za slobodu nijemo.
  • Ili s pjesmom umesto jauka,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Veselje se siri na sve strane,
  • sad slobodno po zemlji idemo.
  • Al' velike pamticemo dane,
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
  • Praznik s'lazi na ulice
  • u oblake da letimo smjelo.
  • Nase pjesme zli neka se plase.
  • Druze Tito mi ti se kunemo.
racunajte na nas
  • U ime svih nas iz pedeset i neke
  • Za zakletvu Titu ja spev'o sam stih
  • Ne spominjem proslost ni bitke daleke
  • Jer rodjen sam tek posle njih
  • Al zivot pred nama jos bitaka skriva
  • I preti nam preti ko duboki vir
  • Ja znam da nas ceka jos sto ofenziva
  • Jer moramo cuvati mir
  • Racunajte na nas
  • Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok
  • Jer slusamo ploce i sviramo rock
  • Al' negde u nama je bitaka plam
  • I kazem vam sta dobro znam
  • Racunajte na nas
  • U nama je sudbina buducih dana
  • I neki se mozda i plase za nju
  • Kroz vene nam tece krv partizana
  • Racunajte na nas
  • Racunajte na nas
Put u Kumrovec
  • Oživi misao, putevi bježe,
  • Zagorje pjeva: kaj,
  • i srce igra, pjesmu doseže:
  • je li to Gupčev kraj?
  • Sutla vijuga: modra tkanica,
  • zar je to Tahijev dvor?
  • Gle, preko šuma i oranica
  • zamak gleda odozgor.
  • Odmiče cesta, ljepota dana,
  • i jesen sva od svile
  • miriše njiva zaorana
  • i jata ptica krile.
  • "O lijepa naša..." slova sjaju,
  • s kamena stih nas zove,
  • himna se rodila u ovom kraju,
  • da, himna zemlje ove,
  • Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
  • pred nama kao na dlanu;
  • mašemo rukom uzbuđeno,
  • a riječi ućute, stanu.
  • I onda tišina: ožive slike,
  • stranice pjevaju, zbore,
  • promiču tako dani i bitke
  • kroz naše krvave gore
  • I dok čitamo sa zida slova:
  • "Ovdje se rodio Tito";
  • golub slijeće sa starog krova
  • i kruži ponosito
  • Susjed je vajar iskles'o lik,i kruži ponosito
  • što nas sad gleda blago,
  • slobode naše to je spomenik
  • i sveg što nam je drago.
  • i sveg što nam je drago.
  • Uniđem pod krov, dodirnem rukom.
  • Uniđem kolijevka leži mala,.
  • priprosta zipka s drvenim lukom
  • Maršala odnjihala!
  • I na ognjištu vatra se žari
  • ko simbol misli žive,
  • pucketa tiho i ko da zari
  • juriše i ofanzive.
  • O gori vatro, vječno, žarko
  • kao misao Tita,
  • i svijetli toplo ko sunce jarko
  • i budi uzorita
  • U tvome sjaju nek se rode
  • i nove naše snage,
  • i nek nas i dalje cilju vode
  • i zastave crvene, drage!
bolna lezi omladinka Mara
Nema zapisa.
Izvori informacija
Nema zapisa.
Informacije
  • Za pisanje bloga kao informacije uglavnom koristim objavljene tekstove sa neta ili iz knjiga sa tematikom iz perioda stvaranja JUGOSLAVIJE , Neki tekstovi su obradjeni a neki objavljeni originalno
Blog - listopad 2008
utorak, listopad 28, 2008
Slobodni ratni zločinci

Sustavni teror, mučenje i pljačkanje građanskih osoba, izgladnjivanje stanovništva i logoraša, strijeljanje zarobljenika i talaca (zbog odmazde), paljenje cijelih sela, samo je dio onoga što su svjedoci i dokumenti potvrđivali o pojedinim fašistima, krivima za patnje ili smrti u konclogoru Molat i u sjevernoj Dalmaciji

U nastavku popisa fašističkih organizatora i rukovodilaca krivih za patnje i smrt nevinih ljudi (i tek rođene djece) u konclogoru Molat i u mjestima sjeverne Dalmacije prvo još treba nabrojati one koji su 1945. proglašeni ratnim zločincima, a zatim iscrpnije opisati njihove zločine.
7. Alberto Araldi (onda 33 godine), bankovni činovnik iz okolice Parme, vicebrigadir i zapovjednik Stanice CC.RR. u Murteru: zbog sustavnog terora, mučenja i pljačkanja građanskih osoba.
8. Michele Frangipane, tenente i zapovjendik bataljona CC.RR. u Vodicama: zbog namjernog izgladnjavanja stanovništva, također u skladu s navedenim člancima Haaškog reglementa.
9. Markiz Pietro Montesi-Righetti, primo seniore, zapovjednik 170. bataljuna Vespri (Camice nere - Crne košulje): kao i ostali.
10. Pietro Giancolini (onda oko 35 godina), skvadrist, komesar ondašnje općine Tisno.
11. Graziotto (ime nepoznato), pukovnik neustanovljene jedinice. Obojica, kao i ostali: interniranje, mučenje, pljačka civila.
12. Ernesto Paulovich (rođen 1891. u Supetru na Braču), Talijan, viceprefekt-inspektor i civilni komesar za ondašnji šibenski distrikt: kao i ostali.
13. Alfonso Fulgosi-Cigala, Talijan, general i zapovjednik 17. brigade Costiera i zapovjednik vojnog sektora brigade Costiera u Šibeniku.
14. Carlo Viale, general, zapovjednik 158. divizije Zara: obojica u skladu sa čl. 23. (B6), člancima 46. i 47., po antologiji sa čl. 4. i 5. Haaškog reglementa iz 1907.: interniranje građana, namjerno izgladnjavanje, mučenje, pljačka i ubojstva civila.
Još su mnogi navedeni kao ratni zločinci, čak i cijele jedinice, ali nisu toliko izravno bitni za logor Molat: teži im je zločin neki drugi!

Protjerivanje dekretom

U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, u Fondu Neprijateljska građa, pohranjen je Fond T - Talijani, u kojem je 3050 spisa o talijanskim zločinima u Drugom svjetskom ratu, a nebrojen je niz dokumenata pohranjenih u zadarskom arhivu i drugdje. Za ovu prigodu iznijet ćemo, međutim, samo dio najuvjerljivijih.




Skica logora
1.skladište
2.pranje rublja
3.zahodi
 4.menza
  5.kuhinja
  6.rezervoar za vodu, četri stupa za mučenje
  7.bunar
  8.umivaonik
  9.uprava logora
10.govornica
11.barake za vojsku
12.barake za logoraše
13.bunar i stijeg
14.put
15.karaula
16.logorska žica
17.logorska vatra

Dr. Zvonko Švrljuga, predsjednik Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, u Predgovoru već spomenute knjige Dokumenti o zločinima talijanskog okupatora (Šibenik, travanj 1945.), rekosmo, napisao je da se u poraću "zločinci neće imati gdje sakriti".
U prvom dijelu te knjižice, pod naslovom Plan o istjerivanju i potpunom istrebljenju hrvatskog i srpskog naroda iz okupiranih krajeva, objavljen je i izvještaj karabinijerskog potpukovnika Gualtiera Sestillija, zapovjednika XVI. mobiliziranoga karabinijerskog bataljuna u Šibeniku Vladi za Dalmaciju u Zadru (od 2. lipnja 1941.), u kojem se ističe: Policijsko-političke vlasti u Šibeniku mlitavo postupaju prema stanovništvu, bez dovoljne energije, iako stanovništvo mahom gaji antitalijanske osjećaje, pa bi trebalo upotrijebiti čvrstu batinu i ricinusovo ulje... (...qui fareble molto beni un po di manganello ed olio di ricino..., str. 5.). Taj potpukovnik predložio je - otkup zemlje od Hrvata i Srba, jer da bi svakog mjeseca mogla biti skuplja za Italiju, te da se dekretom protjera Hrvate i naseli odabranim i radnim Talijanima... (str. 5-8.).

Rezervati za civile

Guverner za Dalmaciju Giuiseppe Bastianini izdao je 7. lipnja 1942. naredbu br. 453 koja je zagrozila smrću i uništenjem čitavome našem narodu na području Dalmacije, jer je u njoj istakao popis onih koji su napustili općinu stalnog boravišta, i predaju takvih popisnihi lista policijskim snagama i vojnim posadama, njihovo proglašenje putem oglasa u glavnim mjestima te najvažnijim naseljenim centrima, jer upisani u liste, čim budu uhvaćeni, bit će bez daljega strijeljani, a familije upisanih bit će smatrane taocima, i neće se moći ni iz kakva razloga udaljiti, bit će strijeljan po nalogu organa javne sigurnosti ili ureda kr. karabinijera. Imovina upisanih osoba bit će po odluci prefekta zaplijenjena...
Svatko tko je, dakle, nađen izvan boravišta (makar u bolnici) mogao je odmah biti uhapšen ili strijeljan.
U čl. 4. te naredbe izričito je navedeno: Ne smiju se dijeliti živežne namirnice selima između Obrovca i Žegara, Mokrog Polja, Pađena, Kistanja, Modrina Sela, Parčića, Zelengrada i Županje..., sve dok seoski starješine s još osam seljana ne dođu općinskom komesaru Obrovca ili Kistanja i zajamče da će civilnim i vojnim vlastima - pripomoći u otkrivanju i hapšenju osoba s tih popisnih lista ili onih naoružanih (odmetnutih u paritzane).

Internirati, razrušiti!

Zadarski prefekt general Gaspero Barbera u svom aktu od 2. studenoga 1942. (br. 4236) naredio je općinskom komesaru u Velom Ižu da se odbjegle osobe i njihove familije imadu smatrati kao izravni ili neizravni pripadnici pobunjenika (partizana) i kao sa takvima ima se postupati. Ističe da je i u listopadu 1942. civilnim komesarima dao precizne instrukcije o tome kako sve članove familija onih osoba koje se samo udalje iz mjesta svog boravišta, a bez prethodne dozvole vlasti, treba pokupiti i internirati na otok Molat, jer da će svaku slabost, svaku blagost civiliziranih komesara smatrati kao negativan element.
Komanda Superslode (Comando Superiore FF.AA. Slovenia-Dalmazia, odnosno Viša komanda vojnih snaga za Sloveniju i Dalmaciju), zapravo II. armija pod zapovjedništvom generala Marija Roatte, izradila je, s talijanske strane) plan i naređenja o IV. ofanzivi od Hrvatskog primorja preko Gorskog kotara prema Lici, Baniji i Kordunu, dijelovima sjeverozapadne Bosne te sjeverne Dalmacije, a u naređenju br. 550 od 11. siječnja 1943. navedena je svrha operacije: Očititi svu zonu koja se otprilike nalazi između željezničke pruge Karlovac-Ogulin-Knin i ceste Glina-Bos. Novi-Sanski Most-Ključ. U operaciji su sudjelovale talijanske divizije Lombardia, Re i Sassari, a na čelu svih trupa bio je general Gloria, zapovjednik V. armijskog korpusa. Ofanziva je trebala početi 20. siječnja 1943.
U naređenju br. 800 od 16. siječnja 1943., koje se dopunjava s naređenjem br. 550, kaže se: Svi oni koji budu uhvaćeni s oružjem u rukama, ili nađeni i bez oružja u zoni, i u momentu u kojem se bori, bit će bez daljnjega strijeljani. Svi sposobni muškarci od 15 godina na više bit će internirani bez iznimke narodnosti i vjere, zanimanaj ili dužnosti. Sve zgrade iz kojih budu dolazili napadi na naše trupe, ili u kojima bude nađena municija, imaju se razrušiti...
Komande V. i XVIII. armijskog korpusa bile su zadužene da svo iseljeno, izbjeglo ili uhapšeno stanovništvo otpreme u sabirne centre i koncentracione logore, s karakteristikama metodičkog čišćenja (str. 12.-13.).
To metodičko čišćenje možda je najbolje osvijetlio general Gaspero Barbera u svojoj okružnici od 19. svibnja 1943. broj 1350/3, poslanoj civilnim komesarima u Zadarsokj provinciji i svima podređenima, da će od toga dana sve muškarce od 21 do 50 godina, koji su internirani na otoku Molatu, a rođaci su odbjeglih osoba, smatrati i upotrijebiti kao taoce pri odmazdi za djela sabotaže i ubojstva od strane partizana u Zadarskoj provinciji.
titanik @ 22:47 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, listopad 24, 2008


Rođen je u Prijepolju, u Srbiji. Posle završene osnovne škole, upisao se u Trgovačku akademiju. Zbog lošeg materijalnog stanja, bio je prisiljen da se sam izdržava i školuje. Posle završene Trgovačke akademije, odlazi u Beograd na Visoku ekonomsko-komercijalnu školu. U vreme kada je bio na službi u Hipotekarnoj banci u Sarajevu, od 1940. godine postao je član Mesnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Sarajevo. Pre toga je aktivno učestvovao i radio u naprednom radničkom pokretu.

Kada su sile Osovine okupirale Jugoslaviju, Valter je nastavio ilegalno da radi u Sarajevu, da bi ubrzo stupio u Majevički NOP odred, čiji je komandant postao krajem 1942. godine. Otišao je, zatim, u Zenički NOP odred, koji se u početku pročuo po mnogim uspešnim akcijama. Valter je bio i komandant udarnog bataljona u Šestoj istočno-bosanskoj brigadi.

Početkom 1943. godine, upućen je na ilegalni rad u Tuzlu. U ovom gradu, i pored izuzetno teških uslova rada, uspešno je izvršavao sve zadatke.

U leto 1943. godine, rukovodstvo NOP Jugoslavije je uputilo Valtera na ilegalni rad u Sarajevo. Tamo je postao sekretar Mesnog komiteta Partije. Kao iskusan borac i dobar poznavalac prilika u ovom gradu, učinio je mnogo da oživi ilegalni pokret. Davao je značajnu pomoć partizanskim jedinicama koje su delovale u okolini Sarajeva. Organizirao je mrežu partizanske obavještajne službe. U nekoliko navrata, Specijalna policija pokušavala je da otkrije i uništi i legalne punktove i sarajevsku organizaciju u celini. To joj, osim retkih slučajeva, nije polazilo za rukom. Valter je još za života postao legenda, kao jedan od najiskusnijih i najhrabrijih obavještajaca narodnooslobodilačkog rata. Hrabar, veoma inteligentan, pronicljiv i sposoban borac, svaki put je nadmudrivao neprijatelja. Nekoliko puta je po specijalnim zadacima odlazio na slobodnu teritoriju i u Vrhovni štab NOVJ.


Gotovo do kraja rata, do 6. aprila 1945. godine, stajao je na čelu svih akcija ilegalne organizacije u Sarajevu. Poginuo je u završnim borbama za oslobođenje grada.

Valter je s grupom boraca čuvao električnu centralu koju su ustaše htele da unište prilikom povlačenja. U ovim borbama, minobacačka granata prekinula je životni put Vladimira Perića. Ostala je legenda o neustrašivom i odvažnom obavještajcu Valteru.

Za narodnog heroja proglašen je 24. jula 1953. godine.
titanik @ 17:11 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, listopad 14, 2008
Zločinačko vladanje
Da bi logor Molat uvijek bio prenatrpan, iako je neprestano "istražnjivan" odvođenjem logoraša na strijeljanje ili u neke od 200 logora na području Republike Italije, uspostavljeni su sabirni logori u Biogradu i Vodicama (u jesen 1942.), te na otocima Murteru (kroz koji je prošlo oko 1200 zatočenika) i Olibu (oko 1500 zatočenika), a 25. ožujka 1943. osnovan je i Koncentracioni logor na Zlarinu (Campo di Concentramento Rastrellati di Zlarino), i to na krševitom, golom i bezvodnom rtu Martin, gdje je u svakome vojničkom šatoru, bez slame i pokrivača, živjelo 18-20 osoba: već 30. travnja 1943. u tom je logoru bilo 1645 logoraša.
"Čišćenje terena" i odvođenje stanovnika u sabirne i konclogore potvrđuju da su "represalije talijanskih civilnih i vojnih vlasti u anektiranim i okupiranim hrvatskim prostorima predstavljale dio unaprijed donijetog plana denacionalizacije i djelomičnog uništenja tamošnjeg naroda, a ne ratnih potreba"; da su u tim "čišćenjima" strijeljani ratni zarobljenici, partizani, taoci (Masovna i pojedinačna ubojstva); da su područja sjeverne Dalmacije pljačkana ili uništavana (imovina i kulturna dobra: npr. pljačka spomenika kulture u Kninu); da su sudovi bili prividni,jer su "opravdavali represalije i pribavljali žrtve za odmazdu"; da je sve to "bilo suprotno međunarodnom pravu" i da "spada u zločinačko vladanje, te ima elemente genocida" (dr. Z. Dizdar u tekstu Talijanska politika prema hrvatskih prostorima i njezine posljedice tijekom Drugog svjetskog rata, Zagreb, 2000., u Zborniku Instituta za povijest).

Plan istrebljenja!
Usprkos tome, o konclogoru Molat bilo je u pola stoljeća napisano 17 redaka u ZAVNOH-ovoj knjižici Dokumenti o zločinima talijanskog okupatora, koju je Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača 1945. objavila u Šibeniku, a onda je objavljeno po pet-šest redaka u još nekim knjigama i zbornicima, i to u vrijeme dok su npr. o fašističkom konclogoru Kampor na Rabu, u kojem je bilo oko 2000 Židova i Slovenaca, pisane knjige i stotine zasebnih tekstova.
Dojam je kako se i nije smjelo govoriti da su Hrvati i Srbi bili u fašističkim logorima, a kamoli da bi im tko ponudio i dao kakvu odštetu, da svaki zločin ipak nije bio jednak svuda na svijetu, prema svim žrtvama.
Od ZAVNOH-ove knjižice do danas nitko se nije upitao što je ostalo od ZAVNOH-ovih ocjena, a one su 1945. glasile:
1. "(Knjižica je napisana na temelju službenih talijanskih dokumenata (izvornika i prijevoda)."
2. Tome su "pridodani slučajevi zločina s terena."
3. "Svi su dokumenti jezoviti", "kao ogledalo... kukavičke okrutnosti" i oni "potvrđuju kako je najviše fašističkih zločina učinjeno specijalno u Hrvatskoj."
4. "Počinjeni zločini nisu plod pojedinačne kriminalne sklonosti, već su uvjetovani jedinstvenim, općim, logično promišljenim planom istrebljenja našeg naroda."
5. "Zadaća je Zemaljske komisije da utvrdi ratne zločince u svrhu njihova kažnjavanja. Ova knjiga služi toj zadaći, pošto pravilno obaviješteno naše javno mišljenje predstavlja garanciju više da zločini neće uzmaći pravednoj kazni."
6. "Zločinci se neće imati gdje sakriti."
Nikad ih nitko nije ni tražio, niti su se skrivali, a o njihovim zločinima, tragedijama u logoru Molat, nije se imalo što ni čitati!
Naredbodavci i mučitelji
Zbog svih logoraških patnja, trpnja, muka, bolesti ili invalidnosti, zbog stotina ubijenih, u poraću su ratnim zločincima bili proglašeni:
1. Barbera Gaspero iz Perugie, koji je 1945. imao 45 godina, a bio je prefekt Zadarske provincije. Zemaljska komisija Hrvatske, "kvalificirajući" njihov zločinm, navela je: "interniranje građana, namjerno izgladnjivanje stanovništva, mučenje građanskih osoba, pljačka i ubojstvo". Sve se to odnosilo na 511 Betinjana i Murterina odvedenih na Molat u studenome 1942., zatim na još sedmero Betinjana i Murterina koje su fašisti naknadno uhvatili i koji su pomrli od gladi na Molatu, pa na odvođenje u logor 29 Pirovčana, na one iz te grupe koji su s Molata odvezeni u konclogor Fertigla-Alghero u Italiji ili u konclogore u Njemačkoj. Barberine žrtve, a 1945. svjedočilo ih je 39, bile su oštećene za 43.047.700 dinara (prema tečaju iz 1940. godine), odnosno za približno toliko sadašnjih DEM.
2. Corrado Brancati, general fašističke policije i okupatorov komesar za ondašnji kotar Šibenik, proglašen je za ratnog zločinca zbog istih i još nekih zločina: namjerno pustošenje i rušenje imovine, te mučenje građana. Protiv njega je 1945. podneseno trinaest izjava i dokumenata, a oštećeni su zahtijevali 1.200.000 predratnih dinara (približno toliko DEM).
I Barbera i Brancati bili su proglašeni ratnim zločincima u skladu sa člankom 23. (g) i člankom 46. Haaškog reglementa iz 1907. - Konvencije o zakonima i običajima rata na Kopnu.
3. Chiessa (ime nepoznato), brigadir karabinjera i upravna osoba u konclogoru Fertiglia-Alghero u provinciji Sassari, u koji su odvoženi logoraši s Molata i ostali Dalmatinci: protiv njega je bilo 20 izjava i 19 pisanih (talijanskih) potvrda (s njegovim potpisom), a svjedoci su zahtijevali da bude osuđen prema istim dokumentima kao i Barbera i Brancati.
4. Carlo Szommer (oko 40 godina), Talijan rodom iz Tisna na Murteru, nastanjen u Zadru, koji je bio zamjenik upravitelja logora na Molatu, a od ožujka 1943. i upravitelj Molata. Nakon kapitulacije fašističke Italije živio je u Italiji. Žrtve (svjedoci) i dokumenti teretili su ga za namjerno izgladnjivanje ljudi, za mučenja i ubojstva.
5. Leonardo Fantoli, upravitelj konclogora na Molatu prije Szommera: žrtve i dokumenti teretili su ga u skladu sa čl. 23. (B6) i (C) te čl. 46. Haaškog reglementa - Konvencija o zakonima i običajima rata na kopnu.
6. Ranieri Addari, vicebrigadir i zapovjednik Stanice CC.RR. u Tisnom: žrtve su ga teretile u skladu sa čl. 4., 5., i 46. Haaškog reglementa.
titanik @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 9, 2008
Pripojenje Italiji

Kako je osnovan konclogor na Molatu, najveći i najsuroviji fašistički logor na svijetu?
Mussolinijevim dekretom od 20. svibnja 1941. uspostavljen je Guvernatorat za Dalmaciju sa sjedištem u Zadru, koji je bio podijeljen u tri provincije: Zadarsku, Splitsku i Kotarsku. Za guvernera Dalmacije imenovan je dr. Giuseppe Bastianini, koji je bio izravno podređen Mussoliniju, predsjedniku Vlade fašističke Italije.
Onda su u sjedištima provincija osnovane prefekture, kao tijela opće civilne uprave i kvesture (tijela policije), a vojni su poslovi spadali u nadležnost talijanskih vojnih zapovjednika. Za prefekte su imenovani: Verzio Orazi u Zadarskoj provinciji, dr. Paolo Zerbino u Splitskoj provinciji i Franko Scasselati u Kotorskoj provinciji.
Cilj aneksije hrvatskih prostora bilo je pripojenje Italiji i potpuna talijanizacija domaćega hrvatskog i srpskog pučanstva, i to u što kraćem roku. To je značilo: proglašenje talijanskog jezika službenim, kontroliranje i cenzuriranje javnih medija, talijanizaciju toponomastike (imena mjesta, brda, dolina, otoka itd.), raspuštanje svih hrvatskih društava, ustanova i stranačkih tijela (čak i prosvjetnih, športskih, zabavnih, znanstvenih ili čitaonica), talijanizaciju škola (u roku od dvije godine), fašističke asimilacijske akcije prema hrvatskom svećenstevu, talijaniziranje državnih namještenika, potpun nadzor nad državnim poduzećima i privatnim službama, svaku pokornost i poslušnost.
Preuzevši položaj, dr. Giuseppe Bastianini već je 11. listopada 1941. ustanovio Izvanredni sud za Dalmaciju (Tribunale Straordinarijo della Dalmazia), u kojem je trebalo suditi političkim krivcima, članovima Komunističke partije, partizanima i ostalim protivnicima uspostavljenog stanja (okupacije). Budući da taj sud, prema talijanskoj procjeni, nije ispunio svoju zadaću, Mussolini je 24. listopada 1941. naredio osnivanje Specijalnog suda za Dalmaciju (Tribunale Speziale della Dalmazia), s mnogo širim nadležnostima: rad toga suda odvijao se brzo, kratko, sažeto, neformalno i proizvoljno!

Sudovi i taoci
Budući da je aneksiju i okupaciju pratila pojava sabotaža, diverzija i oružanih napada, to su okupacijske vlasti smislile protumjere: organiziranje suradnje s četnicima, ustrojavanje antikomunističke dobrovoljačke milicije (MVAC), popisivanje stanovništva po općinama, strijeljanje onih koji su pomagali komunistima ili partizanima, strijeljanje pet osoba za svaki atentat na građanina ili strijeljanje dvadeset osoba za svakoga talijanskog časnika ili službenika civilne uprave za Dalamciju, izgladnjavanje cijelih sela i drugo.
Za izvršenje te naredbe trebali su i taoci, a za smještaj talaca — koncentracioni logori. Zato je dr. Giuseppe Bastianini 27. lipnja 1941., uz odobrenje talijanskog MUP-a, naredio osnivanje Koncentracionog logora Molat (na istoimenom otoku pokraj Zadra), koji je djelovao od 28. lipnja 1942. do rujna 1943. (do kapitulacije Italije. Nazivan je "logorom smrti" i "grobljem živih".
titanik @ 22:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare